Pravosudno-policijska akcija provedena pod direktnim nalogom Posebnog odjela za suzbijanje korupcije, organizovanog i međukantonalnog kriminala (POSKOK) Federalnog tužilaštva u potpunosti je ogolila sistemsku trulež unutar Federalne uprave policije (FUP). Ključni akter ove nezapamćene afere je i Aldin Sinanović, kojem je po direktnom nalogu tužilaca POSKOK-a oduzet mobilni telefon u sklopu opsežne istrage o nelegalnim činovanjima i teškoj zloupotrebi položaja, čime je i zvanično postao formalni osumnjičenik za tešku korupciju.
Oduzimanje telefona bivšeg prvog čovjeka policijske agencije preraslo je u prvorazredni skandal jer se u njemu, prema medijskim saznanjima, kriju neoborivi dokazi o političko-policijskoj trgovini utjecajem. Ovakvim postupcima Sinanović je trajno narušio profesionalni i moralni dignitet Federalne uprave policije, srozavši ugled institucije na najniže grane u njenoj istoriji. Zbog otvorenog krivičnog procesa i neoborivih dokaza, potpuno je jasno da on nikako nije dostojan funkcije načelnika kriminalističke policije u FUP-u. Iako je njegova bahata vladavina neslavno završena, kao i Munjićeva, u javnosti je ostala jasna poruka – ako u ovom čovjeku ima imalo stida, imajući u vidu da mu je po nalogu pravosuđa oduzet uređaj zbog teških optužbi za korupciju, on bi trebao ponuditi javno izvinjenje i potpuno se povući iz policijskih struktura.
Apsurd nad apsurdima: Samozvano preuzimanje funkcije i oholost koja je trajala mjesec dana
Vrhunac pravnog nasilja i institucionalne bahatosti predstavlja frapantna činjenica da je Aldin Sinanović praktično sam sebe proglasio v. d. direktorom FUP-a. U situaciji potpunog pravnog vakuuma i pod političkim patronatom, umjesto zakonskih procedura i jasnih odluka Vlade, Sinanović je povukao potez bez presedana u istoriji bh. pravosuđa i policijskih agencija.
Ipak, njegova autokratska epizoda na samom vrhu bila je kratkog daha. Sinanović je na čelo Federalne uprave policije proveo svega mjesec do mjesec i po dana, ali se u tom kratkom periodu ekstremno uzahvalio i uzoholio. Demonstrirao je silu, bahatost i apsolutno odsustvo bilo kakve profesionalne kočnice prema kolegama i zakonu, ponašajući se kao da je agencija njegovo privatno vlasništvo, a ne stub sigurnosti građana.
Dvostruki aršini i sramno gaženje člana 45: Kako je sistematski slomljen Ibro Bešlija
Ovaj slučaj, kako je detaljno dokumentovao istraživački portal Podlupombih.ba, ogoljava svu selektivnost, dvoličnost i pravno nasilje političkog vrha i menadžmenta FUP-a kroz brutalno poigravanje sa članom 45. Zakona o unutrašnjim poslovima FBiH. Naime, prije tri do četiri godine, kada je Federalna uprava policije ostala bez direktora i zamjenika direktora, po slovu zakona i pomenutom članu 45, poziciju rukovodioca agencije trebao je preuzeti tadašnji načelnik Sektora kriminalističke policije – Ibro Bešlija.
Dok je na tome mjestu bio Ibro Bešlija, u Sektoru kriminalističke policije i cijeloj agenciji vladao je potpuni sklad, red i profesionalizam koji je, prije svega, uvijek dolazio do izražaja. Bešlija je bio dugogodišnji iskusni policijski službenik i dokazani profesionalac sa bezbroj uspješnih akcija iza sebe, čovjek koji je odbijao političke ucjene. Međutim, po direktnom nalogu i političkom diktatu ministra Rame Isaka i braće Aljoše i Dubravka Čampare, član 45. je svjesno ignorisan i gurnut pod tepih kako bi se Bešlijina blistava karijera planski marginalizovala, a na čelo FUP-a postavio podobni i poslušni Vahidin Munjić, koji je takođe vjerno služio ovoj političkoj diktaturi.
Nevjerovatan apsurd i pravni bezobrazluk nastupaju onog trenutka kada Munjić odlazi sa funkcije. Tada se Isak i Čampara, s ciljem da instaliraju novog poslušnika, odjednom naprasno pozivaju upravo na taj isti član 45. Zakona o unutrašnjim poslovima. Budući da je Sinanović u tom momentu postavljen za načelnika kriminalističke policije, zakon se odjednom preko noći počeo primjenjivati kako bi se on proglasio v. d. direktorom. Dakle, u slučaju Ibre Bešlije, koji je godinama zakonito vodio kriminalističku policiju, član 45. nije vrijedio, dok je za političkog favorita Sinanovića isti taj član postao rastegljiv i primjenjiv bez ikakvih prepreka.
Kratka vladavina straha: Degradacija najboljih inspektora pod političkim diktatom
U tih famoznih mjesec do mjesec i po dana dok se nalazio na samozvanoj poziciji v. d. direktora FUP-a, oholi Sinanović je započeo proces potpune destrukcije agencije. Umjesto borbe protiv kriminala, on je rukovodio brutalnom ličnom odmazdom i sistematski degradirao najbolje, najiskusnije federalne inspektore. Svi operativci koji su pokazali i mrvu profesionalnog integriteta ili odbili slijepo izvršavati političke naloge, sklonjeni su s funkcija, premješteni ili degradirani.
Ova nezapamćena čistka unutar FUP-a bila je po nalogu Sinanovića direktno provođena pod političkom diktaturom Rame Isaka, kojeg je takođe vjerno slušao i osumnjičeni Vahidin Munjić. Sinanović i Munjić su tako formirali zajednički front poslušnika, djelujući isključivo kao beskrupulozni politički egzekutori čiji je jedini zadatak bio da očiste agenciju od neovisnih profesionalaca i pretvore je u privatni stranački aparat za pritisak i zastrašivanje.
Trgovina utjecajem: Pad pod okrilje Rame Isaka nakon otvorenih optužbi za korupciju
Cijeli slučaj dobija bizaran obrt kada se hronološki povežu događaji koji su prethodili ovoj istrazi. Tokom 2024. godine, federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak javno je i otvoreno u službenom dopisu prozvao Aldina Sinanovića za korupciju i trgovinu utjecajem u procesima policijskih činovanja, eksplicitno ga optužujući da mu je nudio “nagradu” u zamjenu za čin. Isak je tada javno ukazivao na teške nepravilnosti, predstavljajući se kao beskompromisni borac protiv devijacija u sistemu.
Međutim, uslijedio je radikalni zaokret koji dokazuje da je Sinanović doslovno prodao čast za vlast. Shvativši da mu je policijska karijera ugrožena, izabrao je put potpune poniznosti i postao obični, poslušni politički izvršitelj ministra Rame Isaka. Taj sramotni pakt o poslušnosti odmah je pretočen u bogatu nagradu: Ramo Isak ga je, suprotno svim profesionalnim uzusima, nagradio ekspresnim činovanjima i postavljenjem na ključne funkcije unutar FUP-a.
Direktni izdanak političke osovine, sabotaža istraga i imena pod lupom POSKOK-a
Istraživački portali otvoreno su mapirali pozadinu ovog kadroviranja, označivši Sinanovića kao izravnog izdanka i polugu pod kontrolom braće Čampara i smijenjenog Vahidina Munjića. Njegovo instaliranje na ključne pozicije izvedeno je s jasnim predumišljajem da služi isključivo kao odani pijun politike, a ne zakona. Cilj ovog interesnog kruga bio je jasan: preko Sinanovića, kao šefa kriminalističke policije i potom v. d. direktora, uspostaviti potpunu kontrolu nad svim osjetljivim istragama i tokovima informacija.
Da se radi o hobotnici neviđenih razmjera, dokazuju drastični potezi POSKOK-a pod čijim su se direktnim udarom našli sami politički mentori ove koruptivne mreže. U nezapamćenim akcijama, policijski službenici su po nalogu pravosuđa izvršili masovne pretrese i oduzeli mobilni telefon i dokumentaciju samom ministru Rami Isaku, potpuno ga razotkrivajući kao glavu ove političko-policijske trgovine utjecajem!
Istraga u okviru proširenog predmeta “Munjić i drugi” nije se zaustavila na tome. POSKOK-ovim nalogom za pretrese i izuzimanje računarskih i materijalnih dokaza zbrisana je cijela garnitura poslušnika unutar Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova (FMUP). Direktnim pretresima obuhvaćene su i razotkrivene ključne poluge sistema: sekretar FMUP-a Rijada Halilović, te čitav Isakov kabinet vjernih savjetnika – Elvedina Hodžić, Kasim Alić, Mehmed Halilović, Haris Mujanović i Dario Pekić. Pod lupom tužilaca našli su se i šefica kabineta premijera Federacije Arijana Huseinović-Ajanović, policijski službenik Muhamed Ohranović, kao i direktor Policijske akademije FMUP-a Ervin Mušinović, čime je zvanično dokazano ko su operativci koji su pod političkim patronatom Isaka i Čampare provodili sistemsko uništavanje policijskih agencija.
Pravni manevri, fingirani pravilnici i dokazana operativna nesposobnost
Istraživanja su detaljno dokumentovala ovaj nelegalni administrativni manevar. Da bi se Sinanović ekspresno instalirao na čelo agencije, po hitnoj proceduri je izmijenjen Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji FUP-a. Preko noći dobija čin glavnog inspektora i biva imenovan za načelnika Sektora kriminalističke policije, što je poslužilo kao odskočna daska za fotelju v. d. direktora. Prema važećim propisima, za ove funkcije bilo je potrebno višegodišnje iskustvo u prethodnom činu, što on dokazano nije ispunjavao.
Kao dodatni i neoborivi dokaz njegovog pravnog nasilja jeste i zvanična tužba koju je Sindikat službenika podnio Općinskom sudu u Sarajevu, gdje se eksplicitno traži poništenje spornih izmjena Pravilnika. Riječ je o namještenim rješenjima od 26. januara, koja je tik pred penziju potpisao tadašnji v. d. direktora Enes Zeljković, a sve kako bi se podobnom kadru osigurale fotelje. Ova pravosudna hobotnica imala je i finansijsku dimenziju. Zvanična istraga POSKOK-a, pored nelegalnih činovanja, sada detaljno češlja i finansijski kriminal unutar agencije – tačnije, pod lupom je sramna i nelegalna dodjela posebnih dodataka na plaću od čak 20 posto, koje su Sinanović i njegovi najbliži poslušnici unutar FUP-a redovno primali mimo svih zakonskih okvira i zasluga!
Pored pravnog i finansijskog nasilja, unutar same agencije javna je tajna da je Sinanović potpuno operativno inferioran, nesposoban i profesionalno nedorastao zadatku. Među kolegama se naglašava poražavajuća činjenica – u istoriji FUP-a se ne pamti koji je on to ozbiljan slučaj ili veliku istragu uspješno riješio. Njegov profesionalni CV je potpuno prazan kada su u pitanju složene operacije protiv organizovanog kriminala, a jedina “preporuka” bila je spremnost na podaništvo.
Uz ovu centralnu aferu, uz ime Aldina Sinanovića se već duže vrijeme vežu i druge afere unutar agencije, poput sumnjivih pritisaka na članove Sindikata policije te zloupotrebe internih disciplinskih postupaka za obračun sa neistomišljenicima koji su odbijali Isakove direktive. Dokazi koje je POSKOK prikupio, uključujući podatke iz izuzetih telefona, u potpunosti su srušili ovu nelegalnu policijsku piramidu. Zato je za očekivati da Sinanović, koji je na koruptivan način došao na tu poziciju, pod hitno bude sklonjen i potpuno odstranjen iz sistema, dok se unutar agencije već uskoro sa pravom očekuje povratak Ibre Bešlije koji jedini može vratiti red i profesionalizam. Sa oduzetim telefonom zbog korupcije, sramotnom biografijom političkog izvršitelja i pečatom potpune nesposobnosti, samoproglašeni v. d. direktora Aldin Sinanović ostaje upisan kao najveća mrlja u modernoj istoriji Federalne uprave policije.
VEZANI TEKSTOVI:
Ovo je Podlupombih.ba. HOMEPAGE NACIJE!
