TEŠANJ – Molite se njemu, jer Vam samo on može tajni recept dati, kako se iz svih istraga i afera izvući!
Dugo godina je Šemsudin Mehmedović oponent Centrali SDA u Sarajevu, ne zna se točno je li to počelo od momenta kada je Mehmedović imenovan za šefa kluba poslanika SDA u Predstavničkom domu Federacije BiH krajem 2002. godine ili možda i prije, ali ta pozicija je ovog do tada više manje lokalnog političara izbacila u vrh BH politike, ako se to tako može nazvati. Upravo je Mehmedović kao šef kluba poslanika u Parlamentu FBiH uz Elmira Jahića bio glavni oponent i kritičar Sulejmana Tihića na Kongresu SDA 2005. godine. Tada se uspio izvući i ostati u politici ponajviše jer rahmetli Tihić nije donosio brze poteze i nije smijenjivao olako ljude, nakon toga na Općim izborima 2006. Mehmedović je protivno volji više od pola članova Županijskog odbora SDA Ze-Do kantona postavljen na 4. mjesto liste za Parlament BiH, odakle ulazi kao drugi po broju glasova odmah nakon Šefika Džaferovića.
Kada se lomilo tih mjeseci u SDA oko toga, da li treba ili ne Tihić ostati na poziciji predsjednika SDA BiH (nakon izbornog debakla od Harisa Silajdžića) Mehmedović staje uz svog dojučerašnjeg neprijatelja Tihića, a kada se sve spremilo za Kongres 2009. godine, Mehmedović igra duplu igru, obećavajući podršku i Bakiru i Tihiću, a uvjetujući da bude jedan od potpredsjednika SDA, zapravo na dan Kongresa te 2009. godine je bio samo u jutarnjim satima, a nakon toga leti iz Sarajeva preko Mađarske za Irsku na “neku konferenciju”, odatle preko svojih tadašnjih poslušnika slušajući tko će pobjediti.
Ubrzo će Mehmedović pokazati svima u vrhu SDA da je solo igrač, ali i da za njega odluke Predsjedništva ništa ne znači. Pa je tako, na primjer koristeći memorandum SDA BiH poslao prijedloge za šefove carinskih ispostava tadašnjem novom direktoru Uprave za indirektno oporezivanje Miri Džakuli i to sve kako će se ubrzo i sam Džakula uvjeriti bez znanja Predsjednika Tihića kao i ostalih članova Predsjedništva BiH. Iste te 2011. godine kada je Predsjedništvo SDA BiH donijelo odluku o tome da članovi užeg rukovodstva Stranke ne mogu biti i predsjednici na nižim nivoima SDA, tada su ostavke na mjesta predsjednika općinskih organizacija dali Amir Zukić (općina Centar Sarajevo), Sadik Ahmetović (Srebrenica), Salko Sokolović (Konjic), a jedini koji nije ispoštovao tu odluku je bio upravo Mehmedović. I upravo zbog ovakvih ali i bezbroj drugih samovoljnih i za Stranku štetnih odluka na Konvenciji 2013. godine jedini koji nije ostao na mjestu potpredsjednika SDA BiH je bio Mehmedović.
Ipak, Centrala SDA Mehmedovića nije dirala u Tešnju, gdje je dugi niz godina bio predsjednik SDA Tešanj, a na općim izborima mu ponovo dala suglanost da bude na listi za Parlament BiH u koji Mehmedović ponovo ulazi ali uz golemu pomoć biračkih odbora na terenu, koji su naravno za to dobro plaćeni ili ucijenjeni. Da ima ambicije da bude ne samo predsjednik SDA BiH, nego i član predsjedništva BiH, Mehmedović je jasno pokazao 2011. kada pokreće na YOUTUBE sedmično obraćanje pod nazivom “PETKOM u 9”. Međutim, akcije SIPA-e pod nazivom „BOS“ i „PANDORA“ u kojem je otkriven kriminal velikih razmjera, a u kojem je jedan od glavnih aktera upravo Mehmedović, otkriva zapravo dodatne Mehmedovićeve motive, a to je imunitet od krivičnih djela u kojima je sudjelovao. Pored tih akcija Mehmedović je bio i predmet policijske akcije „OZREN“, ali i predmet obrade krivično djelo ometanje istrage.
Zadnjih godina imamo pozive na reformu SDA, pozive na smjenu korumpiranih SDA kadrova, pozive na promjenu u načinu vođenja SDA, na demokratizaciju SDA i slično. Dakle, legitimni i lijepi za čuti dolaze zahtjevi ali od koga, od tada četiri zastupnika SDA u Parlamentu BiH? Međutim, potrebno je malo vidjeti ko je na čelu tih zahtjeva. Na čelu te četvorke bio je Šemsudin Mehmedović upravo osoba koja je najmanje pozvana da priča o bilo kakvoj reformi, demokratizaciji, korupciji, nepotizmu i slično.
ZAŠTO?
Šemsudin Mehmedović je u žižu interesiranja medija u BiH dospio još kada je bio ministar MUP-a Ze-Do kantona kada je zbog naredbe da se prebiju rudari rudnika Zenica smijenjen direktnom intervencijom Alije Izetbegovića. Nakon toga je bio optužen u aferi HEKLER zbog koje je Bosna i Hercegovina posebno stavljena u žižu Njemačke javnosti i diplomacije, a u zadnjh nekoliko godina zbog afera BOS i PANDORA u kojima se direktno spominje kao jedan od naručilaca i veza sa kriminalom i kriminalnim miljeom. Prije više godina je podignuta optužnica protiv Anesa Sadikovća kojem je glavna veza sa carinom bio Mehmedović, ali se i iz ove afere i istrage, a zahvaljujući tada tužiocu Čampari, Mehemdović izvukao. Isto tako manje više je poznato da je njegova kćerka Sanida zaslugom oca u Razvojnoj banci FBiH, njen muž Adis, je uposlenik Uprave za indirektno oporezivanje opet zaslugom punca Mehmedovića, brat od zeta Adisa, Anes Hajlova je uposlenik Službe za poslove sa strancima.
Mlađa sestra od Mehmedovića je zaposlena u BH Telekomu, a njen muž je zaposlen u Sudskoj policiji, a inače svi bliži rođaci Mehmedovića su zaposleni u policiji u Tešnju još od kako je početkom devedesetih godina Mehmedović bio na čelu SJB Tešanj. I da…, bliska prijateljica Šemsina, a bolje upućeni kažu i jedno vrijeme za njega šerijatski vjenčana Maja Tarabar je prošla nekoliko državnih institucija i poduzeća (Agencija za zapošljvanje BiH, Željeznice FBiH) dok se je Šemso nije skrasio u Regulatornoj agenciji za komunikacije (RAK). Maja Tarabar bila je na općim izborima 2010. godine kandidat Stranke demokratske akcije za Parlament Federacije i na njenu žalost ili možda i radost nije izabrana. Stranačku karijeru započela je na nagovor svog prijatelja i političkog (?) pokrovitelja Šemsudina Mehmedovića višegodišnjeg državnog poslanika i tada člana najužeg rukovodstva SDA.
Kada je riječ o demokratizaciji SDA upravo je Šemsudin Mehmedović isključio na desetine članova SDA u Tešnju. Uglavnom je riječ o visokoobrazovanim kadrovima i uspješnim ljudima koji su zbog demokrate Šemse bili isključeni iz SDA ili su samo napuštali politiku ili osnivali i prelazili u nove stranke. Da je SDA Tešanj na čijem čelu je dugi niz godina Mehmedović nije pošteđena ni stalnih seks afera dokaz su i prepiske koje su izašle na vidjelo javnosti početkom 2016. godine u koje se jasno vide seksualne prepiske tajnika OO SDA Tešanj Kemala Ibirća i sa djevojkama od kojih su neke prethodno bile učlanjene javno u SDA Tešanj. U tim prepiskama se spominje, kao jedan od seksualno zainteresiranih, i Mehmedović osobno pod nazivom HADŽIJA.
U intervju koji je Bakir Izetbegović dao za FACE TV Senadu Hadžifejzoviću 21. 01. 2017. godine, govoreći o Vučiću spomenuo je neku tajnu ruku koja je odnose sa Srbijom odvela u nekom drugom smjeru, spomenuvši pri tome bivše UDBAŠE. Jedan od tih za koje se sa razlogom sumnja da je UDBA tj. bivši SDB-eovac jest Šemsudin Mehemdović i postavlja se opravdano pitanje, je li iza Mehmedovića zaista stoji neka „moćna ruka“ koja ga štiti jer je bio i ostao akter najvećih ratnoprofiterskih afera od (pre)prodaje oružja, poznate afere „HEKLER“, do velikih policijskih akcija „Lutka“ i „Pandora“, ali akcije kodnog naziva “OZREN”. Ono što je čudno da se iz svih tih afera uspjevao na nekakav čudesan način izvući zahvaljujući državnom tužitelju Dubravku Čampari i Goranu Salihoviću!
Poslanik SDA BiH u Parlamentu BiH i bivši potpredsjednik SDA BiH, inače višegodišnji predsjednik SDA Tešanj Šemsudin Mehmedović radio je kao “pouzdan saradnik” Službe državne sigurnosti Jugoslavije, a poslije i Srbije pod kodnim imenom “VRANDUK”, a domaće i strane obavještajne službe označile su ga kao “čovjeka kojem je maska vjera i patriotizam”.
Prvu aktivnost Mehmedović je imao još kao student mašinstva u Banjaluci, osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je “ocinkario” UDBI svog kolegu studenta iz Donjeg Vakufa Kemala Terzića jer je Kemal kao student čitao novine PREPOROD. Dakle, Mehmedović je osamdesetih godina prošlog stoljeća bio “zavrbovan” od tadašnje savezne jugoslovenske službe sigurnosti, dok je od 90-tih bio pod operativnim djelovanjem DB-a Srbije, a sada je suradnik BIA-e. Malo je poznato da je 1987. godine Mehmedović služio tadašnju vojsku JNA u Beogradu i da je bio na specijalističim kursevima KOS-a i DB-a u Pančevu. O tome govore osobe koje su sa njim bile na odsluženju vojnog roka.
Mehmedović je bio na čelu famozne pobune dijela mladih kadrova inženjera u fabrici Unico filteri Tešanj sredinom osamdesetih protiv tadašnjeg direktora i rukovodstva firme, a iza koje je stajala tajna služba i koja je služila u funkciji slabljenja BiH pred predstojeću agresiju. Sve je to dio vješto montiranih afera koje su potresale BiH osamdesetih godina prošlog stoljeća, poput afere Agrokomerc, Moševac, Neum, Fočatrans, i drugih. Kada mu nakon izbora 1990. godine tadašnji vodeći ljudi SDA Tešanj nisu dali da bude na čelu izvršnog odbora općine Tešanj, a to je tada bila druga po snazi funkcija unutar općina u SRBiH, kao utješno mjesto je dobio funkciju načelnika SJB Tešanj, koja je tada bila u sastavu CSB Doboj. Na čelu zamjenika načelnika CSB Doboj je tada došao prvi predsjednik SDA Tešanj i izabrani poslanik u Skupštini SRBiH rahmetli Senad Hodžić koji je pod još nerazjašnjenim okolnostima poginuo u studenom 1991. godine.
Sporna je uloga Mehmedovića oko mnogih događaja iz ratnog perioda na teritoriji OG 7 Jug Tešanj, a poseban dio je onaj oko šverca naftom i naftnim derivatima tokom perioda kada je prostor Tešnja i Maglaja bio u totalnoj blokadi od strane VRS i HVO 111 xp brigade Žepče ratnih 1993. i 1994. godine. Tijekom tog perioda švercovalo se preko linija između snaga ARBiH i snaga Vojske RS na tešanjsko-teslićko-dobojskom ratištu, ponajviše s kontroverznim biznismenom Petrom Dušanićem i njegovim poduzećem Dušanić iz Prnjavora, kao i davanje pasoša RBiH radnicima i vozačima poduzeća Dušanić neposredno nakon rata u BiH 1996.-1998., kako bi kamioni te firme mogli nesmetano putovati izvan BiH i uvoziti robe široke potrošnje. Inače, Mehmedović je 1996. imenovan za ministra MUP-a Ze-Do kantona pa je sa te pozicije mogao davati ali i prodavati pasoše.
Potom, Mehmedovićevom zaslugom sklonjen je dio kadrova AR BiH sa zapovjednih mjesta u operativnoj grupi AR BiH OG 7 JUG na čijem je čelu bio Mustafa Cerovac. Isti je zaslužan i za činjenicu da niti jedan tešnjak nije dobio ni čin brigadira niti generala, jer se Mehmedović tada zdušno založio da isti, ne da budu nagrađeni za svoje uspjehe u obrani Tešnja i Maglaja, nego da budu degradirani i sklonjeni sa svih važnih funkcija.
Na političkoj sceni u Tešnju sa kraja zime te 1994. godine je uvođenjem Povjereništva u SDA Tešanj sklonjen dobar dio osnivača SDA Tešanj na čelu sa rahmetli hafizom dr. Muhamedom Članjkom, prvim predsjednikom općine Tešanj, dr. Ekremom Ajanovićem, Braćom Muhidinom i Hajrudinom Alićem, Fikretom Hafizovićem itd.
Tijekom rata za njega su se, zbog njegovog političkog djelovanja, zainteresirale pojedine sigurnosne strukture iz inozemstva, prije svega francuska obavještajna služba, ali i dio međunarodni policijskih i multinacionalnih snaga. Sumnjiva je i akcija hvatanja svjetskog razbojnika i kriminalca Francuza Lionel Dumonta zvanog Hamza koji je rano ujutro devetog ožujka 1997. uhićen u stanu u Zenici u Ulici Armije BiH broj 12. kat IV, stan 12, vlasništvo MUP-a BiH. To je upravo vrijeme dok je na čelu MUP-a ZDK bio Mehmedović, ali i kasniji spektakularni bijeg Dumonta iz zatvora u Sarajevu. Isto tako, neposredno nakon rata, tijekom 1997. i 1998. godine dok je bio ministar MUP-a ZDK Mehmedović je više puta putovao u Beograd gdje se sastajao s izvjesnim licima iz tadašnjeg Resora Državne Bezbednosti (RDB) Srbije, a o čemu postoje uredno vođene službene zabilješke.
Interesantno bi bilo razotkriti mrežu bivših obavještajaca u krijumčarenju oružja krajem devedestih iz Bosne za Kosovo, a poznato je javnosti da je nekadašnji brigadir ARBiH Hamid Bahto upravo zbog toga bio u zatvoru. Ne treba zaboravti, da nije nikakva tajna, da je srbijanska služba zainteresirana za slabljenje države BiH, a u tome joj svesrdno svojim političkim djelovanjem pomaže Mehmedović koji je još uvijek aktivan suradnik BIA.
Pitat će se kako? Jednostavno, ljudi iz te branše su pokušali doći do cijeloga dosijea Mehmedovića i iz povjerljivih izvora, ali im je rečeno da ne čačkaju jer je lice još uvijek aktivno i opasno, a to je potvrdila i upravo tadašnja glasnogovornica SIPA-e Kristina Jozić, kada je u svome obraćanju, a povodom lišavanja slobode Šemsudina Mehemdovića rekla, da je i „istražiteljima SIPA-e i svjedocima na predmetu i radu dokumentiranja krivičnih djela Šemsudina Mehmedovića prijećeno smrću“!
VIDEO – Hapšenje Šemsudina Mehmedovića od strane SIPA-e:
