Snježana Kopruner: Žena iza najuspješnije privatizacije u BiH

Snježana Köpruner je Zadranka koja je veći dio života provela u Njemačkoj. Inžinjerka je mašinstva i magistrica tehničkih nauka na Fakultetu u Zagrebu.

Radila je za jugoslovenski Bagat i nekoliko njemačkih kompanija, a onda se ukazala poslovna prilika da 2004. kupi jedan od pogona nekadašnjeg jugoslovenskog giganta tvornice mašina “Bratstva” koji se nalazi u Travniku. 2004. godine kompanija je imala 52 uposlena i godišnji promet od 400.000 eura, dok je u prošloj godini jedna od najvećih bh. izvoznica stigla na 33 miliona eura prometa i 500 zaposlenih.

Od tada kontinuirano ulaže u bosanskohercegovačku privredu, kreira novi poslovni ambijent u Travniku, Rami i Zenici, a uložila je i u obnovu kuće Ive Andrića u Travniku.

Prosječna neto plata u kompaniji GS TMT je 1.400 KM, a unutar kompanije osiguran je i vrtić za djecu uposlenika, što govori i o vrijednostima liderke ove kompanije, kao i brizi za uposlenike.

Šta biste izdvojili kao svoje najveće postignuće u okviru dugodišnje karijere na liderskoj poziciji unutar kompanije i unutar branše? Kako održavate lidersku poziciju? U šta najviše ulažete, u inovacije, istraživanja, ljude? Koliko je važna vizija liderke u poslovanju kompanije?

U mojim godinama je teško govoriti o najvećim postignućima, bilo je tu puno uspona, a još više padova iz kojih izlazite jači. Mislim da je “avantura” zvana BiH bila za mene važna odluka koja je izuzetno obogatila kako moj poslovni tako i privatni život.

Iskrena borba za znanje, opstanak i bolji život onih 52 ljudi koje smo zatekli u kompaniji mi je davala snagu da se borim za zajedničke ciljeve. Ono što je važno za svakog lidera je da ima viziju i da za njeno ostvarenje treba imati puno hrabrosti. Ponekad i skočiti u more iako ne znaš plivati.

Ovo je jedna od rijetkih uspješnih privatizacija u Bosni i Hercegovini, što govori i o Vašim namjerama za vođenja biznisa, i Vašim vrijednostima. Koliko su Vam vrijednosti važne u poslovanju? Možete li nam reći koje su to? Da li su one ključne za postizanje ovakvih rezultata? Kako biste opisali poslovni ambijent u zemlji u kojoj poslujete?

Ne samo u poslu već u životu općenito, vaše vrijednosti su ono što vas čini time što jeste. Možda se čini malo otrcano, ali meni su to dvije izreke koje nosim još iz roditeljske kuće. Jedna je: “ne čini drugom što želiš da tebi drugi čini”. A druga od slavnog Lao-Tzu: “da svatko počisti ispred svojih vrata, cijela ulica bi bila čista”.

Pa tako ja nastojim čistiti ispred svojih vrata u nadi da će i drugi uraditi isto. O poslovnom ambijentu mi je teško govoriti, jer da nije relativno dobar ne bi postizali ovako dobre rezultate, dok s druge strane, mislim da treba samo malo promjena da oni budu puno bolji, kako za poslodavce tako i za zaposlenike.

Imam osjećaj da nemamo državu, jer većina institucija ne ispunjava zadatke koje jednu državu čine onim što ona je. Školstvo nam je uglavnom u rasulu, organizirano na nivou kantona ili županija, nema šanse se popraviti, a kamoli modernizirati. Svake godine s raznih škola i fakulteta dolaze djeca sa sve manje znanja. Percepcija korupcije je jedna od najvećih u Evropi. Što reći o tome?

Zakoni se tumače kako kome padne na pamet. I kako onda privući strane investitore? Imidž BiH je izuzetno loš, a sigurna sam da zemlja i njeni stanovnici to nisu zaslužili.

Obrazovanje i pravna država su dva dugoročna zadatka koja iziskuju reforme, međutim, postoji niz kratkoročnih koji se mogu provesti i zaživiti odmah, a tiču se uvjeta poslovanja, smanjenja troškova rada i davanja nade građanima da je BiH njihova zemlja i da im nigdje neće biti bolje. To je sve uloga političara i medija. Malo manje loših vijesti i nebuloza pojedinih političara, koji tjeraju ljude, a više pozitivnih vizija koje otvaraju nove perspektive i daju nadu u bolje sutra.

GS-TMT: Najveća izvoznica u svojoj kategoriji širi kapacitete proizvodnje

S obzirom da ste potpuno okrenuti izvozu, koja tržišta su Vam trenutno najvažnija i ko su Vam najveći klijenti? Kako pronalazite nova tržišta, da li kroz ulaganja u proizvodni pogon u Rami, Zenici, uz centralni pogon u Travniku planirate povećati ponudu za Vaše partnere? Šta je strateški cilj kompanije?

Nama je osnovno tržište EU i Švicarska, a najveći klijenti su nam vodeće kompanije iz alatne industrije, industrije za proizvodnju strojeva za pakovanje, građevinske strojeve, šinska vozila i slično. Nova tržišta se uglavnom sama otvaraju, jasno uz vrijedan rad naše službe prodaje.

Dobar glas postojećih klijenata vam otvara druga vrata. Pogone u Zenici i Rami radimo kako bi povećali ponudu našim, uglavnom, postojećim kupcima. Strateški cilj nam je u tehnologiji slijediti najnoviji trend razvoja, u energetski neovisnim pogonima sa dobro educiranim i zadovoljnim zaposlenicima.

Električno biciklo i prvo električno dostavno vozilo proizvedeno u BiH

Električna bicikla su manji dio proizvodnje ove kompanije, međutim s tim proizvodom kompanija GS-TMT došla je u fokus javnosti, posebno kada je i slavni nogometaš Cristiano Ronaldo kupio Ruffian biciklo.

Ruffian biciklo ne proizvodite u potpunosti u BiH, proizveli ste i prvo električno dostavno vozilo, da li je to isplativo za proizvodnju?

Takvi zakoni smanjuju našu konkurentnost i profitabilnost, jer da bi nadoknadili ovih, oko 15%, trebate smanjiti troškove rada, a ukoliko to ne možete, onda čekate da vam kupci priznaju te troškove, a što je prilično teško.

Sve što se tiče niskoakumulativnih djelatnosti je oslobođeno plaćanja carine, i to je uredu, samo ne vidim zbog čega se ne oslobode oni proizvodi koji nam omogućuju tehnološki razvoj. U takvim odlukama se vidi nepostojanje vizije onih koji vode zemlju, kao i njihovih savjetnika.

Koji su se kriteriji prilikom zapošljavanja pokazali kao najpouzdaniji i najbolji u rješavanju kadrovskih problema? Kako se kao kompanija borite sa nedostatkom radne snage? Da li osim tog problema postoje još neki izazovi s kojima se suočavate na bh. tržištu?

Demografski problemi su danas najkompleksniji u pronalaženju dovoljno kvalificirane radne snage i ne samo u BiH već u cijeloj Evropi, a čini se da će biti i veći. Mi nastojimo potrebe za radnicima rješavati kroz edukacije učenika, kao i prekvalifikacije, što nam se pokazalo kao najbolje rješenje.

Nažalost prepreka za montažu električnih bicikala u BiH leži u raznim dozvolama i zakonima. Najskuplji dijelovi e-bikea su motor i baterija, koji nisu oslobođeni plaćanja carine, tako da mi plaćamo 10% na njihov uvoz, a naš kupac prilikom uvoza kompletnog bicikla, još 10%.

Kompanija koja brine o uposlenicima

Unutar kompanije imate i vrtić za djecu uposlenika, prosječna plata je oko 1.400 KM, brinete o njihovom zdravlju, i u tom segmentu ste najpoželjniji poslodavac. Šta je motiv, zašto to radite?

Najvažnije je da imate zadovoljnog zaposlenika, koji se u 8 sati rada može posvetiti poslu, a to može samo kada je siguran da su mu djeca dobro zbrinuta.

Članica ste Upravnog odbora Udruženja poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine i Udruženja njemačke privrede u Bosni i Hercegovini. Zalažete se za bolji položaj radnika i poslodavaca u BiH. Međutim, političke strukture u zemlji ne kreiraju poslovni ambijent koji bi Vam olakšao situaciju. Jako je puno poreza, nameta, propisa. Šta mislite zašto je to tako? Šta je najizazovnije u tom odnosu poslodavac-vlast? Kako biste ga opisali?

Da političari rade u interesu građana to bi bilo jako lako riješiti, međutim mislim da oni ne razumiju problematiku, iako ima niz slučajeva u svijetu gdje mogu provjeriti efikasnost provedbe nekih od zakona za koje UP FBiH traži izmjene i to već više od 6 godina.

Samo jedan primjer, gotovo sve zemlje EU kao i regije su donijele zakone o pomoći građanima zbog velike inflacije zadnjih godinu dana, samo FBiH nije. Valjda zbog toga što su Bosanci i Hercegovci “žilavi”, izdržali su i gore, a kamoli inflaciju od gotovo 20%. Oni nisu nepismeni i imaju odgovor na to. Oni jednostavno odoše. Dugoročno iseljavanje znači manje punjenje budžeta i lošiji život za sve.

Za penzionere manje realne penzije, lošije zdravstvo, školstvo, pravosuđe… I u politici ima izvrsnih ljudi u svim strankama, ali nedovoljno da se provedu neophodne promjene. O stranačkim politikama ne želim pričati, jer mislim da se one najmanje tiču dobrobiti građana.

Da li je u poduzetništvu važna rodna ravnopravnost? S jedne strane imamo narativ da nema razlika i da u poduzetništvu nije važno da li ste žena ili muškarac, dok s druge, statistički podaci kažu da je značajno manji broj žena na menadžerskim pozicijama. Kakvo je Vaše mišljenje o tome? Kakav je bio Vaš karijerni put, da li je rodna (ne)ravnopravnost imala uticaj, ako da, u čemu se ogledala? Možete li uporediti kako je to bilo nekada u zemljama bivše Jugoslavije, Njemačkoj i danas u Bosni i Hercegovini?

Što se mene tiče i moje menadžerske pozicije, moram reći da me nikad nije privlačila. Igrom slučaja sam postala menadžer. Mislim da ne treba nikoga tjerati da radi nešto što mu ne odgovara samo da bi se zadovoljio broj. Mene u vođenju kompanije vodi jedna čisto majčinska odgovornost, a to je da tuđoj djeci ne činim ono što ne bih htjela da drugi čine mojoj djeci i unucima.

Mislim da većina to prepoznaje i da je to jedan od razloga za uspjeh. Ima izuzetno dobrih žena na vodećim pozicijama. One to rade zato što to vole, kao što imate niz muškaraca na vodećim pozicijama koji to vole, a ne znaju. U zapošljavanju žena na rukovodeće pozicije velika je razlika između privatnog i javnog sektora. U privatnom uglavnom tražite najbolje bez obzira na spol.