SARAJEVO – Obavještajno-sigurnosni sektor „kičma“ je svake države, koji štiti zemlju od vanjskih i unutarnjih neželjenih faktora, koji naraušavaju pravilno funkcioniranje države i njezinih institucija. Ova rečenica poslužit će mi, kao dobar uvod, da objelodanim neke informacije, a koje sam dobio od pripadnika OSA-e, informacije datiraju iz 2005. godine, o kojima nitko ni tada, vjerojatno ni sada ne smije govoriti. Važno je napomenuti, da sve što ovdje budemo objelodanili odnosi se na saznanja Rukovodstva OSA-e iz 2005. godine. Također ističem, da ću ova saznanja proslijediti Tužiteljstvu BiH, obzirom, da su tada u 2005. godini počinjena krivična djela koja ne zastarijevaju, i to osobito krivično djelo planiranje atentata u 2005. godini na tada Visokog predstavnika u BiH Paddy Ashdown-a, predstavnika najviše upravno-zakonodavne vlasti u Bosni i Hercegovini.
Ponajprije, započet ćemo sa imenima tada sive eminencije Obavještajno-sigurnosnog sektora u BiH, a neki su i danas vrlo aktualni i uposlenici OSA-e.
Trifko Buha je napoznatiji na području RS-a po zaštiti kriminalaca svih vrsta. Buha je istaknuti član PDP-a (Mladen Ivanić). Mladen Ivanić je najvjerojatnije bio upoznat sa kriminalnim radnjama Trifka Buhe, ali obzirom da je Buha za Ivanića odrađivao veoma prljave stvari, Ivanić ga se ne smije odreći. Naime, Trifko Buha je za Mladena Ivanića odrađivao Milorada Dodika i to preko svog suradnika u SNSD-u Krstana Simića, koji je bio na dužnosti dopredsjednika SNSD-a, a nakon što je Dodik sasznao za ove stvari, odmah je smijenio Simića sa mjesta dopredsjednika stranke.
Godine 2003. stranka PDP-a kupuje stan Trifku Buhi za dobro odrađen posao oko kompromitiranja Dodika, u ulici Ivana Gundulića u Banjoj Luci. Tada je iskorišten novac od Vlade RS-a preko tadašnjeg premijera Vlade RS-a Bundala, a ovaj stan se nalazi u blizini caffe bara „Kajak“ vl. Kaljenović. Buha je od kriminalaca i to braće Dragiše, Draže i Mije Brnića na poklon dobio skupocjeni sat Rolex – zlatni. Trifko Buha u Banja Luci ima ljubavnicu po imenu Marica, koja je odvjetnica, a većinom brani najokorjelije kriminalce. Takve kriminalce, kad imaju problema sa zakonom Trifko Buha dovodi odvjetnici Marici, koja priprema obranu, a Buha je zadužen da lobira kod sudaca i tužitelja, na način, da se ne osude ti kriminalci. Na ovakav način Trifko Buha zaradi ogromne novce.
Trifko Buha je bio također pratilac Stojanu Župljaninu, a uvezao ih je njihov zajednički vjenčani kum Sreto (vlasnik agencije za razminiranje, a imao je aferu sa Grcima). Buha je odličan prijatelj sa Slavišom Krunićem, trenutno vlasnikom „Sektora Securitya“ – danas privatna vojska Milorada Dodika. Naime, vrlo dobar prijatelj od Trifka Buhe je internacionalni kriminalac, rodom iz Prijedora Emsud Omerović, tada star oko 42 godine, koji je prema saznanjima dugo boravio u Njemačkoj u pokrajini Baden Baden, a prema saznanjima u Njemačkoj bavio se raznim oblicima kriminala: krađa zlata, falš novcem, rasturanje droge… Trenutno koristi dva vozila Jeep BMW 5 i luksuzni BMW 5, oba registrirana u Baden Badenu. U Prijedoru mu žive supruga i tri kćerke. Naime, Buha je Omeroviću pokušao srediti dozvolu za držanje i nošenje oružja, ali mu to nije dopustio tada šef MUP-a u Prijedoru, jer je znao, da je Trifko Buha uvezan sa kriminalcima, a znao je i da je Omerović internacionalni kriminalac.
Nakon što je MUP odbio dati odobrenje za nošenje oružja Omeroviću, Trifko Buha je sve ispričao Omeroviću. Buha je za ovaj čin optužio tadašnjeg šefa OBS-a za Prijedor Milu Međeda, te su Međedu zaprijetili Risto Zarić i Trifko Buha, da će mu se osvetiti. Omerović je tada pričao, da je stalno u kontaktu sa Trifkom Buhom, i da mu Buha priča, kako on i Risto Zarić često odlaze u Sarajevo i da rade na ustroju nove službe OSA-e. Omerović i danas priča, kako mu Buha redovito sve ispriča, što se radi i događa u OSA-i. Provjereno je, da je Omerivić prije radio za AID, a bio je zadužen za pokrivanje RS-a. Vrlo često putuje na područje Sarajeva gdje se redovito sastaje s Bakirom Alispahićem. Omerović se hvali, kako je kupio vlast u RS-u, političare, obavještajnu službu, te da mu nitko ništa ne može. Srdić Predrag, kriminalac s dosjeom, u OBS primljen početkom 2004. godine na intervenciju Trifka Buhe. On je jedini primljen u OSA-u sa srednjom školom na mjesto operativca. Predraga Srdića je Buha prije koristio kao neku vrstu „kurira“ između sebe i kriminalaca. Srdić je donosio novce Buhi, koje su mu spremali kriminalci.
Miniranje preko 600 kuća izbjeglih Bošnjaka kod prijedora 1997. godine – Atentat na tadašnjeg visokog predstavnika Paddy Ashdown-a!
Još dvojica interesantnih, koji su primljeni u OSA-u su Goran Nović i Rodić Radomir, a poznato je da su oba sudjelovala u zločinima u Keratermu i Omarskoj. Za njih dvojicu su članovi Udruga stradalnika iz svih logora pisali ultimativna pisma na sve moguće adrese, domaćih i međunarodnih predstavnika, da se iste što prije udalji iz službe, te ih se procesuira. Godine 1997., u mjestu Hambarine kod Prijedora u jednoj noći minirano je preko 600 kuća od izbjeglih Bošnjaka, s ciljem onemogućavanja povratak istih svojim kućama.
Tu kritičnu noć je Mile Međed telefonom zvao dežurnog u Centru Prijedor, a javio mu se Goran Nović, koji je u to vrijeme bio rukovodni djelatnik u centrali OBS-a u Banja Luci, a koji je na upit Mile Međeda: „Šta se dešava“, isti Goran Nović odgovorio: „Nema potrebe za paniku, sve je pod kontrolom, mirno spavaj, nema potrebe da dolaziš na posao“! Pošto Mili Međedu tada nije bilo jasno, otkud u Centru Prijedor u tako kasne sate se javlja Goran Nović, isti je kasnije saznao, da je to sve bila planski, osmišljena i pripremljena akcija miniranja preko 600 bošnjačkih kuća, s ciljem onemogućavanja povratka istih u svoje domove.
Naknadno je potvrđeno, da je miniranje odrađeno tada po nalogu stranke SDS-a, a da je svime koordinirao Goran Nović, a da su akciju miniranja kuća na terenu provodili tadašnji uposlenici u OBS Mirko Jelišić (poslije umirovljen zbog starosti) i Duško Jelišić (primljen u OSA-u). Upravo su oni odabarni, kao najpovjerljiviji kadar tadašnjeg šefa Centra Prijedor Grozdana Mucića, a kao direktni izvršitelji postavljanja eksploziva su vršili ljudi Slaviše Krunića. Sa cijelom operacijom se rukovodilo iz Banja Luke iz sjedišta OBS-a. Ovo sve odlično zna tadašnja tehnička tajnica u Centru Prijedor Slavica Lakić. Slavica Lakić je išla u Haag i dala izjavu o svim ovim događajima.
Risto Zarić je bio šef Centra u Zvorniku, a tada je pokrivao nezakonite radnje Sredoje Novića, dok je Nović švercao prehrambene proizvode za vojsku RS-a od Radovana Karadžića. Sredoje Nović je učinio mnoge malverzacije za vrijeme dok je bio ministar MUP-a RS-a i to prilikom nabavke vozila, gradnje službenih objekata (uvećavao cijene i uzimao novac za sebe), postoji i kaznena prijava od strane Financijske policije, koja samo stoji u Sudu. Sredoje Nović je bio savjetnik Nedjeljka Kesića, bivšeg šefa Sigurnosti RS-a, u vrijeme kad je Kesić potpisao odluku o formiranju logora u RS-u.
U Bijeljini je služba OBS-a posjedovala firmu „Selekt inpex“, koja se bavila trgovnim visokotarifnih roba (nafta, alkohil…), a za rad ove firme bio je zadužen Risto Zarić, kao tadašnji zamjenik direktora OBS-a. U to vrijeme, nastaje sukob unutar OBS-a između ekipe okupljene oko Sredoje Novića i Riste Zarića i ekipe okupljene oko Mile Međeda iz Prijedora. Tada su Zarićevu i Novićevu ekipu činili: Ljuban Ećim, šef Centra Banja Luka, Miroslav Škorić, šef Centra Bijeljina i Grozdan Mutić, šef Centra Prijedor. Grozdan je u to vrijeme pokrivao logor Keraterm, krao je vozila iz Keraterma, radio pretrese kuća i uzimao novac i slao u centralu OBS-a Risti Zariću, trenutno ima par predmeta pred sudovima RS-a. Grozdan Mutić je tada za Ristu Zarića i njegova šefa Dragišu Mihića pratio vozila, koja su prevozila visokotarifnu robu, a u to vrijme djelatinici su imali i odobrenje da pucaju čak i na policiju ako ih bude zadržavala. Postoje izjave djelatnika OBS-a koji su sudjelovali u ovim pratnjama.
Nakon Dragiše Mihića, na čelo OBS-a dolazi Sredoje Nović, a Risto Zarić i dalje ostaje zamjenik. Risto Zarić je jedan od najodanijih kadrova bivšeg šefa SDB-a Dragana Kijca, koji je bio najbliži suradnik Radovana Karadžića. Za vrijeme rata Kijac i Karadžić su preko Riste Zarića izveli mnoge prljave stvari. Naime, za vrijeme priprema i samog izvođenja akcije srpske vojske na Srebrenicu i činjenja svima poznatog zločina, Risto Zarić je neposredno koordinirao aktivnosti SDB-a, prikupljao podatke, o svemu izvještavao pretpostavljenog Kijca, tako da su njegova izvješća korištena prilikom priprema i izvođenja napada i zločina u Srebrenici. Samim time, Zarić je bio upoznat sa svime, što se trebalo, tj. planiralo uraditi sa Srebrenicom. Organizacijska jedinica, kojom je rukovodio Risto Zarić teritorijalno je osim Zvornika pokrivala i općine: Srebrenicu, Bratunac, Miliće, Šehoviće, Vlasenicu i Skelane, a sve su poznate po srpskom zločinu nad Bošnjacima.
Zbog svoje odanosti politici Radovana Karadžića, Dragan Kijac, Ristu Zarića imenuje za šefa Uprave OBS-a u Banjoj Luci, a u to vrijeme zamjenik Kijcu je bio Dobro Planojević, a nakon toga, Kijac Zarića imenuje na mjestu zamjenika u SDB. Interesantno je napomenuti, zašto je dolaskom Sredoje Novića na čelo OBS-a izostala smjena Riste Zarića, Dobre Planojevića, Gorana Radovića, Miroslava Škorića, Ranka Šukala… Naime, svi su oni bili umiješani u kriminalne radnje, koje su cijelo vrijeme kanalizirane kroz SDB, odnosno OBS. Obzirom da je Nović Sredoje vrlo sklon kriminalu i lakoj zaradi, isti se vrlo lako uklopio u ekipu i nastavio kontrolirati kriminal. Pored niza kriminalnih radnji kroz firmu „Selekt impex“, te ucjene, trgovine drogom, zlatom…, ova grupacija se u interesu rukovodstva SDS-a Radovana Karadžića i Kijca bavila i nezakonitim prisluškivanjem i praćenjem tadašnje predsjednice Biljane Plavšić i pojedinih tada opozicijskih lidera, kao što je Milorad Dodik i dr., ali i međunarodnih predstavnika i to prvenstveno američke administracije, koja je u to vrijeme bila stacionirana u Banja Luci.
Planiranje i pripremanje atentata na Paddy Ashdown-a!
Obzirom, da je prije i tijekom 2005. godine bio vidljiv pritisak tada Visokog predstavnika u BiH Paddy Ashdawna na institucije i pojedince u RS-u, Rukovodstvo SDS-a je preko gore već nabrojane grupacije, pripremilo dvojicu poznatih kriminalaca, da se pripreme na izvršenje atentata na Paddy Ashdown-a, predstavnika tada najviše upravno-zakonodavne vlasti u BiH.
Naime radi se o dvojici kriminalaca, koji su trebali izvršiti atentat na Visokog predstavnika:
Mišo Pelemiš, po činu poručnik JNA, rođen u Vlasenici, bio zamjenik komandanta Zvorničke brigade, u vrlo dobrim odnosima sa Vinkom Pandurevićem, Draganom Kijcem i Ristom Zarićem. Najčešće boravi u Beogradu. Kad Pelemiš dolazi u Zvornik, najprije se sastane sa Ristom Zarićem, koji također živi u Zvorniku i to u lokalu na ulazu u Zvornik sa lijeve strane. Također, Pelemiš vrlo često kontaktira sa Draganom Kijcem. Mišo Pelemiš bavi se utjerivanjem dugova, ucjenama, likvidacijama… Važno je napomenuti, da je Dragan Kijac tada bio u vrlo dobrim odnosima sa tada aktualnim ministrom MUP-a RS-a Jočićem.
Boško Radonjić, pripadnik i vođa srbijanske mafije, vlasnik cafe bara „Lotos“ u ulici Kneza Mihajla u Beogradu, većinom boravio u Zlatiboru, bio vrlo opasan i inteligentan. Preminuo tijekom 2010. ili 2011. godine, ali iza njega su ostali njegovi ljudi koji za novac odrađuju likvidacije po narudžbi. Dakle, njih dvojicu se pripremalo, da kad se stvori pogodan trenutak da izvrše atentat na Paddy Ashdawn-a. Za ovaj posao bi dobili ukupno 2 milijuna eura. Dio novca su tada već dobili, a ostatak kad završe posao.
Novac za ovaj posao bio je osigurao Jovan Lukić, rodom iz Modriče, a bio je tada zastupnik za milka čokoladu za Srbiju i Crnu Goru. Ovu informaciju je dao Živko Rakić zv. Žika, bivši ministar MUP-a RS-a pred doček Nove godine 2005., i to Mili Međedu, bivšem djelatniku OBS-a. Izvor navodi, da su kao glavni nositelji svih ovih aktivnosti na području RS-a Sredoje Nović, Risto Zarić, Trifko Buha, Goran Nović, Radomir Njegoš i Slaviša Krunić, vlasnik „Sektor Security-a“, te da oni svi djeluju kao jedan dobro uhodani tim na čelu sa Sredojem Novićem. Jedna od najvećih opsanosti ove grupacije je uvezanost sa Ruskim obavještajno-financijskim lobijem preko Ruske naftne kompanije LUKOIL.
Teolog Josip Šimić-Đinđić
