Svoju novootkrivenu pravosudnu zvijezdu list u vlasništvu Fahrudina Radončića i Savez za bolju budućnost, stranke pod kontrolom iste osobe, dižu u nebesa pogodujući joj na različite načine. Radončićeva stranka “progurala” je Armina Kajmakovića, muža tužiteljice Kajmaković, na izuzetno dobro plaćeno mjesto direktora Aerodroma Sarajevo.
Postoje novinske fotografije koje i godinama nakon što su premijerno objavljene ne gube na značenju, autentičnosti poruka i dokumentarističkoj vrijednosti. Te fotografije nastajale u trenutku, bez veće ambicije, postale su svjedočanstva vremena, društvenog konteksta, šire socio-političke patologije.
U IZLOGU SLIKA TA, ČEKALA JE ČEKALA
Takva jedna slika (“Skoro blijeda sličica”, da parafraziramo Bregovića) objavljena je u Slobodnoj Bosni prije više od decenije i sve do danas se u raznim medijima, različitim povodima i prilikama prenosi, reciklira, reaktuelizira. Fotograf “SB” je zabilježio svečani trenutak dodjele nagrade “Avazove ličnosti godine” za 2012 godinu. Laureata je bilo komada dva – tužitelji Tužiteljstva BiH Diana Kajmaković i Oleg Čavka. “Laskavo” priznanje (sa gorkim okusom reketa) dvoje državnih tužitelja su dobili, kako je stajalo u obrazloženju, zbog beskompromisnog obračuna za organiziranim kriminalom. Neposredan povod za nagradu bilo je suđenje zločinačkoj organizaciji Zijada Turkovića, tokom kojeg su Kajmaković i Čavka zastupali optužnicu. Avazovi “strogi kriteriji” su bezbrižno zanemarili činjenicu da su ovo dvoje tužitelja uključeni u taj proces tek kada su neke druge pravosudne i policijske institucije (Kantonalno tužiteljstvo u Sarajevu, Federalna uprava policije) već obavile posao prikupljanja dokaze za najteža krivična djela protiv Turkovića i drugih zločinaca. Dapače, ta je istraga u širokom luku mjesecima zabilazila pogotovo tužitelja Čavku, zbog njegovih neprimjerenih kontakata sa nekim od optuženih, o čemu je tokom suđenja svjedočio sam Turković, kao i njegova supruga Šejla Jugo Turković. No, to sada više i nije bitno, niti revelantno za priču o “onoj fotografiji”.
Ona se, fotografija, posljednjih godina objavljuje u brojnim medijima i portalima, kada god se jedna od glavnih akterki, državna Tužiteljica Diana Kajmaković više ne tretira kao pravosudna heroina, inkarnacija hrabrosti i poštenja, nego kao inkrimisani zločinac. Kada je se smjenjuje sa mjesta šefice Odjela za organizirani kriminal Tužiteljstva BiH, kada joj se utvrđuje odgovornost od strane Disciplinskih organa VSTV-a, konačno, kada je vlasti Sjedinjenih Američkih Država stave na svoju crnu listu, pa joj potom zabrane ulazak u tu državu prati je ista fotografija, kao u onoj pjesmi Plavog Orkestra “Kod staroga Jevrema”: Diana Kajmaković prima Avazovu nagradu “Ličnost godine”. A uručuje je joj tadašnji glavni operativac Avaza Fadil Mandal.
Diana Kajmaković (Foto: Arhiva)
Proteklih mjeseci Diana Kajmaković se branila od optužbi Ureda disciplinskog tužitlja VSTV-a da je “nepropisno držala u sefu dokumente sa oznakom ‘povjerljivo’, bez propisanog evidentiranja“. Danas je Disciplinska komisija VSTV-a donijela prvostupanjsku odluku da se Kajmaković premjesti/degradira sa mjesta zamjenika glavnog tužitelja na dužnost tužitelja Tužiteljstva BiH.
Na osnovu toka ovog procesa, dokaza koje je ponudio Ured disciplinske tužiteljice, svjedočenja brojnih osoba, tužitelja, policajaca, obavještajaca, teško se moglo uvjeriti koje je tačno nepodopštine počinila Diana Kajmaković. Sve je to pedantno izneseno a optužbe opovrgnute u završnoj riječi njezine odbrane napisanoj na skoro trideset stranica.
Neposredno uoči izricanja ove presude, Dnevni avaz saznao da je Tužiteljstvo BiH izdalo naredbu za provođenje istrage protiv (suspendirane) tužiteljice Diane Kajmaković. Navodi se i da je “razlog taj što su Kajmaković dvije kriminogene osobe spominjale u Sky aplikaciji, o čemu je MUP KS lani obavijestio Državno Tužilaštvo”.
NA STRADUNU GROB DO GROBA
Najlogičnije objašnjenje ova dva događaja bilo bi da je određena struktura ili interesna grupa u Tužiteljstvu BiH, nezadovoljna presudom Disciplinske komisije VSTV-a kojom nije postignut planirani cilj – potpuno i trajno udaljavanje Kajmoković iz tužiteljskog aparata. Iz toga je razloga ova grupa odlučila to uraditi drugim raspoloživim sredstvima. Naravno, uz nesebičnu medijsku podršku Dnevnog avaza.
Podsjetimo se događaja od prije desetak godina nakon što je Diana Kajmaković promovirana u Avazovu “Ličnost godine”. Svoju novootkrivenu pravosudnu zvijezdu list u vlasništvu Fahrudina Radončića i Savez za bolju budućnost, stranke pod kontrolom iste osobe, dižu u nebesa pogodujući joj na različite načine. Radončićeva stranka “progurala” je Armina Kajmakovića, muža tužiteljice Kajmaković, na izuzetno dobro plaćeno mjesto direktora Aerodroma Sarajevo.
Ti su se sitni oblici pažnje, medijske i političko-poslovne naravi, Radončiću isplatitili početkom 2016.godine kada je uhapšen pod optužbom za ometanje rada pravosuđa. Tužiteljica Diana Kajmaković na sebe preuzima teret njegove (ilegalne) odbrane i zaštite, neprimjerene funkciji koju obavlja, a, obaška, i u koliziji sa elementarnim samopoštovanjem, osobnim i profesionalnim. Teško je zamisliti nedoličnije srozavanje osobnog digniteta od onoga na kojeg je Kajmakovićka pristala: da po nalogu Radončića i njegove medijske klike trčkara po dubrovačkom Stradunu ne bi li fotografskim aparatom uhodila i denuncirala Almira Džuvu, tadašnjeg direktora OSA-e sa djevojkom!
Kako je svjedočio njen pretpostavljeni, Božo Mihajlović, tužitelj u predmetu “Radončić i ostali”, tokom suđenja mu je u hodnicima Suda BiH Diana Kajmaković uputila ozbiljne prijetnje i teške uvrede.
Diana Kajmaković i Fadil Mandal (Foto: Arhiva)
Nikada Ured disciplinskog tužitelja VSTV-a nije pokrenuo istragu u povodu ovih i drugih slučajeva teškog kompromitiranja Diane Kajmaković. Jedno od realnih objašnjenja izostanka sankcije jeste što se tada na dužnosti zamjenika predsjednika VSTV-a nalazila Jadranka Lokmić-Misirača. Njenog sina Borišu Misiraču u to je vrijeme Radončićev SBB-a postavio za direktora Operatora za obnovljive izvore energije (OIEIEK).
Treba tome dodati da je Radončić u to vrijeme, prije 6-7 godina, mogao osloniti i na dugogodišnjeg gazdu bosanskohercegovčkog pravosuđa – Milana Tegeltiju. Pričalo se da je bivši predsjednik VSTV-a, današnji savjetnik Milorada Dodika, u “Avazov Toranj”, poput nekih drugih dužnosnika-posjetitelja, ulazio maskiran, sa perikom na glavi!?
Dakle, prije 6-7 godina stekli su se bili svi neophodni uvjeti za sankcioniranje tužiteljice Diane Kajmaković i njeno udaljavanje iz državnog Tužiteljstva. Niko takvom ishodu ne bi mogao ništa prigovoriti. (Slična bi se ocjena mogla odnositi i na njenog kolegu, Avazovog laureta Olega Čavku koji se na volšeban način također skoro bezbolno izvukao iz cijelog paketa afera u kojima je bivao uhvaćen, poput latentnog “ašikovanja” sa kapitalcima iz kriminalnog podzemlja).
Zašto se na Dianu Kajmaković kidiše posljednjih mjeseci? Najprije od strane Ureda discplinskog tužitelja koji nije van svake razumne sumnje dokazao njeno manipuliranje tajnim podacima u vrijeme kada je Kajmakovićka bila koordinatorica, odnosno “kontrolna tačka” za predmet SKY i ANOM ispred Bosne i Hercegovine prema sjedištu EUROPOLA.
SKY IZ VEDRA NEBA
Zbog čega su se tek sada njezine kolege državni tužitelji sjetili da protiv nje pokrenu istražne radnje i medijski ih osnažuju putem Dnevnog Avaza? Je li Diana Kajmaković, uprkos tome što je osramoćena i stigmatizirana od strane američke administracije, i dalje neugodan svjedok manipuliranja i selektivnog pristupa “građi” prikupljenoj putem SKY i ANOM aplikacija? A u vezi sa tim delikantim predmetima, prema nekim izvorima, dešavaju se brojne mutne i suspektne radnje unutar tužilačko-policijskih i stranačko-političkih krugova?
Fotografija iz 2012. na kojoj je Diana Kajmaković ovjekovječena kao “ličnost godine” danas se medijski eksploatira u tekstovima koji govore o disciplinskim postupcima protiv nje, i sankcijama američke administracije koje su joj određene.
Osoba koja joj je tada u ime “Dnevnog Avaza” uručila priznanje danas je savjetnik potpredsjednika Vlade Federacije BiH Vojina Mijatovića. I za novog gazdu on krotko veže konja gdje mu se kaže, piše podjednako ljigave uvlakačke tekstove kakve je pisao u čast i slavu starog gospodara iz Tornja. Slika, znamo, govori više od riječi, ali o čemu govori ova o kojoj govorimo. Govori i svjedoči o propasti, samourušavanju barem dvije važne i za funkcioniranje svakog društva krucijalne profesije: pravosudne i novinarske!
Izvor: Slobodna Bosna/Senad Avdić
