O tome da će “Čova” na američku listu sankcioniranih već se dugo priča.
“Ja mogu samo biti na bijeloj listi, jer je anđeoska, nikakvoj crnoj”, rekao je Dragan Čović danas svojim stranačkim pobočnicima tokom sjednice rukovodstva Hrvatske demokratske zajednice.
On je na taj način reagirao na pismo koje je nedavno stiglo od državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država Antony Blinkena.
Taj akt u javnosti je protumačen kao “korak do američke ‘crne liste'”.
Pismo šefa američke diplomatije svojim kolegama u Bosni i Hercegovini, ali i Hrvatskoj neuobičajeno je.
A neuobičajena je i tema.
To se, inače, završava daleko od očiju javnosti.
Kada se iscrpe sva (diplomatska) sredstva, onda – kao posljednja mjera upozorenja – stiže ovakav “katil ferman”.
Čović se, naravno, junači.
I kune se da je časniji od Djevice Marije.
Kako to uvijek biva – ko o čemu…
Ono što je jasno u Blinkenovom pismu su sasvim eksplicitne optužbe.
A one nisu ništa novo za sve koji makar i ovlaš prate dešavanja u Bosni i Hercegovini.
I za manje se ovdje završava na američku “crnu listu”.
Hoće li se i Čović naći tamo – vidjet ćemo. Naorao jeste. I to odavno.
Ali u ovim nepredvidivim vremenima kada je jedino pravilo da pravila nema i da isti standardi ne važe isto za sve, sve je moguće.
O tome da će “Čova” na američku listu sankcioniranih već se dugo priča.
Barem pet godina. Intenzivno.
Ima nekih koji su se na listi onih kojima je, kao i njihovim članovima porodice, zabranjen ulazak, boravak, ali i tranzit kroz SAD i zamrznuta sva imovina (ako je imaju u SAD), ekspresno.
Čović se odupro. Ako se i odupirao, odnosno, ako je i imao razloga da stvarno išta radi na tom polju.
A da je “naor’o”, jeste.
Godinama i godinama se pisalo i piše o njegovim sumnjivim poslovima, aktivnostima s one strane zakona, optužuje ga se za svašta. Ali ga se ne optužuje i ne osuđuje pred sudom.
Bio je jedan pokušaj u vrijeme tzv. “afere Lijanovići”. Ključni dokazi koji su lidera bh. Hrvata mogli staviti iza rešetaka volšebno su nestali. A neki od onih koji su učestvovali u tom “velikom transportu” od Suda Bosne i Hercegovine do Kantonalnog suda u Sarajevu, napradovali su u karijeri. Neki drugi, koji su bili izvršioci Čovićevih naloga, završili su u zatvoru. Ne zato što su krali, već zato što su se u jednom momentu odlučili biti politička konkurencija Draganu Čoviću.
Današnje Čovićeve riječi zvuče kao propovijed sa mise.
Daleko su od toga!
Djelima, Čović je davno u koloni iza Milorada Dodika, Aleksandra Vučića, Zorana Milanovića, Viktora Orbana…
“Promicatelj europskih i zapadnih vrijednosti” djelatno je agent Vladimira Putina.
I to je dokazao naredbom svojim zastupnicima i delegatima da ne podrže zahtjev u Parlamentu BiH da naša država uvede sankcije Rusiji zbog agresije na Ukrajinu. ,
Čović se odlučio svađati s Amerikancima pod krinkom brige za Hrvate. Naveo je i koje – one u Posušju. I to bi bilo pa čak i sasvim OK, da Čović populacijski nije očistio i Posušje.
Kao i mnogi drugi gradovi, i to prelijepo hercegovačko mjesto sve je više grad staraca.
I baš je ovaj primjer najbolji pokazatelj ko je i kakav je Dragan Čović. Dok djelima pokazuje da ga apsolutno nije briga, on i Posušake istura kao grudobran protiv Amerikanaca, efektivno zastupajući interese Rusa.
Sve ima svoj kraj.
Pa i igrarije Dragana Čovića, prenosi Politicki.ba