U Tužilaštvu Bosne i Hercegovine – Posebnom odjelu za ratne zločine, pod brojem: T20 0 KTARZ 0024488 23, a u kojem predmetu je žrtva Žugić Milisav, ponovno je aktiviran ovaj predmet.

Kako ovaj portal saznaje, postupajući tužilac Državnog tužilaštva BiH poduzima naveliko istražne radnje, i koordinira svim aktivnostima, izuzima dokaze i spise, a evo ukratko o čemu se radi.

Prema informacijama, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine – Posebni odjel za ratne zločine, je prije nekoliko dana odlučilo, da povuče predmet sa Kantonalnog tužilaštva u Zenici, a vezano za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, kojom prilikom je ubijen civil Milisav Žugić – ubijen u Stanici javne bezbjednosti Olovo, kada je na smjeni Vahidin Munjić i bio. Tužilaštvo BiH je nedavno s ovim u vezi već sačinilo nekoliko službenih zabiljeških. Prema dokumentima Tužilaštva BiH navodi se, da su „pravi vinovnici ovog zločina još uvijek na slobodi i da su danas visokorangirane osobe u policijskim strukturama u Federaciji BiH“!

Ni na trideset prvu godišnjicu od njegovog nestanka iz policijske stanice Olovo 16. avgusta 1992. godine, porodica Milisava Žugića, nije saznala konačnu istinu o njegovoj sudbini, niti zna za njegov grob. S druge strane, posebno ogorčenje kod ovih ljudi izaziva činjenica da pravi vinovnici ovog ratnog zločina, čija je Žugić očito žrtva, nisu adekvatno svi kažnjeni, o čemu ćemo detaljnije u nastavku.

Čak je i kazna od jedne godine zatvora, koja je izrečena jedinom optuženom po komandnoj odgovornosti, Ibrahimu Kuli, pred Kantonalnim sudom u Zenici, nakon žalbe pred Vrhovnim sudom Federacije BiH – ukinuta, ali je Ibrahim Kulo u ponovljenom postupku tada oslobođen. Nakon toga, Kantonalno tužilaštvo iz Zenice ponovno upućuje žalbu Vrhovnom sudu Federacije BiH, koja žalba se uvažava, prvostepena presuda u ponovljenom postupku ukida i određuje pretres pred Vrhovnim sudom F BiH, koji donosi pravomoćno oslobađajuću presudu za Ibrahima Kulu. No pravi vinovnici ovog ratnog zločina nisu se našli na optuženičkoj klupi, odnosno pripadnici tadašnje Stanice javne bezbjednosti Olovo, među kojima je bio i sadašnji v.d. direktora FUP-a Vahidin Munjić, a koja je njegova, ni malo časna uloga, pokazat će istraga Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Posebno zabrinjava to, što se zločin desio u policijskoj stanici u Olovu, što ga je, po svemu sudeći, počinio neko od pripadnika policije i što su pojedinci, koji se s ovim nedjelom po više osnova dovode u vezu, i danas visokopozicionirani policijski zvaničnici. Prema prvostepenoj osuđujućoj presudi, u toku mjeseca augusta 1992. godine, Žugić Milisav je pristupio u PS Olovo, koji je 16.08.1992. godine od strane Mirsada Gurde obaviješten, da se mora javiti u Stanicu javne bezbjednosti Olovo, što je Žugić i učinio, da bi potom, bez pravnog osnova, od strane dežurnog policajca Idrizović Hamzalije bio zaključan u prostoriju za zadržavanje, odakle je od strane pripadnika PS Olovo odveden u večernjim satima na nepoznatu lokaciju odakle se Žugiću gubi svaki trag.

Dovoljno je samo spomenuti da je i aktuelni v.d. direktor Federalne uprave policije, Vahidin Munjić, u vrijeme Žugićevog nestanka bio na dužnosti u istoj policijskoj stanici Olovo u kojoj se ovom čovjeku toga dana gubi svaki trag.

Munjić u sudskom procesu, međutim nije saslušavan kao optuženi, već kao svjedok, kao i još neke njegove kolege. Pred sudom je izjavio, da je „počeo u PS Olovu raditi 16.04.1992. godine, i da je tamo ostao čitav rat, da je u periodu 1992. godine načelnik PS Olovo bio Ibrahim Kulo, a zamjenik Zdravko Dujmović, da ne zna koji je bio dan, ali je bio prisutan u policijskoj stanici u Olovu, kada je došao Kulo Ibrahim i počeo da galami govoreći „svi u dežurnu, gdje je M.Ž., te da su svi šutjeli, a da je on galamio, „gdje je, neću ja odgovarati za njega, vi morate znati gdje je M.,“!

Milisavov sin Nikole Žugića, ni nakon toliko godina koliko s porodicom pokušava bar naći očeve posmrtne ostatke, ne želi nikoga da javno imenuje kao mogućeg krivca, ali ne krije ogorčenje institucijama, koje su više uradile da se zločin zataška nego da se razriješi tako što će zločinci biti izvedeni pred lice pravde.

“Nikada nije suđeno ubicama, osuđen je na godinu dana zatvora Ibrahim Kulo tadašnji načelnik policije. Pa je to otišlo na Vrhovni sud, pa je presuda vraćena opet na Kantonalni i na kraju je i on oslobođen. Nije on odgovarao za ubistvo, on je osuđen zbog radnji koje je trebalo da uradi, a nije uradio. Niti je on htio da kaže ko ga je odveo. To je bila lakrdija od suđenja, da se samo sprovede taj proces koji smo mi kao porodica tražili”, kaže Nikola Žugić u izjavi za Impuls.

Njegovog oca je, kako je navedeno i u izjavama svjedoka u toku sudskog postupka, policajac Mirsad Gurda, došavši u njegov stan, obavijestio da je pozvan da se javi u Policijsku stanicu.

Ni Gurda kao svjedok to nije negirao, uz ogradu da mu je neko, a on se “ne sjeća ko”, rekao da obavijesti Žugića da dođe u stanicu, jer mu je Milisav, inače bio komšija. Vahidin Munjić je svjedočio da je taj dan bio u stanici i da je optuženi načelnik, kada je došao, održao sastanak i sve ih pitao gdje je nestao Žugić. Niko nije “znao odgovor”, što su tvrdili i tokom suđenja, i kako su svi po vlastitom priznanju toga dana bili u stanici, u kojoj je, što također nisu negirali, nestao i od kada mu se gubi svaki trag, bio i Žugić.

Milisav Žugić odveden je iz svoga stana u Policijsku stanicu u Olovo na ispitivanje dana 16.08.1992. godine. Načelnik PS Olovo bio je Ibrahim Kulo, a njegov zamjenik Zdravko Dujmović, preko kojeg su išla i izdavana naređenja. Pripadnici tada PS Olovo bili su Vahidin Munjić, aktuelni direktor Federalne uprave policije. Žugića je iz stana odveo Mirsad Gurda. Smatra se, da je Milisav Žugić ubijen od pripadnika PS Olovo u noći 16./17. 08. 1992. godine od kada mu se gubi svaki trag.

Aktuelni načelnik Jedinice za profesionalne standarde u FUP-u, Hidajet Kulo, bio je u ovome predmetu svjedok. Svi pripadnici tadašnje PS Olovo iz 1992. godine, Ibrahim Kulo, Zdravko Dujmović, Vahidin Munjić, Mujo Hurić, Hamzalija Idrizović, Mirsad Gurda i dr., koji su dana 16. i 17. augusta 1992. godine bili na smjeni, znaju pravu istinu, šta se dogodilo sa civilom Milisavom Žugićem, koji je ubijen. To pokazuje i reakcija tadašnjeg načelnika PS Olovo Ibrahima Kule, koji je jedini zbog ovog zločina bio optužen, pa osuđen, pa pravomoćno oslobođen, šta se dogodilo sa Milisavom Žugićem, kao i gdje je njegovo tijelo, ali za sada pravi vinovnici ovog ratnog zločina šute, odnosno oni koji su Žugića ubili.

Nakon nestanka Milisava Žugića, načelnik PS Olovo je postrojio sve policajce PS Olovo, među kojima je bio i Munjić Vahidin i dr., te im se Kulo Ibrahim obratio riječima: „„svi u dežurnu, gdje je M.Ž., te da su svi šutjeli, a da je on galamio, „gdje je, neću ja odgovarati za njega, vi morate znati gdje M.,“! Iako je Kulo Ibrahim tvrdio, da njegovi pripadnici PS Olovo iz 1992. godine, moraju znati gdje Žugić Milisav, ipak su svi tada šutjeli i jedni drugog pokrivali u ovome zločinu.

Za Munjića u njegovoj neskrivenoj mračnoj prošlosti vežu se i ratni zločini, koruptivne aktivnosti i devijantna ponašanja.

Novom istragom nadležnog tužilaštva, a koji predmet je ponovno aktualiziran na Tužilaštvu BiH NN pripadnici tadašnje Stanice javne bezbjednosti Olovo, među kojima je i v.d. direktor FUP-a Vahidin Munjić, terete se da su:

Za vrijeme rata u BiH i oružanog sukoba između Armije BiH i Vojske RS, Ibrahim Kulo, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti Olovo i po funkciji nadređena osoba svim pripadnicima Stanice javne bezbjednosti Olovo, među kojima je bio i Munjić Vahidin i dr., u toku mjeseca augusta 1992.g. u Olovu postupili protivno odredbi člana 3. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata od 12.08.1949.g., tako što je, Kulo Ibrahim, nakon saznanja o nečovječnom postupanju prema civilnom licu srpske nacionalnosti Ž. M. koji je dana 16.08.1992.g. od strane njemu podređenog policajca Gurda Mirsada obavješten da se mora javiti u Stanicu javne bezbjednosti Olovo, što je Ž. M. i učinio, da bi potom, bez pravnog osnova, od strane dežurnog policajca Idrizović Hamzalije bio zaključan u prostoriju za zadržavanje Stanice javne bezbjednosti Olovo, te propucan u potiljak, da bi njegovo tijelo zamotali u ćebe spuštajući ga kroz prozor, odakle je leš u večernjim satima od strane neutvrđenih, njemu podređenih policajaca Stanice javne bezbjednosti Olovo, među kojima je i Vahidin Munjić, Ž.M., odveden na nepoznatu lokaciju, od kada mu se gubi svaki trag, pa je Kulo Ibrahim propustio da u skladu sa svojim zakonskim obavezama i ovlaštenjima pokrene postupak otkrivanja, pronalaženja i nadležnim tužilaštvima prijavljivanje odgovornih osoba Stanice javne bezbjednosti Olovo, za prisilni nestanak Ž. M., dakle, u vrijeme rata i oružanog sukoba, iako je sam sutra dan 17.08.1992. godine, postrojio pripadnike Stanice javne bezbjednosti Olovo, među kojima je bio i Munjić Vahidin, te im se obratio riječima: „gdje je M.Ž., vi morate znati gdje je, neću ja da za njega odgovaram“, a nakon čega su pripadnici tadašnje Stanice javne bezbjednosti Olovo, među kojim postrojenim je bio i Vahidin Munjić, šutjeli i jedni drugog u ovom ratnom zločinu prikrivali, kršeći norme međunarodnog prava, Ibrahim Kulo kao nadređena osoba počiniocu, propustio da preduzme radnje koje je bio dužan da izvrši radi procesuiranja odgovornih osoba Stanice javne bezbjednosti Olovo za nečovječno postupanje, odnosno prisilni nestanak jednog civilnog lica, čime su počinili krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 142.st.1. u vezi sa članom 30.st.2. preuzetog KZ SFRJ.

Nedužno ubijeni civil Milisav Žugić – spavaš li mirno Vahidine Munjiću?!

U ovom zločinu, Vahidina Munjića su dokumentirali njegove vlastite kolege Ibro Bešlija, Nermin Šehović, Zoran Čegar i dr., zbog čega se – kada je Munjić Vahidin došao za v.d. direktora FUP-e – svi oni, odlukom Munjića, nalaze pod suspenzijom, kao osvetu i odmazdu što su drznuli, da istražuju Vahidina Munjića, koji ih sada po svaku cijenu nastoji ostaviti bez posla. No, grudva je krenula, a Munjić treba da strepi, ne samo od istrage Tužilaštva BiH, zbog ratnog zločina, nego i od istraga na Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo, zbog kriminala i koruptivno – devijantnog ponašanja.

Munjić je zajedno sa ministrom F MUP-a Ramom Isakom predmetom obrade Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu u više krivičnih predmeta, o čemu smo pisali, a o čemu je i BHRT pisao, da Tužilaštvo provodi istražne radnje zbog nezakonitog imenovanja Munjića na čelu FUP-e i dr.

VEZANI TEKST: