Vlada Federacije imenovala je u četvrtak Rusmira Isaka za direktora Kazneno-popravnog zavoda u Zenici.

On je sin federalnog ministra unutrašnjih poslova Rame Isaka, a iako se otac izuzeo iz glasanja činjenica da je vlada u kojoj je on ministar imenovala njegovog sina za direktora javne ustanove govori da se u ovom slučaju radi o, najblaže rečeno, partokratiji.

Partokratija je kvazi-demokratsko uređenje, zapravo suprotno uređenje od demokratije, u kojem se vlast ne nalazi u rukama institucija već političkih partija i njenih lidera.  Iako je odveć poznato takvo političko ponašanje u Bosni i Hercegovini, porodica Isak je specifičan slučaj u BiH.

Prije samo nekoliko mjeseci drugi sin federalnog ministra Rame Isaka, Arnel, zastupnik u Predstavničkom domu FBiH glasao je za izbor nove Vlade Federacije u kojoj je ministar i njegov otac. Tada je rekao kako će o njegovom ocu najbolje reći njegov rad. A njegov dosadašnji rad obilježen je aferama, presudama i prijetnjama novinarima. No, većini zastupnika nije smetalo kada su dizali ruku za novog ministra, pa što bi i zastupniku Arnelu Isaku. On se inače našao u jedinstvenoj situaciji podržavajući vladu u kojoj mu je otac ministar jer je prije četiri godine bio u sličnoj situaciji. Kada je njegov otac Ramo Isak tada bio kantonalni zastupnik u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona glasao je za sastav Vlade ZDK u kojoj je bio Arnel Isak – njegov sin. Istovremeno Ramo Isak je bio i predsjednik kantonalne organizacije A-SDA koja je i predložila Arnela za ministra. Sada su, na političkom nivou, otac i sin 1:1.

Direktorica Centra za istraživačko novinarstvo Leila Bičakčić komentarišući za Buku posljednje imenovanje iz porodice Isak kaže kako bi imenovanje sina Isaka na mjesto direktora zatvora možda bilo i prihvatljivo, kad bi Vlada FBiH dala transparentan uvid u proces imenovanja i javno objavila razloge za imenovanje sina ministra u toj istoj Vladi.

“Ovako, nemoguće je misliti bilo šta drugo osim da se radi o imenovanju podobnog kandidata upitnih kompetencija”, kaže Biačkić.

Cijeli proces je, ocjenjuje, najprije eklatantan primjer partijskog dogovora na djelu.

“Gdje se direktori javnih ustanova imenuju na osnovu partijskog dogovora. Gospodin Isak je ovaj princip odlično iskoristio za “smještaj” cjelokupne familije, a Vlada FBiH, iz straha da ne izgubi tako tijesnu većinu, spremno pristaje na ovakve “kompromise”. Na žalost, ovakvih primjera smo se nagledali u prethodnim mandatima sadašnje opozicije, nije ništa novo. Ono što je razočaravajuće je da je ova Vlada pristala da stvari radi na isti način kao i prethodnici, za koje su tvrdili da nikad neće raditi kao oni. I opet jesu…”, uočava Bičakčić.

Mujagić: Vlast lupeža i neznalica

Profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Nermina Mujagić za Buku kaže da je nepotizam nespojiv sa pravnom državom. U BiH je nepotizam, očito, oblik vladavine.

“Dakle, ova karikaturalna imenovanja moguća su u državi koja hrani “strast prema narodu” a ne pravdi i pravičnosti. Nažalost, takvih imenovanja ima na različitim nivoima, ali zbog svojih javnih istupa Ramo Isak je više pod ‘nadzorom javnosti’. Da imamo pravnu državu, nepotizam bi se sankcionirao istog časa, tako da nam vlast ne bi ličila na vlast lupeža i neznalica”, mišljenja je Mujagić.

Renić: U Zenici svi znaju da Ramo drži riječ

Sanja Renić, zastupnica u Skupštini ZDK za Buku kaže da kao građanka i slobodan čovjek više ne osjeća slobodu.

„Osjećam tjeskobu, nelagodu i najviše strah. Tako komentarišem ovo besramno imenovanje, ovu bahatost i drskost, ovu vladavinu nepravde“, kaže Renić.

Imenovanja u porodici Isak su, ocjenjuje, već primjer za školskih knjiga, kako djeci objasniti šta je moralno, a šta nije.

„I sigurna sam da bi ta djeca pomislila da je ovo izmišljen primjer nepotizma, korupcije i porodičnog zapošljavanja. Ali i primjer licemjerne Vlade, gaženja principa i pljuvanja samog ili same sebe. Ne znam da li je članovima Vlade to „ZA“ pokvarilo apetit, ali su uspjeli svim građanima FBiH, ma i cijelom civilizovanom svijetu, zgaditi ne ručak nego život. Kakvu nam poruku šalju? Da se pakujemo, da djeci panično kažemo da bježe, da se preznojavamo da li možemo zbog nečeg što smo rekli ili napisali biti uhapšeni, da li da zaćutimo, da li smijemo da sjednemo piti kafu sa prijateljem, jer on baš nije dobar sa ministrom, itd. Meni je to poruka koju sam dobila iz ovog imenovanja. A ja poručujem svim članovima Vlade da se stide svih građana i da su direktno odgovorni za svaki slijedeći odlazak iz zemlje“, dodaje Renić.

Sa radom ministra Isaka upoznata je odavno. Napominje da je Isak kao ministar unutrašnjih poslova išao u Vareš u firmu Adriatic Metals, ali nije obišao poharane hiljade hektara šume koju je ta firma iskrčila za mizernu koncesionu naknadu koju je Vlada ZDK, u kojoj je i on bio u vlasti, smanjila za 98,5% tačnije sa 10.000,00KM po hektaru na 150,00KM?

Prema pisanju Centra za istraživačko novinarstvo Vlada ZDK na taj način je oštetila budžet za skoro pet miliona maraka.

No, dinastija Isak nastavlja širiti svoj uticaj i moć. Godinama je javnosti poznat njihov način rada i porodičnog zapošljavanja, ali građani ih i dalje biraju na izborima.

„Arnel Isak je imao cca 2.500 glasova. Ramo Isak 3.500 glasova. Evo moja unuka (7 godina) kaže da je to malo za toliko važnih pozicija. Čak me pita jesu imali petice u školi.. Znači 6.000 građana je odlučilo. Koji su njihovi razlozi u ovoj državi je kristalno jasno, uglavnom su to neka obećanja. A u Zenici svi kažu da Ramo drži riječ. Meni se javljaju ljudi kojima inspekcija ne izlazi iz firme, jer je po inicijativi (nalogu) tadašnjeg zastupnika Rame Isaka krenulo maltretiranje čovjeka s kojim ima privatni unutarstranački problem. Sa govornice je prijetio Ivanu Čuri koji je bio uhapšen zbog pisanja na Facebooku“, kaže Renić.

Ona se, priča nam, ne osjeća sigurno zbog činjenice da je Isak ministar unutrašnjih poslova.

„Pogotovo kada u medijima vidim da je na zvaničnom sastanku kao ministar unutrašnjih poslova kod glavne kantonalne tužiteljice ZDK Vesne Kaknjo za koju sam podnijela inicijativu VSTV-u za hitnu smjenu iste zbog političkog uticaja, i da njih dvoje raspravljaju o “slučajevima koji se istražuju”. Pa ti sad mirno spavaj…“, kaže Renić.

Porodica Isak nije jedini primjer porodičnog zapošljavanja. Primjera je i previše, a jedan od najzanimljivijih primjera je Jasmin Ćerimagić koji je 2016. kao direktor Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić zaposlio svog sina. Nepravosnažno je osuđen pred Općinskim sudom u Sarajevu. Kazna više nalikuje nagradi jer neće morati ići na osmomjesečnu robiju ukoliko u roku od jedne godine od pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo.