Reformi nema, svađa ima na pretek, ali bh. vlastodršci i dalje traže da ih se u EU ugura preko reda.
Nova vlast, a naročito sarajevska ‘trojka’ (SDP, NiP, NS), dolaskom na vlast najavljivala je nezapamćeno ubrzanje na europskom putu, reforme kakve nikada u ovoj zemlji nisu viđene, a bilo je čak i izjava koje su na rubu pamet da će oni svojim radom osigurati i značajan povratak bh. žitelja koji su ranije bukvalno pobjegli iz zemlje.
Međutim, realnost je da smo na putu ka Europskoj uniji ispunili tek dva uvjeta (a upitno je jesmo li i ta dva u potpunosti), kako svađa i blokada nikada nije bili više jer su Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i SNSD-a, te lider HDZ-a BiH Dragan Čović neprikosnoveni vladari Bosne i Hercegovine, kako nam je prirodni priraštaj u ‘debelom’ minusu, kako se iseljavanje nastavilo, a jedino što smo od ‘reformi’ dobili jesu veće cijene plina i električne energije.
U takvoj atmosferi bh. političari u utorak idu u Bruxelles kako bi ponovno pokušali ušćićariti kakve beneficije koje nisu zaradili i kako bi ih se nagradilo za nerad. A kada to ne prođe, oni se neće libiti sve to predstaviti kao povijesni uspjeh kakav ovdje nije nikada viđen. Odlaskom s vlasti bivšeg federalnog premijera Fadila Novalića mnogi su mislili kako se više neće ponavljati politika tipa: ‘Svima je nama dobro samo vi to još ne vidite’, ali je ‘trojka’ dokazala kako se populizam, prazne frazetine i demagogija uvijek mogu podići na razinu više.
Dodik se nastavlja igrati s ‘trojkom’
A ukoliko netko još uvijek želi istinu, ona je sljedeća.
BiH je na europskom putu ostvarila mali napredak, koji niti izbliza nije dovoljan kako bi se dužnosnici Unije, ali i svih država članica odobrovoljili da nam otvore pregovaračka poglavlja. Ukrajina, koja je u ratu, ili Moldavija su učinile više nego naša država. Na sjednici Europskog vijeća koja će se održati sredinom prosinca nećemo dobiti ‘zeleno svjetlo’ za otvaranje pregovora, a veliko je pitanje hoćemo li i u ožujku, jer su iduće godine izbori za Europski parlament. A kada bi do ožujka ispunili sve što se od nas traži, pa i više od toga, naš put ka Uniji ne bi bio ubrzan jer neke od najjačih država članica jasne su u zahtjevima kako se prvo sama Unija mora reformirati, naći novi modeli funkcioniranja, a tek onda ozbiljnije ići ka daljnjem širenje.
A tog napretka, barem sudeći prema trenutnom stanju stvari našoj državi, neće biti. Dodik je već mnogo dobio time što je uzeo ‘trojku’ za svoje partnere, a sada ide i korak dalje te ih izravno ponižava. Tako traži da se novo odjeljenja Suda BiH smjesti u Banja Luku, ne želi uopće o ničemu drugome niti razgovarati na Vijeću ministara BiH dok se ne donese zakon koji će se protjerati strani suci iz Ustavnog suda BiH, blokirati će sve odluke Ministarstva obrane BiH dok je tamo ministar Zukan Helez… Pojednostavljeno – ili će ‘trojka’ ponovno put Banja Luke s punim rukama darova (što se može očekivati) ili će se blokade i krize samo nastavljati. Jer ima li itko u ovoj državi tko misli kako će poprilični podkapacitirana ‘trojka’ nadigrati ‘starog lisca’ Dodika?
I Čović želi da se s darovima krene ka Mostaru
Čović i HDZ BiH i dalje, barem kako sami tvrde, kao nulti prioritet vide izmjene Izbornog zakona BiH. Otvoreno već tvrde kako se Ustav BiH neće mijenjati, jer za to treba dvotrećinska većina u Parlamentarnoj skupštini BiH, nego samo Izborni zakon BiH, za što je potrebna prosta većina. Na taj način je razbio taktiku ‘trojke’ da opet za sve okrivi SDA i DF. Naime, taktika ‘trojkaša’ je ta kako oni ne mogu za ništa biti krivi jer da bi se izmijenio Izborni zakona BiH za njega moraju glasati i SDA i DF. Još jedna gruba neistina, ali iz koje se može zaključiti kako će vrlo skoro s darovima i put Mostara. U suprotnom mogli bi se suočiti i s pojačanim, najublaženije kazano, pritiscima i od strane HDZ-a BiH. Bilo kako bilo, izmjene Izbornog zakona BiH kojim bi se napokon, nakon više od dvadeset godina, zaštitili i Hrvati kao najmalobrojniji konstitutivni narod su i više nego nužne. Na taj način bi se otklonila velika nepravda koja se Hrvatima činila i zbog koje su opravdano razočarani.
A sama ‘trojka’ nikakvih zahtjeva i nema, jer za to niti imaju znanje niti političku moć. Vidjeli smo kako su do sada prolazili kada su navodno lupili šakom o stol i imali svoje ‘principe’ na primjeru izbora čelnog čovjeka Uprave za neizravno oporezivanje BiH. Na vlast su instalirani samo kako bi izvršavali ono što se od njih traži – bilo da to dolazi unutar granica BiH bili izvan njih.
U takvoj atmosferi bh. ‘politički velikani’ idu na raport EU dužnosnicima, a s kojeg će se ponovno vratiti puni optimizma, nezapamćenog napretka, nikad većim pohvalama za rad… Samo je pitanje ima li u BiH više itko tko vjeruje u te fantazmagorije?
