Generacijo, maske su konačno pale i politička magla se razišla. Dok nam s društvenih mreža prodaju priče o „evropskom putu“ i lažnom zajedništvu, stvarnost iza zatvorenih vrata vlasti puca po svim šavovima. Vrijeme je da stvari nazovemo pravim imenom, jer ulog više nisu političke fotelje – ulog je sama opstojnost i dostojanstvo države Bosne i Hercegovine.
Kada su Haris Zahiragić i Faruk Kapidžić onomad ispalili krilaticu „Neka pobijedi SDA, pa makar bilo bolje“, mnogi su to smatrali pukim predizbornim sloganom. Danas, to je jedini logičan izlaz iz sunovrata u koji nas je gurnuo politički amaterizam Trojke. Godinama je medijski prostor kontaminirao opskurni Senad Hadžifejzović, vječiti pulen i megafon Trojke, koji je bez imalo stida plasirao destruktivnu mantru kako „SDA mora da izgubi i ode, pa makar narodu bilo i gore“. I šta se desilo? Dobio je tačno ono što je priželjkivao. Dok je pod rukovodstvom SDA situacija bila stabilna i neuporedivo bolja, ovi današnji politički paraziti su nas uveli u realnost te kletve – doveli su nas u stanje koje je totalno, očigledno i nepovratno gore.
Ali najveće razočarenje i simbol te kapitulacije jeste ponašanje bošnjačkog člana Predsjedništva. Kako smo već ranije detaljno analizirali i pisali u autorskim tekstovima na portalu Pod lupom BiH, Denis Bećirović je postao apsolutni „Master tišine“. Njegov ugodni muk pred sunovratom države postao je nepodnošljiv. Čovjek koji je obećavao hrabrost pokazao se kao najmlakiji politički akter u novijoj historiji. Dok se država utapa u međunarodnim kokainskim i narko-skandalima (od akcije „Black Tie 2“ do dešavanja u Danskoj), a unutarstranački nepotizam i mešetarenje u aferi „Spengavanje“ potresaju samu srž sistema, Bećirović mirno parazitira na budžetu i mudro ćuti. Svaku kriminalnu aferu koja je ogolila Trojku on je prešutio, pružajući joj time prešutni legitimitet.
Ono što mu se, međutim, nikada ne smije oprostiti jeste stravična tišina na javno ponižavanje žrtava. Denis Bećirović je prešutio psovanje genocida u Konjicu. Dok su destruktivne snage otvoreno pljuvale po najsvetijim i najtežim ranama ovog naroda, „državnik“ iz fotelje je odlučio da je politički oportunitet i čuvanje koalicije važnije od nacionalnog ponosa i istine. Umjesto jasnog, oštrog i institucionalnog odgovora, dobili smo protokolarna i isprazna saopštenja o apstraktnim temama, dok se u praksi panično bježi od bilo kakvog donošenja teških odluka.
Zato je bivši predsjednik Federacije BiH Živko Budimir, u svom ekskluzivnom intervjuu za portal Pod lupom BiH, hirurški precizno definisao našu stvarnost: zajednički nazivnik političkog djelovanja Milorada Dodika i Dragana Čovića jeste potpuna destabilizacija Bosne i Hercegovine. A šta radi Trojka predvođena mlakim Bećirovićem? Ne radi ništa. Dopustili su vještačku relaksaciju odnosa, predali su ključne državne institucije u ruke onih koji ovu zemlju otvoreno žele uništiti, a sve to samo da bi nahranili svoje lične apetite i zadržali fotelje.
Zbog svega toga, predizborno upozorenje koje je predsjednik SDA Bakir Izetbegović uputio na skupu u Zavidovićima odzvanja kao nikada prije: „Ako Denis Bećirović i Trojka sačuvaju vlast, upitno je kako ćemo uopće sačuvati Bosnu i Hercegovinu“. To nije samo politička retorika – to je gola činjenica i realnost koju živimo dok gledamo puzajuću kapitulaciju pred destruktivnim politikama.
Mladi u Bosni i Hercegovini ne traže salonske političare koji šute kada boli i bježe kada je teško. Tražimo državu s kičmom, a državotvornost se ne uči kroz protokole i bježanje od odgovornosti. Kada se lome koplja oko opstanka ustavno-pravnog poretka, na kormilu nam treba provjerena snaga koja neće uzmaknuti pred pritiscima i koja ima hrabrosti povući jasne crvene linije. Denis Bećirović mora izgubiti jer je svojom šutnjom izdao povjerenje naroda. Da bismo sačuvali domovinu, zaustavili propadanje i osigurali da nam konačno krene nabolje – Bakir mora da pobijedi!
Ovo je Podlupombih.ba. HOMEPAGE NACIJE!
