Ambasador SAD-a Michael Murphy je u sinoćnjem Dnevniku D Federalne televizije o meni izrekao niz laži, i jednu istinu. I ta istina mu se očigledno neplanirano omakla.
Prva teška laž je da sam „lične finansijske interese stavio iznad interesa stranke i države“. Pozivam Murphyja da umjesto paušalnih, podlih optužbi, podastre dokaze za svoje tvrdnje. Neće to učiniti jer ih, naravno, ničim ne može dokazati. Kao što ni ranije, kada smo od njega tražili da ponudi bilo kakav dokaz za svoje optužbe, to nije učinio.
Druga svjesno izrečena laž je da sam izjavio kako su „SAD napustile BiH i promijenile odnos“. Očigledna je Murphyjeva intencija da lidera najveće bošnjačke stranke lošom propagandom predstavi kao protivnika SAD-a i demokratije. Nikad glupost koju mi pripisuje Murphy nisam rekao, javnost je svjedok tome. Upravo obratno, uvijek sam isticao da su SAD najvažniji partner BiH, i dalje to tvrdim. SAD nisu promijenile svoj odnos prema BiH, ali ambasador Murphy, iz samo sebi znanih razloga, čini sve da SAD promijene odnos prema SDA.
Duže od godinu dana Murphy iznosi neutemeljene, ničim dokazane teške optužbe na moj i na račun SDA, poput one besmislice da je za blokadu Federacije od 2018-do 2022. godine kriva SDA?! Sada ide i korak dalje pa me optužuje zbog načina na koji sam „upravljao OSA-om“. Radom OSA-e je upravljalo rukovodstvo te državne institucije i Osman Mehmedagić kao njen direktor. Ako je taj rad bio loš, onda se logično postavlja pitanje zbog čega su OSA i Mehmedagić godinama dobijali pohvale za partnerstvo sa američkim službama, i zbog čega su dobijali specijalna priznanja? Kao što je pitanje i zbog čega je nakon svih tih priznanja, od dolaska Murphyja u BiH direktor OSA-e od strateškog partnera odjednom postao „loši momak“ koji je završio na crnoj listi?
Očigledno je da se Murphyjev odnos prema meni i SDA promijenio kada su propali pregovori o izmjenama Izbornog zakona u Neumu. I tu Murphy izriče četvrtu neistinu da sam ja „podrivao tu važnu reformu“. Vrlo dobro zna da to nije istina, da sam bio spreman na kompromis koji bi išao na moju ličnu štetu, ali bi omogućio izbalansirano rješenje u odnosima Bošnjaka i Hrvata.
Na kraju dolazimo i do jedine istine koju je Murphy sinoć izgovorio, a ona je da: Bakir Izetebegović “nije spreman raditi na tim stvarima na način na koji smo mi željeli”.
Ako ta saradnja podrazumijeva zloupotrebu presuda Evropskog suda za ljudska prava na način da prihvatim Izborni zakon koji bi unio dodatne etničke podjele u BiH i dodatno obespravio Bošnjake, onda zaista nisam spreman na takvu saradnju.
Da sam nepošten ili korumpiran, kao što Murphy sugerira, sigurno bih bio spremniji za “saradnju” sa ambasadorom koji nosi kaubojske čizme i ima kaubojske manire. Ali, pošto nisam, i pošto me ne mogu ničim ucijeniti, onda jedino što ostaje jesu podle i ničim potkrijepljene laži i optužbe.
Neistinama i optužbama na moj račun Murphy očigledno želi skrenuti pažnju sa vlastitog neuspješnog projekta uvođenja Trojke u vlast i suspenzije Ustava FBiH u tu svrhu, što je bila očigledna osveta zbog neprihvatanja Izbornog zakona po mjeri HDZ-a. Svima koji su na očigled javnosti protežirali interes HDZ-a se sa pravom može postaviti pitanje – da li su oni svoj lični finansijski interes stavili iznad interesa građana BiH i država koje predstavljaju?
Bjelodano je jasno, i to uviđa sve veći broj građana BiH, da je Murphyjev projekat veliki promašaj, da država nasilnim izbacivanjem SDA iz vlasti ne napreduje, da nema reformi, da nema napretka BiH prema EU i NATO-u, da nema napretka u borbi protiv korupcije, da se događa nazadak, da su Murphyjevi favoriti u vlasti pogubljeni… Sve to je rezultat neuspjelog eksperimenta u režiji Michaela Murphyja. I po tom neuspjehu će zauvijek ostati upamćen – kao najlošiji ambasador SAD-a koji je ikad kročio na tlo BiH.
