I to se dešava u nasilno projektovanoj ratnoj “ policijskoj nevinosti” aktuelnog v.d. direktora Federalne uprave policije, Vahidina Munjića, osumnjičenika i dobrog znalca, koji se trenutno nalazi pod istragom Tužilaštva BiH, zbog kriminala i korupcije u najmanje tri predmeta: “Black Tie 2”, “Dubrovnik” i “Milisav Žugić!
Srbi su bez traga “nestajali” čak i iz zaključanih i čuvarima obezbjeđenih, policijskih stanica, a da ni tri decenije kasnije nisu kažnjeni odgovorni za njihov nestanak ili oni koji bi o tome mogli da svjedoče. Naprotiv, i dalje obavljaju čak i najviše policijske funkcije u Federaciji ili slobodno uživaju u penzionerskim danima.
Slučaj Srbina Milisava Žugića iz Olova najbolje oslikava institucionalnu, policijsko-sudsko-političku zaštitu bošnjačkih ratnih zločina. Kakvu ulogu u “nestanku” Žugića iz zaključanog policijskog pritvora ima i aktuelni v.d. direktor Federalne uprave policije Vahidin Munjić i nekolicina njegovih najbližih saradnika, o tome ćemo u nastavku.
Milisav Žugić sa sinom Nikolom
Ni na trideset drugu godišnjicu od njegovog nestanka iz policijske stanice Olovo 16. avgusta 1992. godine, porodica Milisava Žugića, nije saznala konačnu istinu o njegovoj sudbini, niti zna za njegov grob. S druge strane, posebno ogorčenje kod ovih ljudi izaziva činjenica da pravi vinovnici ovog ratnog zločina, čija je Žugić očito žrtva, nisu adekvatno svi kažnjeni, o čemu ćemo detaljnije u nastavku.
Čak je i kazna od jedne godine zatvora, koja je izrečena jedinom optuženom po komandnoj odgovornosti, Ibrahimu Kuli, pred Kantonalnim sudom u Zenici, nakon žalbe pred Vrhovnim sudom Federacije BiH – ukinuta, ali je Ibrahim Kulo u ponovljenom postupku tada oslobođen. Nakon toga, Kantonalno tužilaštvo iz Zenice ponovno upućuje žalbu Vrhovnom sudu Federacije BiH, koja žalba se uvažava, prvostepena presuda u ponovljenom postupku ukida i određuje pretres pred Vrhovnim sudom F BiH, koji donosi pravomoćno oslobađajuću presudu za Ibrahima Kulu.
No pravi vinovnici ovog ratnog zločina nisu se našli na optuženičkoj klupi.
Posebno zabrinjava to, što se zločin desio u policijskoj stanici u Olovu, što ga je, po svemu sudeći, počinio neko od pripadnika policije i što su pojedinci, koji se s ovim nedjelom po više osnova dovode u vezu, i danas visokopozicionirani policijski zvaničnici.
Prema prvostepenoj osuđujućoj presudi, u toku mjeseca augusta 1992. godine, Žugić Milisav je pristupio u PS Olovo, koji je 16.08.1992. godine od strane Mirsada Gurde obaviješten, da se mora javiti u Stanicu javne bezbjednosti Olovo, što je Žugić i učinio, da bi potom, bez pravnog osnova, od strane dežurnog policajca Idrizović Hamzalije bio zaključan u prostoriju za zadržavanje, odakle je od strane pripadnika PS Olovo odveden u večernjim satima na nepoznatu lokaciju odakle se Žugiću gubi svaki trag.
Dovoljno je samo spomenuti da je i aktuelni v.d. direktora Federalne uprave policije, Vahidin Munjić, u vrijeme Žugićevog nestanka bio na dužnosti u istoj policijskoj stanici Olovo u kojoj se ovom čovjeku toga dana gubi svaki trag.
Munjić u sudskom procesu, međutim nije saslušavan kao optuženi, već kao svjedok, kao i još neke njegove kolege. Pred sudom je izjavio, da je „počeo u PS Olovu raditi 16.04.1992. godine, i da je tamo ostao čitav rat, da je u periodu 1992. godine načelnik PS Olovo bio Ibrahim Kulo, a zamjenik Zdravko Dujmović, da ne zna koji je bio dan, ali je bio prisutan u policijskoj stanici u Olovu, kada je došao Kulo Ibrahim i počeo da galami govoreći „svi u dežurnu, gdje je M.Ž., te da su svi šutjeli, a da je on galamio, „gdje je, neću ja odgovarati za njega, vi morate znati gdje je M.,“!
Milisavov sin, Nikola Žugića, ni nakon toliko godina koliko s porodicom pokušava bar naći očeve posmrtne ostatke, ne želi nikoga da javno imenuje kao mogućeg krivca, ali ne krije ogorčenje institucijama, koje su više uradile da se zločin zataška, nego da se razriješi tako što će zločinci biti izvedeni pred lice pravde.
Njegovog oca je, kako je navedeno i u izjavama svjedoka u toku sudskog postupka, policajac Mirsad Gurda, došavši u njegov stan, obavijestio da je pozvan da se javi u Policijsku stanicu. Ni Gurda kao svjedok to nije negirao, uz ogradu da mu je neko, a on se “ne sjeća ko”, rekao da obavijesti Žugića da dođe u stanicu, jer mu je Milisav, inače bio komšija.
Vahidin Munjić je svjedočio da je taj dan bio u stanici i da je optuženi načelnik, kada je došao, održao sastanak i sve ih pitao gdje je nestao Žugić. Niko nije “znao odgovor”, što su tvrdili i tokom suđenja, i kako su svi po vlastitom priznanju toga dana bili u stanici, u kojoj je, što također nisu negirali, nestao i od kada mu se gubi svaki trag, bio i Žugić.
Milisav Žugić odveden je iz svoga stana u Policijsku stanicu u Olovo na ispitivanje dana 16.08.1992. godine. Načelnik PS Olovo bio je Ibrahim Kulo, a njegov zamjenik Zdravko Dujmović, preko kojeg su išla i izdavana naređenja. Pripadnici tada PS Olovo bili su Vahidin Munjić, aktuelni v.d. direktora Federalne uprave policije i dr. Žugića je iz stana odveo Mirsad Gurda, kao što smo ranije rekli.
Smatra se, da je Milisav Žugić ubijen od pripadnika PS Olovo u noći 16./17. 08. 1992. godine od kada mu se gubi svaki trag.
Aktuelni načelnik Jedinice za profesionalne standarde u FUP-u, Hidajet Kulo, bio je u ovome predmetu svjedok. Svi pripadnici tadašnje PS Olovo iz 1992. godine, Ibrahim Kulo, Zdravko Dujmović, Vahidin Munjić, Mujo Hurić, Hamzalija Idrizović, Mirsad Gurda i dr., koji su dana 16. i 17. augusta 1992. godine bili na smjeni, znaju pravu istinu, šta se dogodilo sa civilom Milisavom Žugićem, koji je ubijen. To pokazuje i reakcija tadašnjeg načelnika PS Olovo Ibrahima Kule, koji je jedini zbog ovog zločina bio optužen, pa osuđen, pa pravomoćno oslobođen, šta se dogodilo sa Milisavom Žugićem, kao i gdje je njegovo tijelo, ali za sada pravi vinovnici ovog ratnog zločina šute.
Nakon nestanka Milisava Žugića, načelnik PS Olovo je postrojio sve policajce PS Olovo, među kojima je bio i Munjić Vahidin i dr., te im se Kulo Ibrahim obratio riječima: „svi u dežurnu, gdje je M.Ž., te da su svi šutjeli, a da je on galamio, „gdje je, neću ja odgovarati za njega, vi morate znati gdje M.,“! Iako je Kulo Ibrahim tvrdio, da njegovi pripadnici PS Olovo iz 1992. godine, moraju znati gdje Žugić Milisav, ipak su svi tada šutjeli i jedni drugog pokrivali u ovome zločinu.
Za Munjića u njegovoj neskrivenoj mračnoj prošlosti vežu se i ratni zločini, koruptivne aktivnosti i devijantna ponašanja, o čemu smo nebrojeno puta pisali.
Novom istragom nadležnog tužilaštva, a koji predmet je ponovno aktualiziran i na Tužilaštvu BiH, Munjić Vahidin, kao tadašnji pripadnik Stanice javne bezbjednosti Olovo zajedno sa drugim pripadnicima, tadašnje PS Olovo u sastavu iz 1992. godine, se istražuje, da je:
Za vrijeme rata u BiH i oružanog sukoba između Armije BiH i Vojske RS, Ibrahim Kulo, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti Olovo i po funkciji nadređena osoba svim pripadnicima Stanice javne bezbjednosti Olovo, među kojima je bio i Munjić Vahidin i dr., u toku mjeseca augusta 1992.g. u Olovu postupili protivno odredbi člana 3. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata od 12.08.1949.g., tako što je, Kulo Ibrahim, nakon saznanja o nečovječnom postupanju prema civilnom licu srpske nacionalnosti Ž. M. koji je dana 16.08.1992.g. od strane njemu podređenog policajca Gurda Mirsada obavješten da se mora javiti u Stanicu javne bezbjednosti Olovo, što je Ž. M. i učinio, da bi potom, bez pravnog osnova, od strane dežurnog policajca Idrizović Hamzalije bio zaključan u prostoriju za zadržavanje Stanice javne bezbjednosti Olovo, te propucan u potiljak, da bi njegovo tijelo zamotali u ćebe spuštajući ga kroz prozor, odakle je leš u večernjim satima od strane neutvrđenih, njemu podređenih policajaca Stanice javne bezbjednosti Olovo, među kojima je i Vahidin Munjić, Ž.M., odveden na nepoznatu lokaciju, od kada mu se gubi svaki trag, pa je Kulo Ibrahim propustio da u skladu sa svojim zakonskim obavezama i ovlaštenjima pokrene postupak otkrivanja, pronalaženja i nadležnim tužilaštvima prijavljivanje odgovornih osoba Stanice javne bezbjednosti Olovo, za prisilni nestanak Ž. M., dakle, u vrijeme rata i oružanog sukoba, iako je sam sutra dan 17.08.1992. godine, postrojio pripadnike Stanice javne bezbjednosti Olovo, među kojima je bio i Munjić Vahidin, te im se obratio riječima: „gdje je M.Ž., vi morate znati gdje je, neću ja da za njega odgovaram“, a nakon čega su pripadnici tadašnje Stanice javne bezbjednosti Olovo, među kojim postrojenim je bio i Vahidin Munjić, šutjeli i jedni drugog u ovom ratnom zločinu prikrivali, kršeći norme međunarodnog prava, Ibrahim Kulo kao nadređena osoba počiniocu, propustio da preduzme radnje koje je bio dužan da izvrši radi procesuiranja odgovornih osoba Stanice javne bezbjednosti Olovo za nečovječno postupanje, odnosno prisilni nestanak jednog civilnog lica, čime su počinili krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 142.st.1. u vezi sa članom 30.st.2. preuzetog KZ SFRJ.
Dakle, Žugić Milisav je odveden na ispitivanje u tadašnju Stanicu javne bezbjednosti Olovo na “ispitivanje” čije prostorije živ napustio nije, a porodica i danas traga za tijelom ubijenog – nestalog.
Munjićeva najveća mora su, ne samo istrage za kriminal, već i istrage za ratni zločin u koji je i sam umiješan od kojeg svakim danom sve više i više strepi nadajući se, da će njegova uloga u ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva biti zaboravljena.
“U Kantonalnom tužilaštvu Zeničko-dobojskog kantona formiran je predmet broj: T04 0 KTNRZ 0044768 21 protiv nepoznatog počinioca zbog krivičnog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. preuzetog KZ SFRJ, povodom stradanja Žugić Milisava. Predmet je u fazi istrage i u istom se poduzimaju određene mjere i radnje u cilju otkrivanja i pronalaska počinioca predmetnog krivičnog djela” – potvrđeno je za naš portal iz Tužilaštva ZDK-a.
Kantonalno tužilaštvo Zeničko – dobojskog kantona iz Zenice donijelo je formalnu Naredbu o provođenju istrage protiv NN počinilaca krivičnog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, kojom prilikom je stradao – ubijen civil Milisav Žugić. Kako ovaj portal saznaje u ubistvu i pomaganju u izvršenju ovog zločina sumnjiče se NN pripadnici tadašnje Stanice javne bezbjednosti Olovo (Ibrahim Kulo, Zdravko Dujmović, Vahidin Munjić, Mujo Hurić, Hamzalija Idrizović, Mirsad Gurda i dr.).
I u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine – Posebnom odjelu za ratne zločine, egzistira predmet pod brojem: T20 0 KTARZ 0024488 23, a u kojem predmetu je žrtva Žugić Milisav.
Vahidina Munjića samo treba pustiti da upravlja FUP-om, jer nitko bolje od njega samoga neće objasniti po FUP „razorno dejstvo njegovoga neznanja, profesionalne nekompetentnosti i profesionalne nemoralnosti“, jer sluša i izvršava naredbe narko ministra F MUP-a Rame Isaka, višestrukog povratnika u krivičnim djelima, i koji druguje i derneči sa ubicama i višestrukim povratnicima u krivičnim djelima, narušavajući ugled F MUP-a, o čemu smo pisali i dokaze objavili, što sve možete potražiti na „tražilici“ portala Podlupombih.ba.
Ovo je Podlupombih.ba. HOMEPAGE NACIJE!
