Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS), nekadašnji bedem i stub stabilnosti domaćeg zdravstvenog sistema, danas proživljava svoje najteže dane. Ono što je godinama građeno kroz čvrstu ruku, jasnu hijerarhiju i vojničku disciplinu, pod palicom aktuelnog rukovodstva na čelu sa doc. dr. Alenom Pilavom, pretvoreno je u administrativni vakuum, sistemsku korupciju i potpuno operativno rasulo. Kada se ugasi menadžerska vizija, prve žrtve postaju pacijenti.
Pilav je svojim potezima i pasivnošću očigledno pokazao da nije nimalo kompetentan da vodi jednu ovako složenu i vitalnu instituciju. Njegov angažman je zorno dokazao da on jednostavno nije dobar menadžer sposoban za krizne situacije i upravljanje velikim sistemima. Čitav njegov dolazak na čelo Kliničkog centra realizovan je isključivo po političkoj liniji i stranačkom dekretu, a ne po principu sposobnosti, stručnosti u zdravstvenom menadžmentu ili dokazanih liderskih rezultata. Postavljanje politički podobnih umjesto sposobnih kadrova donijelo je naplatu u vidu opšteg rasula.
Dokaz tome su i posljednje javne kritike prof. dr. Sebije Izetbegović koja precizno, slikom i riječju, demaskira haos u koji je KCUS utonuo. Njene trenutne opomene – od toga da se pacijenti bukvalno nose na rukama jer u DIP-u Koševo i KCUS Jezero ne rade liftovi i pokretne stepenice, pa sve do sramotnog kolapsa osnovne logistike – nisu samo politička kritika. One su bolna dijagnoza jedne urušene institucije u kojoj uprava putuje po svijetu dok se na KUM-u izlijeva kanalizacija, a ključni CT aparati ispadaju iz funkcije.
Najrespektabilnija zdravstvena institucija u regiji: Era finansijske stabilnosti i apsolutne discipline
U periodu kada je Kliničkim centrom rukovodila prof. dr. Sebija Izetbegović, ova ustanova nije bila samo najveća bolnica u državi – ona je bila najrespektabilnija zdravstvena institucija u cijeloj regiji. Ključ tog uspjeha ležao je u formuli od koje novo, politički nametnuto rukovodstvo danas panično bježi: uvođenju potpunog reda, rada i discipline.
Sistem je tada postavljen tako da se tačno znalo ko šta radi, u koje vrijeme i za koju platu. Finansijska stabilnost bila je temelj te snage, jer se domaćinskim poslovanjem osiguralo da KCUS nikome ne duguje ni marke, dok su se u isto vrijeme nabavljali najsavremeniji aparati. Regionalni medicinski centri sa uvažavanjem su gledali na Sarajevo, koje je pod njenim vodstvom postalo sinonim za organizaciju, sterilnu higijenu i operativnu efikasnost, dokazujući da se i na Balkanu može voditi javna bolnica po najvišim evropskim standardima bez političkih kompromisa.
Povratak u mračne devedesete: Oživljavanje “koverata” i iznuda u hodnicima
Najstrašniji nusprodukt Pilavovog nefunkcionalnog menadžmenta jeste tihi, ali očigledni povratak ulične korupcije na kliničke hodnike. Javna je tajna, potkrijepljena svakodnevnim gorkim svjedočanstvima građana na društvenim mrežama, da su na KCUS-u ponovo “prodisale koverte”. Pacijenti otvoreno pišu o očaju s kojim se suočavaju: ako želiš operaciju, pregled ili bazično ljudski tretman, ljekare moraš “dobro podmazati”.
Za vrijeme mandata Sebije Izetbegović, ljekarima ovakva praksa nije smjela ni na um pasti. Strah od rigoroznih kontrola i nulte tolerancije prema mitu držao je javni sektor čistim i dostupnim svakom građaninu, bez obzira na dubinu džepa. Danas, pod paravanom Pilavove “demokratije” i odsustva bilo kakvog autoriteta, pacijenti su pretvoreni u taoce ljekara koji bez ikakvog stida trguju zdravljem bolesnih ljudi.
Povratak koruptivne prakse: “Dvojni rad” na štetu pacijenata
Najveći i najopasniji korak unazad koji je Pilav napravio jeste ponovno uvođenje i tolerisanje sramne pravne prakse koja ljekarima iz javnih ustanova dozvoljava rad u privatnim klinikama. Tokom mandata prof. dr. Sebije Izetbegović, ova praksa je bila strogo zabranjena. Znalo se: ili radiš za državu i pacijente koji uredno plaćaju zdravstveno osiguranje, ili radiš privatno.
Pilavovim popuštanjem pred pritiscima i ponovnim uvođenjem ovog modela, vrata očigledne korupcije su ponovo širom otvorena. Pacijenti koji dođu na KCUS bivaju suptilno ili direktno usmjeravani u privatne ordinacije istih tih ljekara ako žele doći na red. Time korisnici kliničkog centra direktno ispaštaju, dok se javni resursi koriste kao paravan za privatno bogaćenje ljekara koji napuštaju klinike tokom radnog vremena.
Koliko je profesorica Izetbegović vizionarski vodila ustanovu i bila korak ispred svog vremena, pokazuje i najnoviji evropski trend. Naime, slovenski parlament usvojio je stroge izmjene Zakona o zdravstvenim službama kojima se ljekarima iz državnih bolnica najstrožije zabranjuje rad kod privatnika. Slovenija je ovaj radikalni rez povukla kako bi spasila javno zdravstvo od propasti, primjenjujući upravo onaj model discipline koji je Sebija Izetbegović godinama ranije uvela na KCUS-u. Dok se Evropa okreće njenim metodama zaštite javnog sektora, Alen Pilav Sarajevo vraća u zdravstveni feudalizam.
Era stabilnosti: Šta je Pilav zatekao, a šta napravio?
Kada se analizira nesposobnost trenutnog rukovodstva, moramo se vratiti na bazu. Alen Pilav je došao na čelo KCUS-a u momentu kada je na računima ustanove ostavljeno više od 70 miliona KM suficita. U menadžerskom smislu, dobio je “švajcarski sat” – funkcionalan sistem bez dugovanja.
Međutim, umjesto razvoja, dobili smo paralizu:
- Finansijska nesposobnost: Pilav se javno čudio milionima na računu, zaboravljajući da bolnica mora imati akumuliran novac za kapitalne investicije, hitne popravke i crne dane. Rezultat? Sebija Izetbegović opravdano upozorava da novo rukovodstvo prebacuje desetine miliona privatnim bankama bez tendera, dok im za obično imenovanje direktora trebaju godine.
- Krah infrastrukture i tehnički raspad: Profesorica opravdano alarmira javnost da na klinikama nedostaje bazični potrošni materijal, rukavice, čisti čaršafi, ubrusi, pa čak i visokoprocentna glukoza za infuzije teškim bolesnicima. Dok operacione sale obustavljaju programe jer nemaju s čime raditi, pacijentima se ukida čak i anestezija za MRI snimanja djece i beba!
- Povratak javašluka: Aparati za kontrolu dolaska na posao prečesto ne rade, a radiolozi i ljekari odlaze na godišnje odmore ostavljajući stotine nenapisanih nalaza. Dok obični narod čeka mjesecima, privilegovane supruge partijskih šefova provode se preko reda kroz kabinete.
Naslijeđe profesorice Izetbegović: Red, rad i disciplina
Kontrast između dva mandata nikada nije bio očigledniji. Kada je prof. dr. Sebija Izetbegović preuzela KCUS, zatekla je pustoš i više od 100 miliona KM dugovanja, devastirane klinike i prazne apoteke.
Njen mandat obilježili su istorijski uspjesi za ovu ustanovu:
- Sanacija milionskog duga: KCUS je izvučen iz dubokog finansijskog minusa i pretvoren u stabilnog, likvidnog giganta sa milionskim suficitom.
- Ukinuta privatizacija javnog zdravstva: Prekinuta je praksa da ljekari u radno vrijeme operišu privatno. Uveden je striktan nadzor koji je pacijentima garantovao adekvatnu njegu na Koševu.
- Izgradnja i opremanje: Završen je i opremljen Centralni medicinski blok, nabavljeni najsavremeniji linearni akceleratori, MRI aparati i uvedena bezbolna brahiterapija za teško oboljele žene u anesteziji.
- Herojski krizni menadžment: Tokom pandemije COVID-19, dok su se drugi zdravstveni centri zatvarali, KCUS pod njenim vodstvom bio je jedina velika ustanova koja je bez kolapsa zbrinula hiljade najtežih bolesnika.
Sumrak institucije
Danas, pod Pilavovim rukovodstvom, KCUS je od vrhunske regionalne medicinske ustanove postao politički poligon za eksperimente i dodvoravanje povlaštenim pojedincima. Kada se sistem vodi strahom od zamjeranja interesnim grupama i željom da se ugodi privatnim kartelima, umjesto strukom i vojničkom disciplinom, raspad je neminovan.
Bolesnici i uposlenici, kako to profesorica Izetbegović tačno zaključuje, vjeruju svojim očima, a ne jeftinim političkim opravdanjima nekompetentnog menadžmenta. A ono što oči građana Sarajeva danas vide na KCUS-u jeste tužna, ponižavajuća slika institucije koja je, izgubivši disciplinu i uletjevši u staru korupciju, nepovratno izgubila svoj kompas.
VEZANI TEKSTOVI:
Ovo je Podlupombih.ba. HOMEPAGE NACIJE!
