Direktorica Sanela Kozadra uredno biva optužena za razna djela, od lažiranja poslovanja BFS-a do odgovornosti za smrt Valentina Vujice, dok Goran Stanić ostaje izvan odgovornosti, pa i one za neisplaćivanje odštete za pogibiju radnika njegove firme.

Više od dvije i po godine porodica Valentina Vujice uzaludno čeka isplatu naknade za njegovo smrtno stradanje u proizvodnom pogonu firme Stamal. Ova firma je zvanično ugašena i potom u njeno ime nastupa BFS. Vlasnik Goran Stanić, član finansijski i politički moćne porodice Stanić iz Kreševa mora isplatiti ukupno 34 hiljade maraka nematerijalne štete za duševne boli majci i polubratu nastradalog Valentina Vujice te druge troškove nastale nakon njegove smrti, o čemu je Žurnal ranije pisao.

Stanić dosljedno ignoriše pravosnažnu presudu Kantonalnog suda Novi Travnik, te je Općinski sud u Kiseljaku morao prije nekoliko dana odrediti novu mjeru prinudne naplate zapljenom i prodajom imovine ove firme.

Milione koje su Goran Stanić i porodica profitirali na privatizaciji Feroelektra tek su djelić enormnog bogastva kojeg umnožavaju uz značajnu podršku dijela pravosuđa iza kojeg stoji kako HDZ u BiH, tako i onaj u Hrvatskoj.

Dragan Čović i ostatak rukovodstva HDZ-a BiH su česti i rado viđeni gosti u Kreševu.

Goran Stanić se, za razliku od braće Svjetlana i Zvjezdana rijetko eksponira u javnosti. Trenutno u Hrvatskoj posjeduje dvije aktivne firme, „Vile Orašac“ registrovane u Dubrovniku .te u Zagrebu „Stanić Real Estate“ koja prodaje luksuzne vile na obali Jadrana.

Firme koje je Stanić osnivao u Njemačkoj te Švicarskoj navode se kao vlasnici onih registrovanih u Kreševu, od „SA Dagitim“ preko BFS-a do „K.F.K. – PLIN“, no one su prema tamošnjim registrima odavno likvidirane, što daje sumnje u regularnosti poslova. Kao odgovornu osobu uglavnom „istura“ Sanelu Kozadru.

Direktorica Sanela Kozadra uredno biva optužena za razna djela, od lažiranja poslovanja BFS-a do odgovornosti za smrt Valentina Vujice, dok Goran Stanić ostaje izvan odgovornosti, pa i one za neisplaćivanje odštete za pogibiju radnika njegove firme.

Podsjetimo, Valentin Vujica je smrtno stradao 21. decembra 2017. Godine. Iako su tada iz firme navodili da je u pitanju nesretan slučaj, da je Valentin samoinicijativno ušao u tzv. usipni koš kako bi otklonio kvar na mašini koja se potom pokrenula i uzrokovala smrtne povrede, optužnica ukazuje da postoji odgovornost firme i nadležnih. Porodica Valentina Vujice svih ovih godina istrajava na sumnji da je on ubijen, odnosno namjerno bačen u usipni koš.  

“Ima tu mnogo nedorečenih i neistraženih detalja, trebalo je pritisnuti neke svjedoke, no neki su radili “na crno” ili su naprasno napustili firmu”, rekao je svojevremeno u nezvaničnom razgovoru za Žurnal jedan policijski službenik.

Valentinova majka Mira Tuka unatoč tužilačkoj, policijskoj, medijskoj i svakoj drugoj blokadi nastavlja sa potragom za dokazima da smrt njenog sina nije nesretan slučaj.  Svojevremeno je angažovala privatnog istražitelja koji je izvršio uvid u dokumentaciju, posjetio mjesta događanja i razgovarao sa pojedinim osobama u Kiseljaku i Kreševu.

„Biće riješen. Treba vremena. Sin ti je nažalost ubijen….“, saopštio joj je on pored ostalog.

Valentinova majka i dalje dobija informacije koje ukazuju da je posrijedi moguće ubistvo sina Valentina, da se mnogo toga ne slaže između formalnih i neformalnih izjava svjedoka, no kada traži od nadležnih da reaguju, nailazi na zid šutnje i opstrukcija.