Piramidalna šema eMagnetixa opustošila je novčanike Bosanaca i Hercegovaca koji su povjerovali u san o lakoj zaradi. “Posao iz snova” za mnoge je postao noćna mora. Detektor se infiltrirao u šemu tokom istraživanja, urađenog u saradnji s Raskrinkavanjem, i sada otkriva kako je njen organizator u evropskim zemljama registrovao fiktivne firme, od kojih se jedna već istražuje za prevare.
Pretposljednji dan augusta 2023. godine za Vesku Stojkovića iz Sarajeva bio je početak noćne more. Telegram grupa preko koje je radio za kompaniju eMagnetix obrisana je. On i više od 1.000 članova grupe izgubili su svaki kontakt s kompanijom dok su čekali da zarađeni novac legne na njihove bankovne račune.
Vesko je bio u nevjerici. Petnaestak dana ranije on je uložio 1.500 maraka u online platformu za klikanje oglasa. Obećana zarada od 75 maraka dnevno za svega desetak minuta posla bila je šansa koja se ne propušta.
Novac za ulazak u posao Vesko nije imao. Digao je kredit i uplatio ulog.
“Ni feninga nisam vratio”, kaže on.
Snovi o lakoj i brzoj zaradi srušili su se hiljadama stanovnika BiH koji su prethodnih mjeseci ulagali novac u online platformu. Krajem augusta su shvatili da je “posao iz snova” bio prevara.
“Dva-tri dana, maltene, kao u ambisu sam bio, nisam znao šta mi se desilo. Jedva sastavljao sam sebe, maltene pogubljen”, ispričao je Vesko novinarima Detektora.
U snu koji je živio, posao se sastojao od klikanja oglasa svjetskih trgovina za online prodaju poput eBaya, AliExpressa, Zalanda i drugih. EMagnetix je tvrdio da pomaže velikim kompanijama optimizirati podatke o prodaji svojih proizvoda.
Za rad na platformi bio je potreban ulog od 150 do 6.500 maraka. Kompanija je tvrdila da će onima koji uplate novac osigurati redovan posao i sigurne prihode u narednoj godini. Veći ulog obećavao je i veću zaradu.
Četiri međunarodne kompanije su Raskrinkavanju potvrdile da nisu sarađivale s eMagnetixom.
Klikanje oglasa bilo je samo paravan za piramidalnu prevaru. Članovima je obećavana veća zarada i razne nagrade ukoliko u ovaj posao uvedu druge. Mnogi su pristali na to i izgradili timove, neki su imali i po više stotina članova.
Tačan iznos novca koji su uložili teško je utvrditi. Na osnovu grupa kojima je imao pristup te desetina razgovora, Detektor procjenjuje da se radi o više od milion maraka.
Tokom trajanja ove šeme, novinarka Detektora se infiltrirala u eMagnetix i tajno prikupljala dokaze o ovoj prevari. Istraživanje je novinare od sudskog registra u Brčkom odvelo na kućnu adresu organizatora Petera Tamasa Kasze u Budimpešti. Ovaj Mađar registrovao je poslove i u Slovačkoj, ali i Austriji, gdje policija istražuje njegovu firmu zbog prevare vrijedne milion eura.
San o lakoj zaradi
Uspon eMagnetix piramide počeo je u maju 2023. godine. Oglasi na društvenim mrežama u kojima se dijelio link aplikacije za klikanje privukli su prve članove.
Posao je bio jednostavan. Raditi je mogao svako ko ima pametni telefon i internet. Svega nekoliko minuta klikanja na oglase u aplikaciji garantovalo je sigurnu zaradu. Kompanija je nudila dva dana probnog rada, tokom kojih bi članovi zaradili deset maraka i prebacili ih na svoj bankovni račun.
Za daljnji rad članovi su morali uložiti svoj novac. Depozit za rad je bio garancija da će redovno obavljati posao. Visina depozita određivala je koliko će radnik “isklikati” oglasa u jednom danu i koliko će zaraditi od svakog klika. Viši depozit značio je više posla i veću zaradu. Na uplaćenih 150 maraka garantovana dnevna zarada je bila šest maraka, a na 500 – 24 marke. Kompanija je obećavala da će uloženi depozit biti vraćen za nekoliko mjeseci.
Elmir Pamić, jedan od eMagnetixovih prvih “uposlenika”, bio je sumnjičav prema ovoj poslovnoj ponudi, ali je odlučio da uloži 500 maraka kada se uvjerio da je firma registrovana u BiH. Detalje posla je saznao u Telegram grupi u koju ga je uvela osoba koja se na WhatsAppu predstavljala kao Eliana.
“Klik, klik, klik… zaradimo mi 24 marke, taj dan. Kaže: ‘Hoćete li povući na svoj tekući račun?’ Ma, hoću. Slobodno, kaže, povucite. Klik, klik, klik, smanji se stanje na depozitnom računu u aplikaciji i piše: ‘Bankovna obrada, sačekajte sat do dva, bit će vam sredstva na vašem tekućem računu’”, opisuje Pamić svoj početak rada u eMagnetixu.
Za dva sata, signal na mobitelu potvrdio je da mu je na račun stigla uplata.
“Odlično. Kaže: ‘Sutra opet možete raditi zadatke, večeras iza 12.’ Ja nisam spavao, ja sam čekao 12 sati”, prisjeća se Pamić kako je za samo dvije minute od ponoći zaradio nove 24 marke.
Bio je oduševljen novim poslom: “Izađeš na kafu, sav si sretan, možeš nekome pokazati: ‘Ljudi, vidite, ovo za dvije minute posla možete zaraditi.’ Pa nije malo 20-25 maraka, to je jako fin novac za dva minuta klikova.”
Narednih mjeseci eMagnetixov posao je cvjetao. Sve više članova ulagalo je novac u ovu platformu. Širio se glas o lakom poslu i dobroj zaradi.
“Brzo i lahko do zarade. Uz deset minuta rada svaki dan, zaradite mjesečnu platu”, stajalo je u jednoj od objava na Facebooku.
Infiltriranje u šemu
Kompanija je snažno poticala zapošljavanje novih članova tvrdeći da im je potrebno više radnika kako bi ispoštovali obaveze prema svjetskim kompanijama za online trgovinu. Članovi su pozivani da u posao uključe svoje prijatelje i porodicu.
To je činio i izvjesni Charles, osoba koju su od početka predstavljali kao glavnog operativnog direktora eMagnetixa.
Uvođenje novih članova posebno se nagrađivalo. Članovi su imali procent od dnevne zarade onih koje su uveli. Svako ko uvede u posao deset novih članova mogao je postati vođa tima, a kompanija mu je garantovala mjesečnu platu od 300 maraka. Plata od 1.500 maraka bila je obećana supervizorima koji unutar svog tima razviju pet vođa timova.
U zavisnosti od veličine tima, vođe su mogle dobiti dodatne nagrade poput tostera, telefona, laptopa, a najprimamljivija nagrada je bio Mercedes džip. Za nju je trebalo skupiti 1.000 članova.
To nije bilo sve. Za godinu dana rada u eMagnetixu članovima je obećano da će od “Ministarstva kadrova” dobiti trinaestu platu.
Sve je izgledalo kao prilika koja se ne propušta. Članovi su užurbano radili na stvaranju timova. Među njima je bila i Sarajka Anja, koja je krajem jula 2023. godine preporučila novinarki da se uključi u ovaj posao. Anja i novinarka su se upoznale putem Facebook grupe u kojoj se raspravljalo o eMagnetixu.
“Samo se odlučite što prije, dok je sami početak, da se možete razvijati”, savjetovala je novinarki Anja, što nije njeno pravo ime jer je pristala da se citira u priči uz uslov da joj se ne otkriva identitet.
Objasnila je da zaposlenici eMagnetixa ne sklapaju ugovor s kompanijom, a zarađeni novac im se isplaćuje kao “humanitarna pomoć”, zbog čega ne plaćaju porez.
“Nisu milioni, vrijedi pokušati. Djeca od deset godina mogu da zarade sebi ovako”, uvjeravala je Anja novinarku.
Novinarki je ovaj posao, jasno, izgledao sumnjivo pa je naredni mjesec tajno prikupljala dokaze o radu eMagnetixa i svjedočila usponu i padu ove piramidalne šeme.
Uplata 500 maraka depozita omogućila joj je pristup zatvorenoj grupi “Denisa radni tim008” na aplikaciji za komuniciranje Telegram. Početkom augusta grupa je imala skoro 800 članova, a vodila ju je osoba koja se predstavila kao regionalna menadžerica Denisa Omerčević.
U grupi se komuniciralo na bosanskom jeziku, ali Denisine poruke nisu uvijek bile razumljive. “Konvertibilna marka” često je bila “kilometar”.
“Porez morate prijaviti samo ako zaradite više od 1000 kilometara mjesečno u eMagnetixu”, napisala je Denisa u jednoj od poruka.
O sebi je pisala u muškom i u ženskom rodu, dok je na pitanja članova grupe često odgovarala generičkim porukama.
“Kao da razgovaramo sa kompjuterom”, pisao je Samir, jedan od članova grupe.
“Pa robot jest to znamo od početka nije to sporno”, odgovorio je Aldin.
Povremeni problemi u komunikaciji nisu sprečavali članove eMagnetixa da nastave raditi. Povjerenje u kompaniju jačao je i direktor Charles. On je redovno održavao sastanke s radnicima. Međutim, članovi grupe ga nikad nisu vidjeli. Njegovo obraćanje Denisa je objavljivala putem poruka u radnoj grupi. Poruke, često konfuzne i loše prevedene, obećavale su puno.
Charles je svečano saopćavao da će se depoziti vratiti unaprijeđenim članovima, a oni su se oduševljeno zahvaljivali.
Priča o lakom poslu i dobroj zaradi nije bila uvjerljiva svima. Na mrežama, forumima i blogovima upozoravano je da je ovaj posao piramidalna šema te da su stanovnici susjednih država izgubili novac u sličnim prevarama. Ali kompanija je redovno isplaćivala zaradu i mnogima je to bio dovoljan dokaz da je posao stvaran.
“Meni je 100 ljudi reklo: ‘Vidi, bolan, piše prevara.’ Reko’: ‘De, ba, vidi, rade isplate’”, priča jedan od vođa timova, koji kaže da je izgubio 7.000 maraka. Pristao je da razgovara s novinarima Detektora, ali nije želio da mu se navodi ime, zbog problema u porodici koje mu je donijela ova šema.
Novi dan, nova žetva, novi član
Stotine članova svaki dan su klikali oglase u aplikaciji. Nakon što bi obavili svoje dnevne zadatke, u Telegram grupu bi javili da je posao završen.
“Sutra je još jedan dan, novi posao, nova žetva, laku noć svima”, pisala je Denisa svojim članovima podsjećajući ih da narednog dana nastave s poslom.
Denisin glavni zadatak je bio nagovoriti članove da u posao uvedu nove osobe. Radila je to uspješno. Broj članova grupe rastao je svakodnevno.
Početkom augusta mogućnost uloga povećala se na 1.500, a kasnije i na 3.500 i 6.500 maraka. Ulog od 6.500 obećavao je sedmičnu zaradu od čak 1.625 maraka.
Velikoj i brzoj zaradi mnogi nisu mogli odoljeti pa su uplaćivali po nekoliko depozita i uvodili svoje najbliže.
Jasmin Pilav iz Jelaha rekao je novinarima da je uplatio čak četiri depozita. U posao je uveo suprugu, majku, oca, brata, snahu, svoje uposlenike i prijatelje, a novac je uložio i za svoju djecu. Kako je kompanija nudila veću zaradu, tako su i oni povećavali svoje uloge.
“Osladio nam se taj novac pa smo dalje uplaćivali da bismo imali još veći novac”, kaže Jasmin i dodaje da je izgubio oko 5.000 maraka.
Tačan broj osoba koje su učestvovale u radu eMagnetixa nije moguće utvrditi. U Telegram grupama su krajem augusta spominjana dva podatka – 8.000 i 20.000 zaposlenih.
Detektor je utvrdio da su tokom jula i augusta članovi Denisine grupe eMagnetixu uplatili najmanje 125.000 maraka. Novinari su utvrdili da je, osim Denisine, postojalo još najmanje sedam grupa koje su okupljale eMagnetixove uposlenike i da je samo u glavnoj bilo 3.000 članova.
Kako bi se posao brže širio, kompanija je finansirala promocije i poticala osnivanje ureda. Uspješni članovi su dobijali ponude od manadžera da otvore urede. Do kraja augusta kompanija je tvrdila da u BiH radi devet ureda. Pojedine vođe su radu u kancelarijama pristupili ozbiljno. Organizovali su svečana otvorenja, presijecali vrpce, držali obuke i prezentacije.
Prve urede su otvorili Jasmin Pilav u Jelahu i Elmir Pamić u Sarajevu. Uredi su bili šansa za širenje posla i dodatnu zaradu.
Pilav je u posao uveo 1.100 članova, od kojih je 400 uplatilo depozit za rad. Tvrdi da je na samom početku članove upozorio da u posao ulaze na rizik: “Ko može halaliti taj iznos 500 maraka nek halali, ko ne može nemoj da halali, nego da se desi da neko digne kredit, zadnju marku dadne u to, ne daj Bože. To je naš prvi sastanak bio. Radimo nešto što ne znamo koliko će trajati, ko stoji iza ovoga, da moramo svi biti oprezni.”
I Mustafa Vileš, koji je zajedno sa imamom Adnanom Jusufspahićem predstavljan kao vođa bugojanskog ureda, tvrdi da su on i Jusufspahić upozoravali druge da u posao ulaze na vlastiti rizik.
“Niko nije uveo nikoga, bar ovdje u Bugojnu, što se tiče toga da mu nije rečeno da rizik preuzima na vlastitu odgovornost. Nikome se nije išlo da ubijediš da će to trajati 100 posto. Kaže mu se da ima ta aplikacija gdje se lajkaju ti neki proizvodi, trenutna zarada funkcionira, ako si voljan da uplatiš, uplati na vlastiti rizik. Kad će se to ugasiti, da li će to biti večeras ili za dva, za tri, za mjesec, za godinu, to ne zna niko”, kaže Vileš.
Jusufspahić nije odgovarao na pozive na razgovor i poruke novinara Detektora.
Iako vođe ureda danas tvrde da su nasjeli na prevaru kao i ostali, uredi su stvarali privid da je posao legalan. Menadžeri Telegram grupa su oglašavali rad ureda i pozivali članove da posjete kancelarije ukoliko trebaju pomoć.
Vođe ureda s kojima je Detektor razgovarao kažu da nikada nikog iz kompanije eMagnetix nisu upoznali uživo i da su prostore za urede zakupljivali na svoje ime.
Almir Bibić iz Visokog kaže da je sumnjao da se radi o prevari i da je iskoristio ponudu menadžerice Dijane da uzme novac za otvaranje ureda. Ured je otvorio na jednu večer, a ostatak novca zadržao za sebe.
“Oni su dali 4.000 maraka da se otvori taj ured i oni su mislili da ću ja u tom uredu fakat raditi, da ću ja ljude tu vrbovati. Međutim, ja sam znao šta slijedi i nisam nikog ni vrbov’o. Samo smo napravili ceremoniju otvaranja, uslikali se, nas desetak tu bilo, poslali slike tamo da sam opravdao novce, i to je to”, priča Almir.
Svoje poslovanje u BiH eMagnetix je vodio preko dvije firme registrovane u Brčkom – Magnetix Software Tech i Najko. Vlasnik obje firme je mađarski državljanin Peter Tamas Kasza. Firmu Magnetix Software Tech, na čiji račun su članovi uplaćivali depozite, Kasza je osnovao u maju 2023. godine. Drugu firmu – Najko – kupio je od Kineza koji godinama prodaje kofere na Pijaci Arizona. S računa ove firme članovima je isplaćivana zarada.
Obje su prijavljene na adresama u predgrađu Brčkog. Magnetix na adresi Seonjaci bb, a Najko na Pijaci “Arizona”. U Seonjacima, ljudi s kojima su novinari Detektora razgovarali nisu čuli za ovu kompaniju, niti igdje ima vidljivih tragova njenog postojanja, kao što na “Arizoni” nema tragova firme Najko.
Tamo su novinari pronašli bivšeg vlasnika firme Najko dok je na “kineskoj pijaci” prodavao kofere. Juncheng He kaže da je firmu prodao Mađaru nakon što se na Pijaci “Arizona” pojavio njegov sunarodnjak iz Kine koji je tražio da otkupi nečiju firmu. Tvrdi da nema više informacija o posredniku.
Kasza je, prema podacima koje je prikupio Detektor, u Brčkom boravio najmanje dva puta tokom 2023. godine. Prvi put u maju, kada je osnivao i kupovao firme, a drugi put u augustu, kada se susreo s knjigovođom.
Milenko Mihajlović, advokat iz Brčkog koji je vodio proces registracije Kaszinih firmi, svog klijenta se sjetio tek nakon što su mu novinari pokazali njegovu fotografiju i druge sudske dokumente. Novinarima je objasnio da je on samo vodio proces registracije.
“I moj posao se završava time”, kaže Mihajlović, koji se nije mogao sjetiti da li je Kasza tada bio sam.
Notarka Tanja Slišković je 9. maja ovjeravala isprave koje su bile potrebne za registraciju Kaszinih firmi, a razgovarali su u prisustvu tumača i dva svjedoka. Kaže da posla s ovim klijentom dalje nije imala, niti ga je ikad više vidjela.
Tuđe adrese za sumnjive poslove
U registru kompanija u Brčkom upisana je Kaszina adresa u predgrađu Budimpešte. Kada su ga novinari Detektora tražili na ovoj adresi početkom oktobra ove godine, niko nije odgovarao na interfon stana na sedmom spratu gdje je Kasza prijavljen da živi. Na poštanskom sandučetu u zgradi izgrađenoj u socijalističkom stilu, uz njegovo prezime navode se podaci kineskog državljanina.
Upravnik zgrade tvrdi da je Kinez stvarni vlasnik stana. Kasze tog dana nije bilo u stanu, ali upravnik potvrđuje da on tu boravi i često pomaže kineskim državljanima i drugim doseljenicima iz Azije koji dođu u Mađarsku.
Osim u BiH, Detektor je otkrio da je Kasza registrovao firme i u drugim zemljama. Na adresi firme KPT Trade u malom pograničnom mjestu Lučenec u Slovačkoj, sasvim je druga kompanija, čiji uposlenici nikada nisu čuli za Mađarovu firmu.
Nekoliko stotina kilometara dalje, u glavnom gradu Austrije, Kasza ima još jednu firmu. Ali i na ovoj adresi u centru Beča na kojoj je zvanično prijavljena firma Nice Tech, novinar Detektora nije mogao pronaći bilo kakve njene kancelarije. Tu je niz drugih kompanija, advokatskih kancelarija i privatnih stanova, ali imena Nicea ili Kasze nema.
Kaszino ime pojavljuje se i u Italiji, gdje, prema podacima poslovnog registra, ima privatni obrt u Rimu.
Kada su novinari, nakon obilaska adresa u Slovačkoj i Austriji, ponovo pozvonili na Kaszin interfon u Budimpešti, na balkonu stana na sedmom spratu pojavio se muškarac krupne glave i neuredne kose i brade. Prema fotografiji iz registra u Brčkom, Detektor vjeruje da je čovjek na balkonu bio Kasza. Ali on je, na pitanje da razgovara o firmama u Brčkom i da li je on Kasza, samo odmahnuo glavom. Kada mu je novinar rekao da ga prepoznaje s fotografije, samo je ušao u stan i više nije odgovarao na zvono na interfonu.
Detektor nije mogao dobiti zvanični komentar Kasze za ovu priču.
Mediji u Austriji su ovog ljeta pisali kako se njegova firma istražuje za prevare. Austrijski javni servis ORF pisao je kako je policija upozorila građane na prevaru firme Nice Tech, koja je od 300 oštećenih uzela oko milion eura i kako pretpostavljaju da je stvarni broj mnogo veći.
Oni su davali između 600 i 15.000 eura, koje su izgubili u onome što je policija nazvala piramidalnom šemom.
“Namamljeni su obećanjem brze zarade”, pisao je ORF u augustu ove godine opisujući kako su “uposlenici” trebali klikati proizvode online i dovoditi nove članove u šemi koja je ista kao i ona koju je Kasza koristio u BiH.
ORF je objavio da policija istražuje slučaj. Austrijska policija Detektoru je odgovorila da ne može komentarisati slučaj zbog zaštite podataka.
U vrijeme kada je policija u Austriji upozoravala građane na prevaru, sličnih upozorenja nije bilo u BiH.
Pad šeme – nevjerica, tuga i bijes
Do polovine augusta ništa nije ukazivalo da će doći do problema u radu eMagnetixa. Od 14. augusta članovi se počinju žaliti da dugo čekaju na isplatu novca te da zbog toga ne mogu zaraditi onoliko koliko im je obećano.
Umjesto rješavanja problema isplata, menadžerica Denisa poticala je nova zapošljavanja, a starim članovima je nudila da pređu na više nivoe obećavajući im bolju zaradu.
“M5 se uskoro otvara, članovi M4 mogu nadograditi M5 bez depozita, ograničena mesta. Prvi dođe prvi uslužen”, pisala je Denisa članovima.
Zarađeni novac nije stizao na bankovne račune i članovi su postajali sve nepovjerljiviji. Novih članova i svježeg novca bilo je sve manje.
“Bilo bi veoma poželjno da nam se Denisa uživo obrati u live na Zumu da vidimo konačno nekog u živo da bi smo se bar malo sigurnije osjećali… Nikad nikog nismo vidjeli!!!! Ako se neće ubrzo ‘urušiti EM’ neka nam se neko u živo obrati da vidimo s kim radimo!!!”, pisala je Jasenka.
“Ne želimo da nam Denisa prenosi informacije. Želimo da upoznamo i tog famoznog Charlsa”, pisala je Sabina.
U četvrtak, 24. augusta, direktor Charles pokušao je umiriti nepovjerljive uposlenike. U poruci koja je izgledala kao loš prevod, objašnjavao je da isplate kasne zbog praznika.
Direktor je najavio da će rukovodstvo Operativnog odjela kompanije 15. septembra doći u BiH.
“U životu i poslu neminovno je da ćete naići na poteškoće. Ali i dalje moramo čvrsto vjerovati, suočiti se s tim s pozitivnijim stavom i vjerovati da će se iznenađenja i čuda uvijek pojaviti. Vjetar i kiša samo će učiniti da korijenje drveća zavuče dublje. Samo ako nastavimo s djelovanjem, možemo steći više očekivanja i nada!”, bila je ovo posljednja motivaciona poruka koju je direktor Charles poslao svojim “zaposlenicima”.
U narednim danima članovi su i dalje čekali zaradu, ali novac nije stizao. Sumnje u kompaniju dovele su do svađa među njima. Dok su jedni branili Denisu i kompaniju tvrdeći da su za zastoj u isplatama krive banke, drugi su upozoravali da je sve prevara.
U srijedu, 30. augusta, Telegram grupe Denise i drugih menadžerica su obrisane. Članovi eMagnetixa izgubili su svaku vezu s kompanijom.
“Nestaje slika sa telegrama od moderatorice. (…) Odem na razgovor sa administratorom. Administrator nestao. Stoji prepis, sve stoji. Odem na Charlesa, nema ni Charlesa. (…) Vratim se na moderatoricu, pišem ponovo”, opisuje Elmir Pamić trenutak kada su ugašene Telegram grupe.
“Dolazi poruka: ‘Ako ste u ofisu u Sarajevu, bježite, bit ćete uhapšeni od strane policije.’ Gotovo. Svi su nestali. U roku od tri minute.”
Bio je to početak noćne more za one koji su vjerovali u priču o poslu iz snova. Jasmin Pilav kaže da, da je tada znao ko stoji iza ove prevare, “možda bi pala mrtva glava”.
Nakon gašenja Telegram grupa članovi su shvatili da ništa ne znaju o osobama koje su vodile ovu šemu, a menadžerice grupa nisu odgovarale na njihove poruke i pozive. Bilo je jasno da direktor kompanije Charles Hamilton Irvin ne postoji.
Pojedini članovi su vjerovali da je bh. eMagnetix dio austrijske kompanije eMAGNETIX Online Marketing GmbH. Iz ove kompanije za Detektor su potvrdili da nemaju nikakve veze s BiH niti bilo kakvom piramidalnom šemom.
EMagnetix je tvrdio da je dio američke firme Easy Magnetix iz Colorada. Trenutni vlasnik Rab Norval Thomas Kerr nije odgovorio na upit Raskrinkavanja da li je povezan s eMagnetixom u BiH. Također je eMagnetix tvrdio da ima saradnju sa Adobeom i sedam svjetskih kompanija za online trgovinu – eBayem, AliExpressom, OTTO-om, Zalandom, John Lewisom, Shop Directom te Marks and Spencerom. Adobe, Marks and Spencer, OTTO i John Lewis su za Raskrinkavanje negirali da imaju ikakve veze s eMagnetixom.
Tokom trajanja šeme, Detektor je angažovao IT stručnjaka Sašu Mrdovića, profesora Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, kako bi ispitao aplikaciju i web stranice povezane s eMagnetixom. Detektor je nastojao otkriti da li se klikanjem u aplikaciji ostvaruje veza sa oglasima svjetskih trgovina.
Mrdović je utvrdio da nakon klikanja na oglase aplikacija nije slala poruke ka drugom serveru osim eMagnetixovog.
“Iz ovog razloga se ne može utvrditi efekat klikanja na oglase na optimizaciju oglasa navedenih proizvođača”, naveo je profesor Mrdović u svom nalazu.
Mrdović nije mogao utvrditi ko su vlasnici domena na kojima su bile registrovane internet stranice jer podaci o vlasništvu nisu javno dostupni.
EMagnetixova aplikacija i internet stranica ugašene su 1. septembra. Tako su nestali i posljednji tragovi kompanije koja je nudila “posao iz snova”.
Nakon prestanka šeme, prevareni članovi eMagnetixa okupljali su se u grupama na Telegramu i Facebooku kako bi pokušali povratiti izgubljeni novac i saznati ko ih je prevario. Ljutnja, šok, nevjerica i dugovi bili su sve što im je ostalo. Jedni su podnosili krivične prijave i tragali za organizatorima prevare, a drugi su predlagali radikalnije poteze – smatrali su da onima koji su omogućili rad eMagnetixa i vodili urede treba “polomiti kosti i uništiti imovinu”.
“Dajte adrese stanovanja od tih majmuna da se organizujemo da ih zapalimo i njih i kuće auta i ostalo”, pisao je Suad u grupi nazvanoj Tužba.
Pojedini članovi žale što ovog “posla” više nema, dok je drugima teško jer su se morali suočiti s ljudima koje su uveli u šemu.
“Ja sam non-stop plakala (…) Meni je toliko bilo teško, ja vam ne mogu opisati kako je mene grizla savjest, da sam ja za nekoga kriva”, opisuje Mostarka Emina kako se osjećala nakon što je saznala da je osoba koju je uvela u šemu izgubila 800 maraka. Ona danas nije spremna razgovarati pod punim identitetom.
Tačan iznos novca za koji su članovi oštećeni nije poznat. Pojedini kažu da su izgubili više hiljada maraka. Novinarka Detektora u ovoj prevari je izgubila 319 maraka. Neki od vođa timova ispričali su kako su svojim novcem isplatili one koje su uveli.
Uprkos početnoj želji da otkriju ko ih je prevario i vrate novac, manji broj članova prijavio je prevaru policiji. Podaci koje je prikupio Detektor pokazuju da je prijave podnijelo blizu 70 osoba, koje potražuju više od 160.000 maraka. Ovu prevaru za sada ispituju Tužilaštvo BiH, te tužilaštva u Sarajevu, Brčkom i Zenici.
Stanovnici BiH koji su oštećeni u piramidalnoj šemi sve manje vjeruju da će vratiti svoj novac i da će oni koji su proveli ovu prevaru odgovarati. Neki tvrde da su iz ovog gorkog iskustva naučili važnu lekciju – u životu nema “lake pare”.
“To mi je, ono, najveća lekcija. Nema ništa bez svojih deset prstiju da se zaradi”, kaže Vesko Stojković.
“Meni je bilo više – da budem iskren – krivo što sam namagarčen nego što sam izgubio novac, to je meni bilo više krivo. Jer pare dođu i odu, ali kad te neko osramoti, kad te namagarči, to je vrlo teško i bolno…”