U dalekoj historiji ekonomskih odnosa nekada je novac mogao da izdaje bilo ko. Danas to rade Centrale banke ili ovlaštene institucije. Uloga novca je trojaka. Prvo, služi kao sredstvo za razmjenu dobara, drugo, kao depozitar vrijednosti, i treće – računovodstvena jedinica mjere.
Šta određuje vrijednost jedne valute? Vrijednost novca danas odražava standardni princip otvorenog tržišta. Princip ponude i potražnje određuje i vrijednost dobara, ali i samog novca. Kako na tržištima roba tako i na tržištu valuta – osim jedne razlike: vrijednost jedne valute (novca) se izražava u vrijednosti druge valute (novca).
Obično centralna banka jedne zemlje niveliše vrijednost valute te zemlje. Stanje tržišne ekonomije utiče na vrijednost valute – sve ovisi o tome da li je državni budžet u plusu ili minusu, kao i da li je stanje trgovinske razmjene tj. izvoza bolje u odnosu na uvoz. Ukoliko se u jednoj državi uveze više robe nego što se izveze onda dolazi do pada vrijednosti valute, tj. ona gubi vrijednost u odnosu na druge valute. Tako onda treba više domaćeg novca da se kupi strana valuta.
U Bosni i Hercegovini je situacija drastično drugačija u odnosu na svjetske standarde. Niti je bosansko-hercegovačka konvertibilna marka prisutna na otvorenom tržištu valuta (zbog čega ne važi princip ponude i potražnje), niti Centralna banka Bosne i Hercegovine (CBBiH) ima mogućnost uticaja na kamatne stope čime bi se direktno ili indirektno moglo uticati na vrijednost BAM valute (međunarodne oznake za konvertibilnu marku). Bez obzira što je Bosna i Hercegovina u velikom vanjsko-trgovinskom deficitu, to ne utiče na vrijednost njene valute. Razlog je jednostavan – jer je bosanska marka direktno, fiksno vezana za vrijednost Euro valute.
Specifičnosti bosanske marke
Post-Dejtonsko ustrojstvo Bosne i Hercegovine je značilo uspostavljanje atipične centralne banke, a samim tim i valute. Jedni kažu da je to dobro jer znači da je valuta stabilna, a drugi kažu da nije dobro, jer je valuta skupa. Samim tim, zbog skupoće valute, Bosna i Hercegovina ima nepremostiv problem više uvezene robe nego izvoza. Pad vrijednosti valute, kontrolirani ili ne, doprinosi povećanju izvoza. U Bosni i Hercegovini to je nemoguće izvesti, jer da bi pala vrijednost BAM-a mora pasti vrijednost Eura.
CBBiH nema opciju niti da obara vrijednost BAM valute niti da snizi kamatnu stopu kako bi kupci ili investitori došli u Bosnu i Hercegovinu. Neki kažu da je tako i bolje, s tim da gube iz vida da se svaka kriza iz euro-zone direktno reflektira i na Bosnu i Hercegovinu tako da je snižavanje kamatne stope Centralne banke EU imalo efekat povećanja inflacije, što je također zahvatilo i Bosnu i Hercegovinu.
“Nekom rat, nekom brat”
U prevodu, sve je poskupjelo iako se značajno ništa nije na terenu promijenilo. Ili da budemo precizniji, novac jeste pojeftinio, ali je zato roba poskupjela. Kako god, možemo zaključiti narodnom poslovicom “nekom rat, nekom brat”.
Obično kada centralna banka podigne kamatne stope, tada poskupi valuta i time se zaustavlja ekonomski razvoj. CBBiH nema tu mogućnost. Ali i bez obzira na to BAM valuta je skupa. I bez obzira na rezerve novca koje Bosna i Hercegovina ima u stranim valutama – puno više nego u izdatim novcima u BAM valuti – mi ipak držimo svoju valutu “zaključanu” da nam se ne bi desio haos u privredi. Mnogi se s ovim ne bi složili da je CBBiH stvarna centralna banka sa klasičnim ovlastima a ne samo “mjenjačnica”, kako je mnogi nazivaju, jer njenim poslovanjem upravlja “valutni odbor”.
Valutni odbor se “samo” brine da imamo pokrivenost sopstvene valute (BAM) u stranoj valuti za koju je vezana (Euro) kako bi u svakom trenutku mogli izvršiti konverziju ukupne domaće valute u tu stranu valutu. Najznačajnija prednost toga je da niko ne može srušiti bh. ekonomiju prodajom značajnih količina naše valute na otvorenom tržištu. Međutim, osim onoga što se zove “održavanje stabilne valute” sve drugo nam ne ide u prilog.
Razvoj bosanskohercegovačke privrede
Razvoj privrede ovisi o monetarnoj i fiskalnoj politici jedne zemlje. Porezi ili “namet na vilajet” su jedna strana medalje, dok je monetarna politika druga, između podrške privredi za veći razvoj ili punjenja budžeta za potrebe javne administracije. CBBiH u poreskoj politici nema ulogu, dok u monetarnoj ima isključivu nadležnost.
Međutim, osim izdavanja ili printanja novca (u BAM valuti), koji je opet 100% pokriven stranom (uglavnom Euro) valutom, CBBiH nema mogućnost stvarne podrške povećanju ekonomske aktivnosti u Bosni i Hercegovini. Ne utiče na kamatnu stopu, niti na vrijednost (uvećanje ili devalvaciju) valute. Naša ekonomija pliva slobodnim stilom, da posudimo sportski žargon. Zbog toga i građani osjete velike oscilacije u usklađivanju svog budžeta i troškova koji rastu, zbog inflacije, ekonomske krize prouzrokvane sukobima i nestabilnostima na tržištu energenata.
Kada će se i da li će se stvari promijeniti za Bosnu i Hercegovinu ovisi o monetarnoj i fiskalnoj politici vlasti i spremnosti da se promijene neki temeljni prinicipi funkcionisanja institucija u Bosni i Hercegovini. EU integracijski proces može biti od pomoći, osim što u trenutnim okolnostima to nije slučaj budući da Privremeni sporazum sa Evropskom unijom podrazumijeva prilagođavanje našeg tržišta evropskom ali ne i obrnuto.
Za bilo koju ozbiljnu političku opciju će biti najveći izazov kako izbalansirati interese EU članica da ovladaju našim resursima i našim tržištem u odnosu na jačanje privrednih subjekata iz Bosne i Hercegovine da izađu na otvoreno tržište EU i da se takmiče. Utakmica će biti teška i nezahvalna, ali neminovna.