HRVATSKI su inspektori prošli mjesec u pošiljci bresaka iz Srbije pronašli visoke razine zabranjenog pesticida, nakon čega su one vraćene odakle su i došle.

Fitosanitarna inspekcija Uprave za zaštitu bilja u breskvama je utvrdila prisutnost pesticida klorpirifosa koji je zabranjen u zemljama EU.

On je svojevremeno bio jako korišten zbog velike efikasnosti, no budući da je utvrđeno da može biti štetan za ljude i životinje, a osobito za trudnice i djecu, od 2020. više nije dozvoljen ni u jednoj zemlji EU, osim uz posebnu dozvolu u iznimnim okolnostima.

Zakoni EU su vrlo strogi

Zakoni kojima EU regulira korištenje pesticida, odnosno sredstava za zaštitu poljoprivrednih proizvoda (PPP), koji uključuju insekticide, fungicide, herbicide i regulatore rasta biljaka, te njihovu prisutnost u hrani vrlo su strogi, među najstrožima u svijetu. Kriteriji kojima se podvrgavaju pesticidi u EU stalno se postrožuju, što rezultira sve većim ograničenjima primjene pojedinih pesticida, pa i njihovim zabranama.

Primjerice, EU je 2013. zabranila upotrebu tri neonikotinoida u različitim poljoprivrednim kulturama jer su neurotoksični i povezani s padom broja pčela te drugih oprašivača i mnogih drugih vrsta insekata, zajedno sa šišmišima, glistama i pticama koje se hrane kukcima ili tretiranim biljkama. 2018. EU je dogovorila zabranu svih neonikotinoida u vanjskoj upotrebi.

U SAD-u, čije su regulatorne institucije uglavnom nešto fleksibilnije od europskih, do danas je zadržana upotreba pet neonikotinoida na otvorenom, osim u nekoliko saveznih država koje su ih zabranile.

Problemi s regulacijom

To je dobro za sigurnost stanovnika EU i okoliš, međutim, stvari nisu baš sasvim jednostavne.

Prije svega, granice EU nisu sasvim nepropusne za poljoprivredne proizvode iz zemalja koje nemaju slično stroge regulacije i provjere.

Također, zemlje sa slabijim regulacijama, u kojima se efikasni, a u EU zabranjeni pesticidi i dalje koriste, postaju nelojalna konkurencija poljoprivrednicima EU.

Problem je također i to što se zabranom brojnih pesticida i njihovom nepravilnom upotrebom olakšava razvoj rezistentnosti kod štetnih organizama koje pesticidi suzbijaju.

EU strogim regulacijama također destimulira proizvođače pesticida da ulažu u europsko tržište.

Kada se tome doda još i vrlo stroga regulacija za genetski modificirane organizme (GMO), od kojih neki prinosima i/ili biološkim svojstvima omogućuju značajno veći prinos na količinu upotrebljenih pesticida, jasno je da je poljoprivreda EU dugoročno teško održiva. Rezultat bi u najgorem slučaju mogao biti da će joj na kraju kao jedina opcija preostati uvoz iz slabije reguliranih zemalja.

Nismo zaštićeni od pesticida iz zemalja van EU

Znače li stroge regulacije da možemo biti sigurni da u hrani koju jedemo nema pesticida ni u tragovima? Budući da svako toliko svjedočimo povlačenju nekih proizvoda s hrvatskih polica, reklo bi se da ne znači.

Prof. dr. sc. Aleksandar Mešić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, autor novog udžbenika o pesticidima, kaže da kontrole na granicama EU ne funkcioniraju savršeno.

“Provjera ostataka pesticida ovisi o ograničenom budžetu koji je namijenjen za njihovu analizu. Zato se ne provodi analiza svake pošiljke”, kaže Mešić.

Tako se može dogoditi da u Hrvatsku ili neku drugu zemlju EU dođu proizvodi s ostacima zabranjenih pesticida ili s nedozvoljenim razinama legalnih, što je u oba slučaja nedopušteno”, dodaje.

Ostataka pesticida ima u svakoj hrani koju se tretira

Dr. sc. Gordana Jurak, voditeljica referentnog laboratorija za pesticide Službe za zdravstvenu ekologiju u Zavodu Andrija Štampar, kaže da ostataka pesticida u tragovima ima u svakoj hrani koja se tretira, no ističe da se uglavnom radi o koncentracijama koje su znatno ispod dozvoljenih količina.

“Svega oko 3% hrane nije sukladno regulacijama zbog povećane količine pesticida, a takva se hrana odmah povlači s tržišta te se više ne može naći u trgovinama ili na tržnicama”, kaže Jurak te dodaje da koncentracije koje se pronalaze uglavnom ne predstavljaju nikakav problem za zdravlje.

Problem bolje kontrole lako je rješiv

Mešić smatra da je problem bolje kontrole rješiv uz bolju organizaciju rada granične inspekcije, a bez velikog troška za državu i potrošače.

“Uvođenjem fitosanitarog pregleda po žurnom postupku koji bi se dodatno naplaćivao stimuliralo bi se uvoznike da sami pristanu da financiraju njegovo provođenje jer bi time uštedjeli na trošku transporta, izbjegli bi dugotrajna čekanja na granici i smanjili rizik kvarenja hrane, dok bi se povećala učestalost analiza, čime bi se povećala sigurnost hrane”, tumači Mešić.

Problem rezistentnosti

Mešić kaže da bi poljoprivrednici uvijek trebali imati na raspolaganju više različitih pesticida kako bi ih mogli izmjenjivati.

“Ako stalno koristite isti pesticid, potičete razvoj rezistentnosti štetnih organizama koje želite suzbiti, pogotovo kod onih koji imaju kratak ciklus razmnožavanja i velik broj generacija u vegetaciji”, kaže naš stručnjak.

Proizvođači pesticida zaobilaze EU

Suočeni s vrlo strogim regulacijama, proizvođači pesticida nerijetko zaobilaze EU.

“Veliki svjetski proizvođači pesticida ulažu stotine milijuna eura u razvoj novih pesticida, ali ih sve češće ni ne planiraju ponuditi na tržištu EU jer se boje da ne mogu zadovoljiti kriterije koji se svake godine postrožuju.”, kaže Mešić.

“Umjesto toga razvijaju ih za ostatak svijeta koji čini ogromnu većinu tržišta”, dodaje.

Teško je zadovoljiti visoke standarde EU

Ako postoji dobra analitika, uvijek će se naći nešto pesticida u tragovima.

Ovo je Podlupombih.ba. HOMEPAGE NACIJE!