Brojni skupovi “podrške” Miloradu Dodiku, pod nazivima “Branimo Srpsku” i “Granica postoji”, svoj “krešendo” imali su u kukavičkim, jeftinim “ranije preuzetim obavezama” kojima je Dodik izbjegao početak suđenja pred Sudom BiH po optužnici za nesprovođenje odluka visokog predstavnika.

Velika “drama” koja se, gotovo, svakodnevno nametala kao glavna tema tako je završila u moru blata Dodikovog straha od pojavljivanja u Sudu BiH.

Nije rekao da se neće pojaviti u Sudu BiH, jer su građani, njemu lojalni (zaboravimo da su bili prisiljeni da dođu), na nizu skupova iskazali “podršku” njegovom stavu da je optužnica “montirana”, što bi bio akt zahvalnosti brojnim koji su natjerani da dođu na te besmislene skupove.

Umjesto toga, podvio je rep i pobjegao u Budimpeštu zbog “ranije preuzetih obaveza”.

Toliko o Dodikovom odnosu prema onim koji ga “podržavaju”, pa od tih skupova nisu, nakon 22.11.o.g., ostali ni ram ni slika. Ostao je samo Dodikov strah od procesuiranja.

Sud BiH mogao je da odbije “ranije preuzete obaveze”, ali, očito, nisu htjeli da prave dramu, jer nema potrebe za njom.

Dodik, maksimalno, ako Sud BiH bude poštovao sam sebe, može do mjesec dana da odlaže ročišta, ali ni suđenje neće trajati mnogo duže.

I tu je kvaka koja Dodiku ledi krv u žilama.

Može da se “vadi” još tako što će tražiti izuzeće sudije, potom na bolest i tu je kraj priče. 

Suđenja će biti, osim ako Dodik ne pokuša da napravi novu skupštinsku “dramu” pod naslovom – Usvajanje Zakona kojim se zabranjuje sprovođenje odluka Tužilaštva i Suda BiH donešenih na osnovu Zakona koji je nametnuo Kristijan Šmit!

Tako bi Narodna skupština RS, defakto, “zabranila” odlaske Dodiku na suđenja (i ne samo njemu), jer ne priznaje visokog predstavnika.

Istovremeno, zabranila bi i djelovanje Suda i Tužilaštva BiH na teritoriji RS koje ne može biti selektivno niti u skladu sa onim što naloži parlament RS.

Donošenje takvog zakona, (što se veoma ozbiljno razmatra u vrhu Režima) bio bi “Ruski rulet” sa punim bubnjićem, ali strah je toliko veliki da su Dodik&Co spremni posegnuti i za političkim samoubilačkim akcijama, vjerujući da će na kraju uspjeti izvući benefit za njega – suđenje, koje treba početi, pretvoriti u sapunicu.

Dodik je svjestan svih opasnosti koje nose sa sobom kako “ranije preuzete obaveze”, tako i eventualno donošenje pomenutog ili nekog sličnog zakona. 

Strah je jedina konstanta njegove takozvane politike i sve je podređeno njegovom spasavanju.

Republika Srpska će dalje da tone, ali to nije ništa novo; Sam Dodik, ma koliko ga ne bi trebalo potcjenjivati, nastaviće da vuče sve opasnije poteze po njega. 

U cajtnotu je, “teškom”, a matna pozicija je sve bliža, piše Slobodan Vaskoivć na svom blogu.