Nakon nedavno održanog Kongresa SDA, predsjednik stranke Bakir Izetbegović otkriva osnovne crte daljeg kretanja stranke, suodnose s ostalim opozicijskim liderima, komentira djelovanje “Trojke” te daje procjenu njihovih kapaciteta u narednom periodu, potcrtava šta su karakteristike novog liderstva SDA u budućnosti, daje viđenje kretanja na političkoj sceni za lokalne izbore 2024. te opće 2026. godine.

Iz izbornog ciklusa u ciklus zagovarate probosanski politički blok. No, ispada da je jedino Vaše zagovaranje zajedničkog nastupa konstanta, sve je ostalo u mijeni – od “Jedanaestorke” do “Trojke” pa natrag. Nazire li se novi probosanski blok? Je li on upitan s obzirom na razočarenje predsjednika NES-a formiranjem Vlade u Mostaru, koja je pozicija DF-a, a koja SBiH, a naziru li se možda i neka iznenađenja kada govorimo o okrupnjavanju?

– Snažan probosanski blok jedini je odgovor na sve agresivnije nacionalističke politike, na prvom mjestu na onu koju oličava i predvodi Milorad Dodik. Podjele i rivalstva među patriotskim strankama neumitno vode slabljenju pozicije, popuštanju i prepuštanju. Popuštanju u odnosu na nacionalističke i separatističke politike i prepuštanju pozicija nauštrb Bošnjaka i probosanski orijentiranih Srba i Hrvata. Tome dvome smo zorno svjedočili u posljednjih godinu dana.

S Nerminom Ogreševićem sam razgovarao prije nekoliko dana, odnosi između nas dvojice su sasvim dobri i korektni. Odluke SDA HNK donijele su nešto nervoze i razočarenja, ali vjerujem da smo to prevazišli. S Komšićem i DF-om imamo izgrađen odnos, branimo iste vrijednosti, izdržali smo zajedno u proteklim godinama jake pritiske nacionalističkih snaga potpomognutih dijelom međunarodne zajednice. Odnosi s Efendićem i SBiH-om se grade, postupno uspostavljamo povjerenje. Cijenim da će biti izvjesne saradnje na lokalnim izborima 2024, a zatim i pune saradnje na općim izborima 2026. Naravno, lokalne sebičnosti i kratkovidosti mogu sve ovo dovesti u pitanje, stoga predsjednici stranaka imaju posebnu odgovornost da to ne dozvole, da osiguraju da prioritet bude država Bosna i Hercegovina, njena stabilnost i napredak.

Zašto bi se neko bojao SDA? Šta Vi mislite o toj jednoj fami da “SDA jede manje stranke”?

– Ne troši SDA partnerske stranke, ali sve nas troši nezahvalan zadatak da s onima koji podrivaju vlastitu zemlju napravimo stabilnost i napredak. To otvara prostor demagozima koji tvrde da može brže i bolje. Nacionalističke i separatističke snage koje su pokušale podijeliti Bosnu i Hercegovinu i čije je djelovanje rezultiralo ratom i strahovitim razaranjima, a u finalu i kreiranjem nepravičnih i disfunkcionalnih mehanizmima u Dejtonu, koče i blokiraju napredak Bosne i Hercegovine, smaraju i troše patriotske stranke koje pokušavaju stabilizirati prilike i napraviti boljitak. Poređenje Dejtonskog uređenja s luđačkom košuljom očigledno ima utemeljenja. To stanje koje predugo traje “jede” sve stranke koje ponesu odgovornost, uđu u “dejtonsku košulju” i u koalicije s nacionalističkim strankama. Moraju ući, a zatim ne mogu ništa veliko napraviti. Težak je to teret. Jake stranke, s moćnom infrastrukturom i jasnim historijskim referencama i rezultatima, poput SDA, nekako se nose s tim pritiskom. Manje i novoosnovane stranke se tope. A zatim dolaze nove koje narodu ponovo i olahko obećavaju nemoguće.

Kako uopće definirati probosansko a da ne budete označeni etiketom nacionalnog? Čini se da imamo problem jer nasuprot onoga što je probosansko, a čine ga većinom Bošnjaci, stoje nacionalne politike Srba i Hrvata u BiH, a iza njih se ponovo nalaze i slojevi nacionalnih politika Srbije i Hrvatske. Odnosno, nacionalni korpusi dvaju naroda jačaju, a Bošnjaci se gube u definicijama u kojima na kraju sve što je probosansko biva prozvano bošnjačkim unitarizmom. Pa, eto, s obzirom na to da i “Tojku” zovu “bošnjačkom reprezentacijom”, postoji li ikakva mogućnost da se napravi probošnjački blok i zašto bi on ikome bio problem?

– Neka nas etiketiraju kako god hoće, oni kojima smetamo će nas uvijek etiketirati i satanizirati. Bitno je šta mi zaista jesmo, za šta se borimo i šta pokušavamo postići u proteklim decenijama, šta su historijski fakti o našem djelovanju. Cijenim da je neupitno da su patriotske, probosanske snage stajale uz demokratske i univerzalne civilizacijske vrijednosti. Da smo bili svjetlo u balkanskom mraku, i da smo to i sada.

A Bosanac, Bošnjanin, Bošnjak – bila su to tek različita imena za jedan isti narod, onaj koji živi u Bosni i zove se po njoj. S vremenom se naziv Bošnjak vezao ekskluzivno za Bosance koji su muslimani.

Reduciranje probosanskog na probošnjačko bi odbacilo ne toliko brojčanu, ali izvanredno važnu patriotsku komponentu, Srbe i Hrvate koji su i u ratu i u miru bili uz svoje komšije Bošnjake i svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu. Bio bi to grijeh i politička greška. Da smo 1992. imali vlastitu, kvalitetno naoružanu vojsku, dobar dio bosanskih Srba i većina bosanskih Hrvata bi branila zemlju u kojoj su se rodili, ne bi ih regrutovali u tuđe vojske. Tu većinu možemo postići u miru mudrim, pomirujućim, proevropskim politikama.

Bošnjaci često osjećaju jednu stiješnjenost i prijetnju, pa nije rijetko čuti da se pretvaraju u Gazu, da im prijeti scenarij Palestine. Ipak, Vi ste nedavno izjavili da međunarodna zajednica takvo nešto ne bi dopustila. Na čemu temeljite tu vrstu povjerenja, s obzirom na to da je međunarodna politika u mijeni, da je upravo s Palestinom pokazala da joj je moral potpuno fluidna kategorija.

– Ne radi se o mom povjerenju niti o moralu međunarodne zajednice. U politici se računice prave na bazi interesa. Pa i principi su u funkciji stabilnosti, predvidivosti, na kraju krajeva u funkciji interesa. Mora se znati za neki red, zakon, međunarodno pravo, moraju se poštovati preuzete obaveze.

Naš opstanak ipak zavisi samo od nas. Nisu nas branili drugi ni 1992, i rat je prestao tek kada je Armija RBiH uspostavila vojni balans. Ali su nas mnogi pomagali, i s Istoka i sa Zapada, na prvom mjestu su to bile Sjedinjene Američke Države. Uvjeren sam da smo i tu pomoć izborili svojim odnosom prema civilizacijskim vrijednostima, viteškom borbom i spremnošću na žrtvu.

Sve je moguće u politici. Kada je budućnost BiH u pitanju, a time i budućnost Bošnjaka, postoje samo dva scenarija. Moguć je scenarij po kom će politika iscrpljivanja koju od pada Aprilskog paketa ustavnih primjena provodi Milorad Dodik umoriti međunarodnu zajednicu, uplašiti bh. pravosuđe i da će se, nakon svega što je izgovorio i uradio, nakon silnih uvreda koje je uputio predstavnicima svjetskih sila i velesila, svi povući pred njim i dopustiti da procesi u BiH i na Balkanu krenu u nekontroliranom smjeru. Drugi, daleko realniji scenarij jeste da će se politika iscrpljivanja vratiti Dodiku kao bumerang, da će smoriti njega a ne BiH, da će sankcije protiv njega i ljudi koji ga okružuju postajati sve konkretnije i efikasnije, da će narod u RS-u trpjeti zbog njegovog sudara s međunarodnom zajednicom, da će shvatiti da se pojedinci i porodice bogate a narod iscrpljuje ekonomski i biološki, da će bh. pravosuđe dovršiti proces koji je pokrenut i vjerovatno otvoriti i neke druge, da će se naći alternativa među političarima u RS-u koja će Dodika i SNSD zamijeniti i biti spremna na normalizaciju odnosa u BiH.

“Onaj ko je slab nepravedan je ne samo prema sebi, nego i prema svojim susjedima, jer ih može staviti u iskušenje da ga napadnu”, riječi su Vašeg oca iz teksta “Muslimani i Izrael”. Imamo li snage, predsjedniče Izetbegoviću, da ne budemo slabi, za ne daj Bože?

– Imamo, naravno. Narod koji se bori za opstanak i ne ugrožava nikoga će uvijek naći snage i načina da se odbrani od napadača koji nije ničim ugrožen i jedini mu je cilj ostvariti dominaciju. Snaga, međunarodni položaj i resursi kojima sada raspolažemo su daleko jači od onih kakvima smo raspolagali 1992.

A ima li snage “Trojka” da se nosi s brojnim izazovima? Preuzeli su vlast, odnosno nametnuti su u vlast, u vrlo nelagodno vrijeme. Ne samo da imaju HDZ-ov hrvački zahvat za vratom i Dodikov separatizam, nego ih jede ekonomska kriza. Jede ih inflacija. Može li im pomoći međunarodna zajednica ili će na kraju pojesti sami sebe?

– Ekonomska kriza i rast inflacije su za sada podnošljivi. Moguće je da će se pojačati u narednim godinama jer postoje naznake pada proizvodnje u zemljama EU za koje su vezane bh. firme. Nadajmo se da toga neće doći. Ono što će biti kamen o vratu “Trojke” su sebični ustupci koje su napravili na račun države i naroda plaćajući ulazak u vlast SNSD-u i HDZ-u. Predsjednici stranaka koje čine “Trojku” su preuzeli premijersku i ministarske pozicije pristajući na jednodnevnu suspenziju Ustava i plasirajući laži kako je “Dodik opet onaj stari”, kako se održavaju “historijske sjednice Vijeća ministara”, kako slijedi neviđeni napredak BiH, milijarde eura pomoći itd. SNSD-u su predali sektor sigurnosti i finansije, HDZ-u kompletnu cestogradnju, a zauzvrat dobili klinč i blokade, nikad goreg Dodika, psovanje genocida, zabranu proslave 80. godišnjice zasjedanja ZAVNOBiH-a u Banjoj Luci i Mrkonjić-Gradu, izostanak vidljivih rezultata u reformskim i integracijskim procesima, zatvaranje fabrika i gubitak radnih mjesta, toksičnu atmosferu u zemlji koja se odrazila na sve, pa i na igru fudbalske reprezentacije. HDZ je za sada smiren jer je dobio sve što je tražio, pa i više, ali teške teme tek slijede – Izborni zakon, državna imovina, Ustavni sud… Nema snage niti znanja u “Trojci” koje se može nositi s onim što nam slijedi.

Kako je biti u opoziciji? Rekli su neki da Vi ne znate biti u opoziciji. Do jučer ste prozivani i svođeni na zbirno ime – režim. Oni koji su prozivali danas su režim, pa, čini se, morali su iznijeti novu definiciju – duboka država. Bit će da je taj navodni stari režim toliko duboko da ga ni navodni novi režim ne može iskorijeniti. Možda čak, a dozvolite da budem ironičan, Vi u stvari nikada i niste izašli iz vlasti, ustvari vladate a da i ne znate da vladate.

– SDA je u nekoliko navrata na različitim nivoima vlasti bila u opoziciji. Mi se znamo nositi sa svime, pokazuje to i monolitnost SDA, nije došlo ni do minimalnog osipanja strukture SDA zato što na državnom i entitetskom nivou nismo dio vladajuće koalicije. Bitan segment vlasti jesu i kantoni, gradovi, općine, a tu smo jaki. “Duboke države” nema, ali ima mnogo ljudi koji rade u državnim institucijama i kojima nije svejedno šta im rade s državom, ljudi koji se politički opredjeljuju. Sve dok SDA vodi ispravne, patriotske politike, podržavat će nas i u državnim strukturama, i oni koji nikada nisu bili SDA. Ljudi se moraju pouzdati u neku organizovanu snagu, a najjači anker i garant u ovakvoj situaciji im je SDA.

Koja je Vaša vizija kretanja SDA nakon održanog Kongresa? Naveli ste da Vam je ovo vjerovatno zadnji mandat. Očekujete li pozitivno natjecanje za liderstvo i koje su to osobine koje mora imati lider SDA nove generacije i, na koncu, kako mislite prevenirati ono što zovemo grcanje u “igrama prijestolja”, mogućem sukobu frakcija i nezasitnih ambicija?

– U svom obraćanju na 8. Kongresu SDA sam kazao da ću raditi na podmlađivanju stranke u sljedeće četiri godine, a onda se to desilo na samom Kongresu, izabrani su mladi potpredsjednici i mladi članovi Glavnog odbora. Dakle, proces je krenuo i ja ga kanim podržavati, dati šansu mladim političarima, odnosno onim u najboljim godinama da se izgrade i preuzmu liderstvo u SDA. Nemam namjeru preferirati i odabirati mog nasljednika, neka se sam izbori na terenu, među članstvom. Budući predsjednik SDA prije svega mora imati karakter, vjeru u Boga i iskrenu vezu s narodom. Rahmetli Alija se nekom prilikom našalio da je njega liderom učinilo to što je imao neke vrline, ali i neke bitne mahane. Vjerovatno je pominjući mahane ciljao na karakternu crtu lidera da se nametne i da dominira. Od Alije svi u SDA učimo. On je dominirao, ali prirodno i neosjetno, nikada nikog nije ponizio.

A frakcija će biti, uvijek ih je bilo, a ja kanim praviti balanse i ne dopustiti da bilo koja frakcija nadjača i potare konkurenciju. Svi motori SDA moraju raditi, i oni veći i oni manji.

Špekulira se o novom političkom projektu koji bi trebao biti simbioza visokopozicioniranih političara iz SDA i SDP-a. Brine li Vas da će “na juriš” preuzeti prazan prostor i one razočarane, što je opet jedan paradoks. Nije li komično da nove politike zagovaraju političari koji su desetljećima u vlasti? To populistički rade i oni koji izlaze iz SDA i oni koji izlaze iz SDP-a. Kažu, ništa nije valjalo, a zaboravljaju da su bili dio toga što označuju nevaljanim. Ima li kraja ovom začaranom krugu?

– Svašta se priča, ali se malo toga dramatičnog desi. A koordinirani izlazak visokopozicioniranih kadrova SDA i SDP, stvaranje zeleno-crvene simbioze, pa taj zajednički “juriš” u neki prazni prostor, sve su to samo bombastične maštarije.

Gotovo sutra su lokalni izbori, očekujete li pobjedu SDA i njenih mogućih koalicijskih partnera?

– Državne teme naravno imaju utjecaja na lokalne izbore, ali same ličnosti koje se kandiduju za načelnike donose prevagu. Bitno je ponuditi dobre kandidate i jasne vizije razvoja lokalnih zajednica. Pretpostavljam da će SDA popraviti rezultat na lokalnim izborima i da će kandidati “Trojke” imati umanjene šanse zbog servilnih, pa i izdajničkih politika vrha “Trojke” u odnosu na SNSD i HDZ. Pravi potop SDP, NiP i Naše stranke očekujem tek na općim izborima 2026.