Nalogom sudiji Kneževiću da se povuče iz Ustavnog suda Dodik je kod javnosti u RS stvorio privid da u tom sudu više nema nijednog srpskog sudije i da se radi o neprijateljskom sudu, koji radi protiv interesa RS. Istovremeno je pokušao vlastima RS dati politički alibi za normativno problematizovanje djelovanja Ustavnog suda BiH, iako suštinski za to Narodna skupština RS nema ovlaštenja.

Pitanje o Ustavnom sudu BiH postalo je najvažnije pitanje u Bosni i Hercegovini. Sve većinske odluke donose se protiv Srba i Republike Srpske. Racionalno je ne birati naše predstavnike u Ustavnom sudu i ne dati legitimitet za donošenje odluka protiv nas-, izjavio je 27. decembra Milorad Dodik,  predsjednik bh. entiteta Republika Srpska

RS, dakle, neće izabrati dvoje novih sudija Ustavnog suda BiH, pa će od 1. januara naredne godine u toj pravosudnoj instituciji biti samo šestoro sudija, pri čemu nijedan iz RS. To i jeste bio Dodikov cilj. Njegova jasna poruka da Narodna skupština RS neće izabrati dvoje novih srpskih sudija u Ustavni sud BiH novi je udar na tu instituciju, pokušaj političke ucjene i akt usmjeren ka dodatnoj destabilizaciji Bosne i Hercegovine.

„Mi smo odlučili da ne popunimo Ustavni sud BiH dok se ne donese zakon o Ustavnom sudu, u koji će se birati državljani BiH. Čak smo predložili da tu trojicu stranaca bira Parlamentarna skupština BiH“, rekao je Dodik, garnirajući ovakav svoj stav poznatim ocjenama o tome kako su odluke Ustavnog suda BiH bile uglavnom „s lošim namjerama i djelovanjem prema RS“.

BEZOBRAZNA PONUDA STRANIM SUDIJAMA

Dan ranije, predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić uputio je pismo stranim sudijama u Ustavnom sudu BiH, Angeliki Nussberger, Helen Keler i Ledi Bjankui da, kako je naveo, u skladu sa Ustavom BiH, podnesu ostavku i da na taj način olakšaju političkim predstavnicima entiteta i konstitutivnih naroda u BiH ispunjavanje jednog od prioriteta za članstvo u Evropskoj uniji. Podnošenjem ostavki, smatra Stevandić, i strane sudije bi „pomogle reforme u BiH koje su potrebne na njenom putu ka EU“?

Jasno je da su svi ovi potezi mnogo ranije planirani. Potvrdio je to i sam Dodik, koji je 27. decembra javno priznao da su entitetske vlasti i ranije pokušavale da povuku srpske sudije iz tog suda, ali da to nisu mogli da urade, jer „neki nisu htjeli da se povuku“.

Djelovanje establišmenta RS protiv Ustavnog suda kulminiralo je 27. juna ove godine, kada je u Narodnoj skupštini RS usvojen Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji RS. Bio je to do sada najjači udar Dodikovog režima na ustavno-pravni poredak BiH, zbog činjenice da je Ustavni sud BiH sastavni dio Ustava BiH, koji je Aneks četiri Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Odredbe Dejtonskog sporazuma vrlo su precizne – entiteti u BiH moraju se u potpunosti pridržavati odluka institucija BiH, što uključuje konačne i obvezujuće odluke Ustavnog suda BiH. I ranije je bilo slučajeva da su vlasti RS, kao i Federacije BiH, odbijale da sprovedu odluke tog suda, smatrajući ih politički motivisanim i štetnim po srpske, bošnjačke ili hrvatske interese, ali se nikada do tada nije desilo da najviše zakonodavno tijelo jednog od entiteta odluke Ustavnog suda zakonski stavi van snage.

Povod da Dodik, Vlada RS i grupa poslanika vladajuće koalicije u parlamentu usvoje Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH bila je odluka Ustavnog suda BiH od 19. juna o izmjeni Pravila suda, prema kojoj se plenarne sjednice tog suda mogu održavati ako njima ne prisustvuje najmanje troje sudija, koje je izabrao Predstavnički dom parlamenta Federacije BiH i najmanje jedan sudija, kojeg je izabrala Narodna skupština RS.

Ustavni sud tada je obrazložio da je takvu odluku donio zbog političkih pritisaka na sudiju iz RS Zlatka Kneževića da se povuče iz rada suda, preciznije ranije usvojenog zaključka u parlamentu RS da se on povuče iz tog suda.

Drugi sudija iz RS, Miodrag Simović, ranije je otišao penziju, a Narodna skupština RS nikada nije izabrala njegovog nasljednika, kao što ni parlament Federacije BiH, zbog nemogućnosti dogovora između HDZ BiH i koalicije „Trojka“, nije izabrao nedostajućeg sudiju hrvatske nacionalnosti, koji treba da naslijedi Matu Tadića, koji je otišao u penziju. Tako će zbog političkih opstrukcija Ustavni sud BiH od 1. januara imati samo šestoro sudija, od kojih nijedan neće biti Srbin.

PRIJETNJE SUDIJI KNEŽEVIĆU

Treba se prisjetiti cjelodnevne rasprave u parlamentu RS u vezi sa donošenjem Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, koja potvđuje da se radilo o izrežiranoj predstavi za javnost. Tada su predstavnici vlasti RS tvrdili da se sudija Knežević već povukao iz tog suda i da u njemu više nema srpskih sudija, da bi se, netom po okončanju skupštinskog zasjedanja, oglasio sam Knežević, saopštivši da je on i dalje sudija i potpredsjednik Ustavnog suda BiH i da će na toj poziciji ostati do kraja godine, kada odlazi u penziju.

Nema sumnje da je sudija Knežević trpio ogromne pritiske da objavi da se povlači iz suda. Prema izvorima Žurnala iz vrha vlasti RS, lično je Dodik, nakon usvajanja skupštinskog zaključka da Knežević treba da se povuče iz Ustavnog suda BiH, nazvao ovog sudiju i naredio mu da to učini, kako bi se još tada stvorila slika da u toj pravosudnoj instituciji više nema srpskih sudija.

Drugi srpski sudija, Miodrag Simović, u penziji je još od novembra prošle godine, a neizbor njegovog nasljednika bio je, po javnom priznanju Milorada Dodika, potpuno sračunat.

„Molili su me ovi iz Brisela da imenujemo novog sudiju. Rekao sam da nećemo to uraditi, da bi izvukli neku korist za RS“, rekao je Dodik tada poslanicima u entitetskoj skupštini.

Nalogom sudiji Kneževiću da se povuče iz Ustavnog suda Dodik je kod javnosti u RS stvorio privid da u tom sudu više nema nijednog srpskog sudije i da se radi o neprijateljskom sudu, koji radi protiv interesa RS. Istovremeno je pokušao vlastima RS dati politički alibi za normativno problematizovanje djelovanja Ustavnog suda BiH, iako suštinski za to Narodna skupština RS nema ovlaštenja.

UCJENE ZA SPAS OD ZATVORA

Ustav BiH propisuje sastav i način izbora sudija u Ustavni sud BiH, tako da niko drugi, nijedan zakonodavni ili izvršni organ, nema ustavnu nadležnost da „povuče“ sudiju koji je izabran u taj sud. Dodik je to učinio, plus što je donio zakon kojim se odluke Ustavnog suda neće primenjivati u RS, čime je dodatno radikalizovao stanje u BiH.

„Cilj donošenja ovog zakona je da se krećemo u pravcu – da li ima Bosne i Hercegovine ili da je nema“, rekao je Dodik krajem juna na sjednici parlamenta na kojoj je usvojen sporni zakon.

Međunarodnim predstavnicima je poručio da će se usvojeni zakon sprovoditi, uprkos njihovim upozorenjima, sve dok se na državnom nivou ne usvoji Zakon o Ustavnom sudu BiH, kojim će iz te pravosudne institucije biti uklonjene strane sudije. Uz to, svima iz RS, koji ne budu poštovali usvojeni zakon, zaprijetio je da će završiti u zatvoru. Tada je najavljivao i usvajanje zakona o neprovođenju odluka Suda i Tužilaštva BiH, ako ove pravosudne institucije budu pokrenule postupke protiv osoba iz RS koje ne sprovode odluke Ustavnog suda BiH.

Dodikov tadašnji pokušaj ucjene međunarodnih predstavnika nije dao rezultate. Visoki predstavnik Christian Schmidt poništio je Zakon o neobjavljivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji RS, kao i zakon, prema kojem se u tom bh. entitetu neće izvršavati njegove odluke. Potom je nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH, prema kojima je neizvršavanje odluka visokog predstavnika krivično djelo.

Dodik je tako prijetio zatvorom svima, da bi na kraju sam bio suočen sa mogućnošću da završi iza rešetaka. Protiv njega se u Sudu BiH vodi proces zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika, za šta je zaprijećena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Plus zabrana političkog djelovanja.

Dodik, međutim, ne posustaje. Konstantno diže ljestvicu, kojom radikalizuje stanje u BiH, smatrajući da u zapadnim diplomatskim krugovima ne postoji jedinstven stav o Dodikovom uklanjanju s političke scene.

Takvom njegovom, makar deklarativnom ubjeđenju, umnogome je doprinijela ruska invazija na Ukrajinu i priča o stvaranju multipolarnog svijeta, u kojem će, „kada ta podjela bude okončana“, Republika Srpska moći da proglasi nezavisnost. Prije par mjeseci, kako tvrdi izvor Žurnala iz vrha vlasti, Nenad Stevandić je na jednom od sastanaka vladajuće koalicije konstatovao: “Nezavisnost Republike Srpske, ili sad ili nikad“!

Nema dana da sam Dodik ne pomene spremnost režima da proglasi samostalnost RS, mijenjajući, pritom, samo moguće povode za takav potez. Od toga da Schmidt nametne zakon o državnoj imovini BiH, do najave da će to učiniti ako Donald Trump pobijedi na predsjedničkim izborima u SAD. Malo vjerovatno da će se vlast u RS usuditi na takav radikalan čin, jer je gotovo pa nemoguće da Zapad, a prije svih SAD, dozvole secesiju RS i razbijanje države BiH, koja danas postoji na osnovama Dejtonskog sporazuma čiji su oni tvorci.

Međutim, Dodikove prijetnje se ne smiju odbaciti kao neozbiljne. Posebno zbog činjenice da je vladajuća koalicija u RS donijela niz zaključaka kojima opovrgava nadležnosti države BiH na teritoriji ovog entiteta, koje do sada nije aktivirala i pretočila u konačna zakonska rješenja, ali to može da učini za jako kratko vrijeme. Posebno ako epilog sudskog procesa protiv Dodika bude osuđujuća presuda protiv njega. U tom slučaju, spreman je da se brani na svaki mogući način, pa i proglašenjem nezavisnosti Republike Srpske, prenosi Žurnal.info.