U jeku zvanične predizborne kampanje za predstojeće Opće izbore 2026. godine, koja je već u prvim danima donijela tektonske poremećaje na političkoj sceni, naš portal donosi ekskluzivni intervju s čovjekom koji iz prve ruke poznaje sve mehanizme i tajne političko-obavještajnog sistema u Bosni i Hercegovini. Za portal „Pod lupom BiH“ svoje vrijeme izdvojio je bivši predsjednik Federacije BiH i penzionisani general HVO-a, Živko Budimir. Čovjek koji je tokom svog mandata na čelu Federacije preživio nezapamćene političke udare, spektakularno hapšenje 2013. godine i montirane procese koji su na koncu završili njegovim potpunim pravosnažnim oslobađanjem, u otvorenom razgovoru potpuno ogoljava trenutnu političku zbilju.

U velikom intervjuu, Budimir bez cenzure i političkih rukavica odgovara na goruća pitanja:

I. Izbori i trenutna politička situacija

1. Gospodine Budimiru, da li je kandidatura Darijane Filipović stvarna smjena generacija unutar HDZ-a BiH ili Dragan Čović iz sjene i dalje vuče sve ključne konce?

Mislim da je kandidatura Darijane Filipović najveća pogreška Dragana Čovića, a odluka o kandidaturi bez konsultacija i odluke stranačkih tijela o kandidaturi potvrdila je diktatorsku vladavinu Čovića u HDZ-u. Izostanak reakcije članova predsjedništva pa i županijskih i lokalnih organizacija HDZ-a nakon takvog autoritarnog ponašanja predsjednika bila je karakteristična za članove Saveza komunista pa možemo zaključiti da je Čović uveo pravila koja je dobro naučio na početku svoje politička karijere. Ovdje nema govora o nekakvoj smjeni generacija jer Dragan Čović neće prepustiti poluge moći bilo kome sve dok zbog svog kriminala i korupcije ne odgovara pred pravosudnim institucijama. 

2. Može li zajednički kandidat opozicije, penzionisani general Zdenko Lučić, na predstojećim izborima ozbiljno ugroziti višedecenijsku dominaciju HDZ-a BiH?

Zdenko Lučić, umirovljeni brigadni general čiji je ratni put poznat većini nas koji smo bili u zapovjednoj strukturi HVO, ali u vrijeme rata i politički vrlo aktivan baš kao član HDZ-a odnosno predsjednik mladeži HDZ-a. Uz to Zdenko Lučić je član vrlo moćne i utjecajne obitelji Lučić nakon više od 10 godina prvi je ozbiljni protukandidat Draganu Čoviću i Čovićevoj kriminogenoj organizaciji koja se krije iza imena HDZ-a. Nadam se da je većina hrvatskog Naroda u BiH, a to su oni koje HDZ nije uprljao svojom koruptivno-kriminogenom mrežom, shvatila da je Čovićeva vladavina utemeljena na lažnim obećanjima sa samo jednim ciljem, ostanak na vlasti radi nastavka pljačke državne i nacionalne imovine. Uz to i uvođenje tehnologije kontrole izbornog procesa onemogućiti će izbornu krađu kojom je Čović svojoj organizaciji osiguravao pobjede na izborima. Također se nadam da će većina branitelja napokon uskratiti povjerenje Čoviću i njegovoj organizaciji jer razum govori da netko tko 25 godina nije ispunio obećanja, a uz to nije sudjelovao u Domovinskom ratu za razliku od Zdenka Lučića ne zaslužuje njihovo ponovno povjerenje. 

3. Da li će podjela hrvatskih glasova između Darijane Filipović i Zdenka Lučića na kraju olakšati put Slavenu Kovačeviću (DF) ka Predsjedništvu BiH? 

Slaven Kovačević kao kandidat za člana predsjedništva ih hrvatskog naroda po mom sudu nije profil osobe koji može biti ozbiljan kandidat. Uvjeren sam da na ovim izborima Bošnjaci neće podržati Slavena Kovačevića jer to on ničim ne zaslužuje ali i zato što bi to bila pomoć Draganu Čoviću. Za razliku od Slavena Kovačevića, koji nema kapacitet potreban za demokratizaciju unutar hrvatskog Naroda u BiH, Zdenko Lučić to može. Što je najbitnije, izbor Slavena Kovačevića ugrozio bi funkcioniranje institucija BiH pa i samu opstojnost BiH, a Zdenko Lučić za razliku od toga vrlo jasno komunicira da je opredijeljen za funkcionalnost BiH i njenih institucija. Ne vjerujem da su Bošnjaci toliko politički nepismeni da bi unatoč tome podržali Slavena Kovačevića.

4. Da li je koncept “legitimnog predstavljanja” stvarna zaštita hrvatskog naroda u BiH ili samo paravan za održavanje vladajućih struktura na vlasti?

Legitimno predstavljanje kao mehanizam zaštite interesa određene skupine u društvu, pa tako i naroda podrazumijeva provedbu stvarnih demokratskih izbora odnosno da birači bez ikakvih pritisaka svojom voljom odlučuju na izborima, a napose da izborni proces nije kompromitiran izbornim prevarama, ucjenama i kupovinama birača. Nakon takvih izbora govoriti o legitimnom predstavljanju vrhunac je licemjerja i potpuno deplasirano. Ono na čemu treba insistirati i bezuvjetno osigurati u izbornom procesu u Bosni i Hercegovini jesu izbori bez pritisaka, ucjena i izbornih krađa. Nakon izbora poštivanje i provedba zakona i pravedno društvo, a politiku čija je zadaća služenje društvu a ne zgrtanje bogatstva za svoju obitelj i svoje sljedbenike.

5. Kako generalno ocjenjujete trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini i da li se sistem donošenja odluka promijenio na bolje ili na gore od vremena kada ste Vi bili na vlasti?

Iz mog kuta gledišta, a moram naglasiti da mi ipak nisu dostupne sve informacije, sistem donošenja odluka nije se značajno promijenio. Svi ministri na svim razinama poslušnici su svojih stranačkih lidera i slijepo izvršavaju sve njihove naloge jer je to vrlo unosno. Osobni interesi proglašavaju se najprije stranačkim interesima i ciljevima, a onda i nacionalnim interesima i ciljevima i svi koji se pokušaju suprotstaviti toj praksi bivaju proglašeni nacionalnim izdajnicima. Što se političke situacije tiče ona je sukladno složenijoj i opasnijoj svjetskoj situaciji kompliciranija i u BiH. Neću reći ništa novo kada kažem da u BiH uvijek postoje stranke i pojedinci koji misle da su baš takve okolnosti idealne za realizaciju neostvarenih ciljeva. Histerija srpstva koja je bila vidljiva prilikom sahrane ratnog zločinca osuđenog za genocid potvrdila je moje tvrdnje da velikosrpska politika nije odustala od realizacije projekta podjele Bosne i Hercegovine kao najvećeg iskoraka u stvaranju Velike Srbije odnosno Srpskog sveta. Bezbednosne službe Srbije uspjele su u redove hrvatske i bošnjačke politike ugraditi svoje kadrove prije rata, a oni i njihova djeca još uvijek rade za iste službe i spremni su ponovno provoditi naloge iz Beograda.

II. Slučaj Dodik i špekulacije o pomilovanju

6. Kako komentarišete pravosnažnu presudu Suda BiH kojom je Milorad Dodik osuđen na zatvorsku kaznu i šest godina zabrane političkog djelovanja zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika?

Pored toliko evidentnih slučajeva korupcije i kriminala u Republici Srpskoj koji se ne istražuju i ne procesuiraju presuda Suda BiH kojom je Milorad Dodik osuđen zbog nepoštivanja odluke Visokog predstavnika nije ništa drugo nego bacanje prašine u oči ne samo BiH već i međunarodnoj javnosti. Odnos Dodika prema odlukama Visokog predstavnika je politička odluka na koju izabrani predstavnik ima pravo i zbog toga ne bi trebao biti presuđivan. Ta politika koju danas provodi Milorad Dodik nije osuđena, već je nagrađena u Daytonu, a niti Haški tribunal nije osudio tu politiku koja je uzrokovala rat i zločine pri raspadu Jugoslavije. Svo dok se međunarodne institucije jasno ne odrede prema toj politici, a na primjeru Srbije vidimo da se to neće dogoditi, presuda Suda BiH Miloradu Dodiku je apsurdna napose s toga što se Milorad Dodik i dalje nesmetano bavi politikom i ni jednog trenutka nije prestao biti ključna politička figura u Republici Srpskoj.

7. U javnosti se pojavila spekulacija da će Željka Cvijanović i Darijana Filipović, ukoliko pobijede i uđu u Predsjedništvo BiH, iskoristiti preglasavanje kako bi pomilovale Dodika i omogućile mu povratak na premijersku ili neku drugu ključnu poziciju u RS-u. Smatrate li da je takav pravno-politički manevar realan scenario u BiH?

U Bosni i Hercegovini je sve moguće, pa je tako moguće i to da se netko odvaži donijeti odluku o pomilovanju Milorada Dodika. Osobno smatram da Miloradu Dodiku nije potrebna nikakva funkcija u izvršnim tijelima vlasti, jer kao što sam to već ustvrdio, Milorad Dodik je i bez ikakve funkcije u izvršnoj vlasti Alfa i Omega SNSD-a pa samim time i Republike Srpske. 

8. Kako bi se takvo potencijalno pomilovanje i povratak Dodika na vlast odrazilo na autoritet Suda BiH i ionako poljuljano povjerenje građana u pravosudni sistem? 

Pomilovanje Dodika radi aktivnog povratka u politiku ne bi bio prvi slučaj oprosta nekom političaru radi povratka u politiku. Sjetimo se da je prvi političar suspendiran od Visokog predstavnika kome je omogućen povratak u politiku Dragan Čović koji je nakon toga uspostavio potpunu kontrolu izbornog procesa i učvrstio vlast uz svesrdnu pomoć međunarodnih subjekata. I Milorad Dodik je instaliran na poziciju vlasti u Republici Srpskoj otprilike u isto vrijeme, također nametnut od međunarodnih subjekata. Uslijedio je modus operandi, koji je isti kao Čovićev, potpuna kontrola izbornog procesa i učvršćenje vlasti u RS-u. Zajednički nazivnik njihovog političkog djelovanja je destabilizacija BiH. Evidentno je da niti jedan nisu djelovali u interesu Bosne i Hercegovine i ljudi koji u njoj žive. Možda je Milorad Dodik kao oporbeni političar u RS-u i imao namjeru djelovati na uspostavi funkcionalne BiH, ali kada je vidio da to nije cilj niti bošnjačkih, a ni hrvatskih političkih vođa već je to pljačka BiH vrlo brzo se u to uklopio i uz to prigrlio velikosrpsku ideologiju i politiku.

III. Hapšenje 2013. godine i pravosudni sistem

9. Ko je iz političko-obavještajnog vrha osmislio i naručio Vaše spektakularno hapšenje 2013. godine s ciljem Vaše nasilne smjene s pozicije predsjednika Federacije BiH?

Ideja mog hapšenja nastala je u glavama Dragana Čovića, Zlatka Lagumdžije i Fahrudina Radončića, a podržana od Američkog veleposlanika Patricka Moona koji je osobno od mene a u nekoliko navrata tražio da donesem odluku o razriješenu dijela Vlade F BiH i imenovanju novih ministara iz reda HDZ-a BiH i Stranke za Bolju Budućnost uz obećanje da ću ostati Predsjednik F BiH do kraja mandata. Provedbu hapšenja proveli su bivši kadrovi SDB-a djelatnici SIPA-e predvođeni Anđelkom Hrgićem i Goranom Zubcem, a sve po nalogu tužilaštva kome je načelu bio Goran Salihović. Svi su bili upoznati sa tim da ne postoje nikakve osnove za moje hapšenje, čak i da propao pokušaj podmetanja dokaza, želja za ulaskom u vlast bila je jača od razuma, a i bili su uvjereni da će uz podršku Američkog veleposlanika uspjeti provesti moju smjenu, a nakon toga promijeniti Vladu F BiH. Na njihovu žalost to im nije uspjelo.

10. Šta Vam je prolazilo kroz glavu u trenucima pritisaka i pritvora kada ste odbili podnijeti ostavku na mjesto predsjednika Federacije BiH?

Svašta mi je prolazilo kroz glavu, pa čak i da će pokušati moju likvidaciju, jer sam već ranije raspolagao informacijom da je bila naručena moja likvidacija za što i danas postoje svjedoci. Unatoč tim saznanjima i sumnjama odlučio sam ne popustiti jer sam bio uvjeren da bi time na određeni način priznao i počinjenje djela koja su mi stavljana na teret. Znao sam da će im biti teško dokazati nešto što se nije dogodilo, a nakon što je veleposlanik Patrick Moone povučen sa dužnosti veleposlanika prije isteka mandata. Presuda Ustavnog suda BiH koja je izrijekom utvrdila da dokazi u predmetu nisu dovoljni za zasnivanje osnovane sumnje bili su znak State Departmentu da su netočno informirani te su povukli svoju suglasnost na moje hapšenje, a veleposlanika Moona povukli iz BiH. To je bilo prvi puta nakon Daytona da je BiH ostala bez veleposlanika USA više od 6 mjeseci.

11. Da li je pravosuđe u Bosni i Hercegovini danas nezavisno ili je pod potpunom kontrolom političkih partija i zašto najveće korupcijske afere visoke politike na sudovima u BiH masovno padaju ili završavaju bez osuđujućih presuda?

Generalno govoreći pravosuđe BiH je pod kontrolom politike, ali srećom postoje časni pojedinci, sudci i tužitelji koji su očuvali svoj integritet i neovisnost. Čelni ljudi pravosuđa počevši od VSTV-a su pod kontrolom politike i političara i to je vidljivo iz činjenice da privatizacijska pljačka nije procesuirana, da velike korupcijske afere u kojima su sudjelovali vodeći političari na sve tri strane nisu nikada procesuirane ili su završene oslobađajućim presudama grotesknim situacijama u kojima je sud gubio dokaze. Stanje u BiH u značajnoj mjeri posljedica je kontrole pravosuđa od strane politike jer su političari uvjereni u to da nikada neće odgovarati za svoja djela kriminala i korupcije.

12. Vjerujete li da se pravosudni sistem u BiH uopšte može očistiti iznutra, ili je korupcija postala njegov trajni dio?

Ne postoji stanje u društvu koje se ne može mijenjati pa tako niti ovakvo stanje pravosuđa u BiH nije trajna kategorija, ali sve dok politika odlučuje o imenovanjima u pravosudnom sustavu stanje će ostati ovako. Promjena je moguća i promjenom političkog stanja u BiH na izborima, odnosno izborom političkih stranaka i pojedinaca koji nisu dio ove koruptivne hobotnice u BiH. Kada stanovnici BiH shvate da su njihovi stvarni problem i najveći neprijatelji političari koji ih sve ove godine uvjeravaju da ih štite od neprijatelja iz drugih naroda potražiti će drugo rješenje. Mislim da je to vrijeme blizu, možda već i na ovim izborima.

IV. Bivša Stranka pravde i povjerenja (SPP)

13. Da li je Vaša bivša Stranka pravde i povjerenja (SPP) u vrijeme svog osnivanja predstavljala stvarnu prijetnju monopolu HDZ-a BiH?

SPP nije predstavljao prijetnju samo HDZ-u BiH već svim takozvanim nacionalnim strankama koje egzistiraju na zastrašivanju vlastitog naroda pred svake izbore i ustrajnom i bezočnom pljačkom vlastitog naroda i države u kojoj funkcioniraju. Od osnutka stranke do moga hapšenja, a to je bilo manje od tri mjeseca u SPP se učlanilo više od 3.000 ljudi iz sva tri naroda u BiH što je bio dovoljan alarm takozvanim nacionalnim strankama. Moje hapšenje ne samo da je zaustavilo  proces narastanja SPP-a već je i jedan manji dio onih koji su se bili učlanili odustao od nakane djelovanja u SPP-u.

14. Zašto ideja političke alternative unutar hrvatskog korpusa tada nije opstala na duže staze i koji su glavni razlozi gašenja stranke?

Unutar hrvatskog nacionalnog bića egzistira višestranačje koje odaje privid postojanja demokratskog  društva. No stvarno stanje je takvo da HDZ BiH nema stvarnu opoziciju što je lako vidljivo da su većina predsjednika takozvanih opozicionih straka bivši članovi HDZ-a ili najglasniji zagovornici politike HDZ-a koji su dugo vremena bili uzdanice Dragana Čovića. To smo mi u HSP-u koji smo pred izbore 2010. godine potpisali predizbornu koaliciju sa HDZ-om 1990 osjetili na svojoj koži kada je nakon izbora Boža Ljubić kao predsjednik HDZ-a 1990 odlučio raskinuti tu koaliciju i napraviti koaliciju sa Draganom Čovićem i HDZ-om BiH. To je bila klasična prevara hrvatskih birača koji su željeli promjenu HDZ-a BiH sa vlasti, no HDZ 1990 je prevario birače i HSP BiH te napravio koaliciju sa HDZ-om BiH i omogućio Draganu Čoviću ostanak na vlasti. Zato je Božo Ljubić obilato nagrađen. Većina današnje opozicije Draganu Ćoviću i HDZ-u BiH nije bolja od tadašnjeg HDZ-a 1990 i Bože Ljubića i dugi su period bili uz Dragana Čovića i podržavali njegovo djelovanje, a neke je Dragan Čović i „stvorio“, ali na žalost druge opozicije na razini države nema pa je bolje dati glas i njima nego Draganu Čoviću.

V. Ekonomija, odlazak mladih i Evropska unija

15. Kako je moguće da za poslijeratno ekonomsko pustošenje i pljačku giganata poput mostarskog “Sokola” nitko nikada nije krivično odgovarao?

Nije Mostarski Soko jedini gigant koji je upropašten za što nitko nije odgovarao. Upropašteni su i Energoinvest, Aluminijski Kombinat, UNIS, FAMOS, Agrokomerc, Energopetrol, Koksara Lukavac i mnogi drugi. Provedena privatizacijska pljačka omogućena je usvajanjem zakona kojim je društvena imovina pretvorena u državnu čime je vladama dana mogućnost odlučivanja o sudbini poduzeća bez odluka Parlamenta. Potom je 2004. godine usvojena promjena zakona kojom je onemogućeno da fotokopija dokumenta ako nije ovjerena ne može biti dokaz na sudu, a u isto vrijem uništeni su ili nestali  gotovo svi originalni dokumenti privatizacijske pljačke. Financijska policija posjedovala je samo fotokopije koje su zapisnički urađene prilikom inspekcije u poduzećima ali kopije nisu ovjeravane te na sudu nisu mogle poslužiti kao dokaz. To je dokaz planirane i pomno vođene pljačke države od strane vladajuće politike kroz sve ove godine.

16. Gdje leži najveći otpor reformama i zašto nijedna vlast u Federaciji godinama ne uspijeva drastično smanjiti doprinose na plate i rasteretiti privredu?

Najveći otpor bilo kakvim promjenama ili kako vi kažete reformama svoje izvorište ima u vrhu vladajućih političkih stranaka u BiH. Gubitak pozicija moći vjerojatno bi značio i gubitak kontrole pravosuđa što bi rezultiralo pokretanjem pravosudnih procesa za nedjela koja su počinili. Zato je jedino rješenje na izborima uskratiti povjerenje vladajućim strukturama i izabrati one koji nisu sudjelovali u vlasti. Bez obzira na sve slabosti opozicionih političkih stranaka ipak su bolje rješenje od sadašnjih. Najveće rasterećenje privredi u BiH bila bi uspostava političkog sustava koji nije korumpiran i koji bi imao za cilj stvaranje ambijenta gospodarskog razvoja. Dosadašnja praksa protežiranja rodbine i stranačkih struktura i financijera kojom se provodi sustavna dugogodišnja pljačka resursa i bogaćenje odabranih. 

17. Kako zaustaviti demografski slom Federacije BiH s obzirom na to da masovni odlazak mladih direktno ugrožava stabilnost penzionog i zdravstvenog fonda?

Demografski slom u cijeloj BiH, ne samo Federaciji BiH, iniciran je etničkim čišćenjem koje je provođeno za vrijeme rata i ta je praksa bila prisutna na sve tri strane u vrijeme rata, a povratak prognanih sprječavan je i nakon rata. Pomirenje kao preduvjet funkcioniranja višenacionalne zajednice u BiH nije provedeno već nasuprot tome političke stranke produbile su nepovjerenje, a nisu odustale od političkih ciljeva koji su doveli do ratnih sukoba u BiH. Usporeni razvoj gospodarstva i ekonomije zaustavio je rast standarda stanovnika BiH koji rješenje vide u napuštanju BiH. Broj umirovljenika je veći od broja zaposlenih i samo je pitanje vremena, ako se ubrzo ne poduzmu drastične promjene, kada će doći do potpunog urušavanja mirovinskog i zdravstvenog sustava koji se već godinama financiraju donacijama iz proračuna, a proračunske rupe popunjavaju se kreditima. 

18. Bježe li mladi ljudi iz Bosne i Hercegovine prvenstveno zbog niskih plata ili zbog osjećaja opšte nepravde i nefunkcionalnog sistema u kojem je stranačka knjižica važnija od diplome?

Odljev stanovništva iz Bosne i Hercegovine, ne samo Federacije već i Republike Srpske nije posljedica samo socijalne slike već i cjelokupnog političkog ambijenta, nesigurne budućnosti i bolesnog društva koje funkcionira po principu nepotizma i stranačke pripadnosti. Sustavna pljačka o kojoj sam prethodno govorio onemogućava gospodarski razvoj, a time i rast standarda ljudi u BiH. To je svjesna odluka vladajućih struktura jer lakše je u pokornosti držati stanovništvo koje je životno ugroženog standarda i ovisno od volje vladajućih struktura. Posljedica je da BiH napuštaju oni koji nisu prihvatili takav način funkcioniranja društva a to nisu birači vladajućih političkih stranaka što u konačnici rezultira većim postotkom glasova za vladajuće na izborima. Financijski neovisne ljude nemoguće je ucjenjivati i zastrašivati, a to znači da se njima ne može manipulirati. 

19. Vjerujete li uopće u iskrenost evropskog puta Bosne i Hercegovine i da li će naša zemlja ikada postati punopravna članica Evropske unije?

Razvidno je da vladajućim političkim strukturama nije interes da BiH postane članica EU jer to znači vladavinu prava i zahtjeva puno veći stupanj poštivanja zakona i ako odluka o članstvu u EU bude prepuštena političkim strukturama BiH nikada neće postati članica EU. Ono što mene više zabrinjava je to da unatoč velikim ovlastima Visokog predstavnika, odnosno činjenici da međunarodna zajednica ima mehanizme izravno djelovati u BiH sa ciljem promjene stanja pa na neki način čak i obavezu jer je struktura BiH njihova volja, a ne naša, dopušta sve ovo već godinama. 

20. Da li nas Brisel drži u čekaonici isključivo zbog straha od geopolitičkih kretanja i ruskog uticaja na Balkanu, ili domaće političke elite svjesno blokiraju evropske zakone kako bi izbjegle vladavinu prava? 

Osobno vjerujem da Brisel ne zna što bi nakon što je godinama brigu o BiH prepustio SAD-u, a sada kada je i SAD-e pokazao nedovoljan interes za konačnim rješavanjem pitanja BiH i to prepustio EU ostao potpuno zatečen i nespreman. 

VI. Vizija BiH i lični planovi

21. Kakva je Vaša dugoročna vizija Bosne i Hercegovine i da li je održiv trenutni koncept u kojem su etničke blokade i stalni strah od konflikta glavno pogonsko gorivo politike?

Dugo sam vjerovao da ovakvo stanje u BiH nije održivo i da neće dugo trajati i pogriješio sam. Danas vjerujem da BiH može ovako funkcionirati još godinama i da postoje samo dva načina promjene sadašnjeg stanja. Jedan je da narod konačno progleda i shvati da je ovo put koji vodi u propast i financijski slom društva te zbaci vladajuće političke strukture te počne graditi normalno društvo sa jasnim pozitivnim kriterijima i poštivanju prava i zakona, a drugi je raspad BiH koji se ne može dogovoriti već će biti posljedica novog krvoprolića ili će ga uzrokovati.  

22. Postoji li unutar zemlje stvarna politička volja za ustavnim promjenama koje bi BiH transformisale u funkcionalnu državu ravnopravnih građana i naroda?

Politička volja za promjenu postojećeg stanja u BiH ne postoji niti u jednoj političkoj stranci koja je od 90-tih sudjelovala u vlasti u BiH, pa čak niti u nekima koje su nastale nakon rata. Ako još uvijek postoji volja za transformacijom BiH u normalnu državu onda ona postoji kod „običnih ljudi“ koji imaju potpuno normalan odnos prema svim stanovnicima BiH bez obzira na vjeru ili naciju. Vladajuće političke strukture provode medijske kampanje sa ciljem uništenja i te volje kod ljudi i vrlo su uspješni u tome. Koliko su uspjeli u iskrivljivanju istine bilo je vidljivo nakon smrti Ratka Mladića kojeg je dio javnosti slavio kao heroja. Oni koji ne misle tako ustručavali su se javno iznijeti svoje mišljenje bojeći se posljedica. Meni je to ne samo neprihvatljivo već i jasan pokazatelj bolesti ovog društva. 

23. Planirate li se u narednom periodu ponovo aktivnije politički angažirati ili svoje djelovanje vidite isključivo kroz ulogu nezavisnog analitičara?

Već dvije godine ne živim u Bosni i Hercegovini što je dovoljan razlog da ne razmišljam o aktivnom političkom angažmanu u BiH. Pa i da imam volju za aktivno političko djelovanje, iskreno ne vidim u politici u BiH istomišljenike sa kojima bi mogao djelovati. Najbliže mojim stavovima su javno deklarirani stavovi generala Zdenka Lučića no stranke sa kojima djeluje ne ulijevaju mi povjerenje. Svjestan sam činjenice da drugih nema, a kao što sam i rekao i oni su bolji od ovih koji su sada na vlasti. Da bi bio politički analitičar preduvjet je da medije zanimaju moji stavovi i komentari. U proteklih nekoliko godina mediji baš i nisu pokazali da ih moje mišljenje i stavovi zanimaju ili im njihovi sponzori diktiraju čije stavove i komentare smiju prenositi. Moje evidentno ne smiju. 

Hvala Vam gosp. Budmir na izdvojenom vremenu!

Hvala Vama!

Ovo je Podlupombih.ba. HOMEPAGE NACIJE!