PIŠE: J. ŠIMIĆ

Prof. dr. sci. med. Sebija Izetbegović, bivša dugogodišnja Generalna direktorica KCUS-a u dva mandata i zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo, specijalista ginekologije i akušerstva, subspecijalista uroginekologije i subspecijalista ginekološke hirurške onkologije, te jedna od rijetkih doktora na KCU Sarajevo, koja ima, pored specijaliste, i dvije subspecijalizacije, nije više na čelu KCUS-a već 6 mjeseci, a posljedice njezinog odlaska (čitaj nasilne smjene od nametnutog nesposobnog menadžmenta) osjećaju, ne samo uposlenici, već i sami pacijenti, a u Klinici za radiologiju KCUS-a na pregled čeka oko 9.000 pacijenata, na Onkologiji lijekova nema, a pacijente u privatnim poliklinikama ponovno dočekuju oni doktori sa KCUS-a, koji su “uvjeravali” pacijente, da termina zbog pretrpanosti na KCUS-u nema.

Pacijenti, posebno onkološki, po društvenim mrežama kukaju, zbog odlaska prof. dr. Sebije Izetbegović sa pozicije generalne direktorice KCUS-a.

Za vrijeme rukovođenja KCUS-om od strane prof. dr. Sebije Izetbegović, nije se nikada dogodilo, da ljekari sa KCUS-a vraćaju pacijente u druge bolnice, da nema lijekova…, međutim to je nakon njezina odlaska postala ustaljena praksa. KCUS je upropašten i otvaranjem kapija kroz koje su ljekari prijevremeno bježali s posla u privatne ustanove.

Složit će se svi oko jednoga, da dok je prof. dr. Izetbegović rukovodila KCUS-om u dva mandata (8 godina) vladao je rad, red i disciplina, lijekova za pacijente nije ne nedostajalo, pacijenti su redovito pregledavani i pružana im je adekvatna terapija, ukratko, KCUS je bio potpuno financijski stabilna institucija.

Liste čekanja za terapiju koja spašava život svakim danom sve su duže, danas nedostatak citostatika na KCUS-u postala je svakodnevna uobičajna pojava, kao i sve duže liste čekanja na preglede u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS), posebno na Klinici za radiologiju gdje se lista čekanja popela na 9 hiljada pacijenata. Ukratko, pacijenti kukaju za prof. dr. Sebijom Izetbegović.

Periodično imamo problem s deficitarnim citostaticima, kaže Glušac

Kako se aktuelne vlasti odnose prema najteže oboljelim pacijentima, govori podatak da ih je čak 1.370, prema posljednjim informacijama, zaključno s posljednjim danom maja, na listama čekanja po lijeku!

Samo šturo

Stvarni broj po JMBG pacijenata je niži od 1.370, jer jedan pacijent može biti na listi čekanja za dva ili više lijekova, a liste čekanje se formiraju prema JMBG-u za svaki lijek. Posmatrano po oboljenjima, najveći broj se odnosi na karcinome dojke i pluća, te hematološka i ostala onkološka oboljenja – šturo su u petak odgovorili na naš upit iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.

Enida Glušac, predsjednica Udruženja „Renesansa“, koje okuplja žene oboljele od karcinoma dojke, kaže za Avaz da se liste čekanja samo povećavaju.

Bojim se da će se samo nastaviti povećavati, jer mi imamo više od 2.000 pacijenata na listama čekanja, što za određene medicinske usluge, što za terapije, a od toga je samo 500 onkoloških pacijenata. S druge strane, periodično imamo problem s deficitarnim citostaticima, gdje se svakih nekoliko mjeseci dešava da po nekoliko citostatika nedostaje kliničkim centrima – govori nam Glušac.

Naglašava da se pribojava kako bi u cijeloj toj situaciji mogao nastati novi problem – povlačenje farmaceutskih kompanija s tržišta BiH.

Mi, zapravo, živimo u pravom apsurdistanu. Dok, s jedne strane, imamo onkološke pacijente koji umiru čekajući određeni lijek, za iste te lijekove farmaceutske kompanije moraju platiti uništavanje, jer su ih oni nabavili na vrijeme, ali isto to nije učinio Zavod – objašnjava Glušac.

Prvo mjesto

Onkološki pacijenti se, kaže, više ne mogu pouzdati ni u čiju dobru volju niti savjest.

Ne mogu onkološki pacijenti biti zavedeni pod „ostalo“ kada se donosi zakon o finansiranju i zauzimati sramotno osmo mjesto, pa, ako ostane novca, da se onda izdvoji. Valjda bi onkološki pacijenti trebali biti na prvom mjestu – iznosi Glušac.

Minoran iznos

Usluge i lijekove Fonda solidarnosti lani je koristilo više od 40.000 pacijenata. Od toga je njih više od 20.000 dobilo lijekove. Iako je zakonima jasno propisano izdvajanje sredstava iz zdravstvenog osiguranja u Fond solidarnosti, dok ostatak sredstava osigurava Vlada FBiH iz budžeta, praksa pokazuje da se godinama uplaćuje tek minoran iznos, između 16 i 20 posto.

Jednostavno ne vode računa kada će i da li nabaviti dovoljnu količinu citostatika i kada će raspisati tendere, kaže Glušac.

Vezani tekst: