U svome velikom hitu “Yugo 45” popularni bend Zabranjeno pušenje još davne poslijeratne 1999. godine, opjevao je pojam “kantonalni ministar”, a za one koji ne znaju, to je funkcija u kantonalnim vladama u FBiH, ovim stihovima:

I upravo ovim stihovima Zabranjeno pušenje je na sebi svojstven način, a posebice ovim stihom, u pjesmi “Yugo 45” dočarao i pokazao svu jad i tugu ove poslijeratne BiH, a u kojoj je postati i biti kantonalni ministar san svakog lokalnog/seoskog političara, koji je do tada bio marginalizovan u društvu i koji bi da ne postoje stranke i put kojim se njegov moral i identitet mora utopiti u potpunom odsustvo stida i srama, a koji pak vodi kroz jazbinu stranačkih niškoristi i ništarija, a do krajnjeg cilja rekturna stranačkog poglavice, vjerovatno završio na nekom radnom mjestu, sa minimalnom plaćom. i nikad nitko za njega ne bi čuo.

Kantonalne vlade su osmišljene i postoje da bi se svi stranački poltroni zaposlili diljem zemlje, sa njima zajedno, njihovi savjetnici, tajnice, vozači, kafe kuharice…itd..

Jedina obaveza kantonalnog ministra jeste da se svako jutro probudi živ, i da na taj način egzistira u Vladi kantona, i u kojoj njegov stranački šef drži ili sudjeluje u većini, i on više nema nikakvih obaveza, a svakako se ništa i ne pita, za njega odlučuje “onaj” kojem viri iz rekturna.

Nije da nema više obaveza, ima, ali veoma lakih obaveza, tj da svaki mjesec primi plaću cca 5000 KM, i troši što više goriva u službenom automobilu, najčešće najnoviji model marke Passat ili Audi, kojeg vozi sa sve potrebite privatne svrhe, potroši što više novca na reprezentaciju po restoranima koji drže stranački simpatizeri iz zajedničke im stranke, i veoma često da se ugradi u mnoge tendere, koncesije, nova zaposlenja stranačkih istomišljenika…

Jedan od reprezentativnih “kapitalaca” primjeraka kantonalnih ministara je “ZE ministar” Arnel Isak, pogledajte prilog poznatog srpskog komičara Zorana Kesića u njegovoj nadaleko popularnoj emisijI 24 miniute sa Zoranom Kesićem.