Privatna šuma “Repišta” u Vučijoj Luci opustošena. Većinska vlasnica Milka Popović sve prijavila policiji i tužilaštvu, ali po tim prijavama se već dvije godine ništa ne radi. Stanje nije ništa bolje ni u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Najveći obim nelegalnih sječa registriran je u područjima gdje lokalne vlasti ili nadležne inspekcije imaju manjak resursa za kontrolu, kaže Azra Šehić-Kustura. Da je sektor šumarstva jedna od najnesređenijih oblasti u cjelokupnoj domaćoj privredi i da je HNK, u kojem svjedočimo 15-godišnjoj anarhiji u šumarskom sektoru, jedno od najkritičnijih područja, smatraju i u Fondaciji „Atelje za društvene promjene“. Ekološki aktivista Safet Kubat smatra da se nelegalna i neplanska sječa šume može dovesti u vezu i sa klizištima.

Milka Popović iz Istočnog Sarajeva prije dvije godine prijavila je šumsku krađu u privatnoj šumi „Repišta“ u Vučijoj Luci, čiji je većinski vlasnik. Prema prijavi, koja je u posjedu Žurnala, posječeno je i izvučeno 52 stabala omorike, tržišne vrijednosti oko 30.000 KM. 

Za krađu je saznala sasvim slučajno. U julu 2022. sa djecom je šetala kroz šumu kada su primijetili da je odsječena ogromna količina stoljetnih stabala, dok su mlada stabla bila srušena. Milka Popović za Žurnal kaže da pri samom pogledu na šumu ništa nije slutilo na devastaciju jer su počinioci ostavili „zavjesu“ od dva do tri reda stabala prema putu, misleći da će time sakriti šta je sve posječeno.

UNIŠTENA STOLJETNA STABLA

„Riječ je o stoljetnim stablima. Također, bila je enormna količina srušenih mladih stabala da bi se odsjekla i izvukla profitabilna stabla. Sve što nije donosilo profit, mlada i trula stabla, grane, ostavljeno je kao smeće. Odmah smo slučaj prijavili šumaru, ali smo od njega dobili neki ironičan odgovor u smislu da sami treba da čuvamo šumu i da je „eto došao rođak Tadić pa nam dobro čuva“, priča za Žurnal Milka Popović, većinski suvlasnik stoljetne šume do 2022. a sada suvlasnik goleti na kojoj je šumski otpad na području Vučija Luka.

Slučaj su potom prijavili Okružnom javnom tužilaštvu u Istočnom Sarajevu. Nakon izvjesnog vremena su, kaže Popović, dobili obavještenje od nadležne tužiteljice da se istraga neće poduzimati zbog nedostatka dokaza. Međutim, iz Okružnog tužilaštva su na upit Žurnala odgovorili da je po prijavi formiran predmet, da se provode mjere i radnje radi utvrđivanja svih okolnosti izvršenog krivičnog djela i da će nakon utvrđivanja svih činjenica i okolnosti postupajući tužilac donijeti dalje odluke u ovom predmetu.

 Ipak, po prijavi Milke Popović za ove dvije godine ništa konkretno nije urađeno, a šuma se nastavila sjeći. Prema riječima Milke Popović, do danas je odsječeno hiljade stabala, stotine hiljada maraka vrijednosti.

„Nije u pitanju samo finansijska šteta koja se nanosila suvlasnicima. Riječ je o šteti po cijelu zajednicu, cijeli biosistem je uništen. Na prostoru gdje su pjevale ptice i na kojim su živjeli srndaći i ostale divlje životinje, ostao je muk, života nema. Obraćala sam se protekle dvije godine Policijskoj stanici Istočni Stari Grad, više puta. Prvo sam navodila nepoznate počinioce, a poslije, na temelju informacija koje sam prikupila, navodila sam i imena počinilaca, ali nikada nisam dobila odgovor ni na jedan dopis. Obratila sam se i Javnom preduzeću „Šume Republike Srpske“, ni od njih nisam dobila odgovor. Ni jedna nadležna institucija – tužilaštvo, policija, šumsko gazdinstvo – ništa nije poduzela i stoljetna šuma na površini od tri-četiri stadiona je, za dvije godine, potpuno posječena“, ističe Milka Popović.

Iz MUP-a RS na upit Žurnala odgovorili su da je PS Istočni Stari Grad postupila po prijavi i da su izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama dostavili u dalji rad Okružnom tužilaštvu.

Poslali smo i niz pitanja na mail adresu JP „Šume Republike Srpske“, ali nam nisu odgovorili do zaključenja ovog teksta.

„Šume „Repišta“ u Vučijoj Luci, Opština Istočni Stari Grad, kako je u katastru zavedeno, više nema. Nema ni nade da će za dvjesto godina porasti nova. Trajno je uništena!“, ogorčena je Milka Popović.

NIZAK PROCENT ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Šume pokrivaju 53 posto teritorije BiH i po tom parametru smo, podsjeća ekološki aktivista Safet Kubat, iznad Evropskog prosjeka. Međutim, problematika je da taj procenat pokrivenosti šumama otvara pitanja koliko smo sada šumama pokriveni. Da bismo razumjeli ovu problematiku, kaže Kubat, potrebno je vratiti se u historiju.

„Konrad A. je još u periodu Otomanske okupacije Bosnom, gdje su otvarana konzularna predstavništva u Bosni i kada je radio mapu šuma u BiH, upravo u toj mapi narode BiH nazivao  autodestruktivnim, a šume BiH nestvarnim. Što će netom poslije biti i jednim od glavnih razloga dolazaka Austro-Ugarske na područje BiH 1878. godine, pored mape šuma, presudnu ulogu je odigrala i mapa geoloških nalaza“, navodi Kubat.

Dalje navodi da se masovna gola sječa šume događala i u periodu Austro-ugarske, ali je i prije Austro-Ugarske monarhije vršena masovna sječa šume za potrebe drvenog uglja, posebno u Varešu.

„Dakle, pored historijskog konteksta i razumijevanja drugih uglova, dodatni problem za naše šume predstavlja i izrazito nizak procenat zaštićenog područja, koje je u BiH prema podacima World Bank (2023.), na svega 4,1 %. Upravo nizak procenat zaštićenog područja stvara teren za nelegalnu i legalnu sječu šume, bilo onu za potrebe gradnje apartmana, vikendica, zgrada, do izgradnje autoputova ili rudarenja, tada govorimo o hektarima posječene šume, do nelegalne sječa od šumokradica. Sve je to jedan složen miks“, ističe Kubat.

Statistički podaci o nelegalnoj sječi šuma u BiH nisu uvijek precizni ili lako dostupni, ali poznato je da se nelegalna sječa najčešće dešava u planinskim i šumovitim područjima, kaže za Žurnal Azra Šehić-Kustura, PR asistentica  Aarhus centra u BiH.

„Najveći obim nelegalnih sječa registriran je u područjima gdje lokalne vlasti ili nadležne inspekcije imaju manjak resursa za kontrolu ili gdje postoji korupcija koja omogućava takve aktivnosti. Različite ekološke organizacije, poput Aarhus centra u BiH, redovno upozoravaju na ovakve prakse i na potrebu za boljim monitoringom“, ističe naša sagovornica.

STANJE U PAPIRIMA JEDNO, A NA TERENU DRUGO

Problem se ogleda u nepostojanju zakonskog okvira koji bi štitio šume na entitetskom nivou.

„Na primjer Hercegovačko-neretvanski kanton jedini nema ni kantonalni Zakon o šumama, a ima četiri šumarska preduzeća koji uredno posluju i gospodare šumom kako god žele. Ne postoji nikakav monitoring, niti možemo znati kakvo je zaista stanje sa šumom u ovom kantonu. Očigledno je da ne postoji politička volja da se ovaj problem riješi, jer na ovaj način svako može da uzme svoj dio kolača“, ističe Šehić-Kustura.

Da je sektor šumarstva jedna od najnesređenijih oblasti u cjelokupnoj domaćoj privredi i da je HNK, u kojem svjedočimo 15-godišnjoj anarhiji u šumarskom sektoru, jedno od najkritičnijih područja, smatraju i u Fondaciji „Atelje za društvene promjene“.

Prema riječima aktivistice i direktorice Fondacije Lejle Kusturice nerijetko im se sugeriše da je „anarhija“ možda preteška riječ, odnosno da je ne bi trebali koristiti za opisivanje stanja u šumarskom sektoru u spomenutoj administrativnoj jedinici. Međutim, iz Fondacije se pitaju kako drugačije sažeti stanje u kojem još od 2009. godine ne postoji nijedan važeći temeljni propis za sektor šumarstva, ni državni ni entitetski ni kantonalni, gdje je nedefinisana organizacija gospodarenja šumama, koja se provodi u režiji čak tri preduzeća, kantonalna uprava za šumarstvo uopšte ne funkcioniše, ilegalne sječe svakodnevno s lica Zemlje brišu stotine stabala, uključujući i endemsku muniku, a šumsko zemljište uzurpira kako ko i gdje želi?

„Je li to anarhija u širem smislu riječi? Što se nas tiče, definitivno jeste!“, tvrdi Lejla Kusturica.

Prema njenim riječima, u javnosti se često čuje da je ovakvo stanje u HNK posljedica izostanka političkih dogovora između dva naroda, odnosno pitanje zaštite nekakvih nacionalnih interesa, što je, navodi, notorna laž.

„Upravo pod plaštom “zaštite nacionalnih interesa” kriju se višemilionski talovi između velikih šumokradica, pilanaša i s njima povezanih interesnih lobija na jednoj i političkih predstavnika na drugoj strani. U cijeloj priči su kolateralna šteta hercegovačke šume, naročito u sjevernim dijelovima kantona, koje se degradiraju i pustoše iz dana u dan“, ističe Kusturica.

Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT prikupljala je u 2023. podatke o razmjerama nelegalnih sječa državnih šuma – šumskih krađa na području BiH i podaci do kojih su došli govore da je tokom 2020, 2021. i 2022. “kroz papire” evidentirano u prosjeku od 36.000 m³ nelegalno posječene mase u FBiH.

„Procjene govore da je procijenjeni obim nelegalnih sječa na godišnjem nivou u FBiH čak 1.000.000 m³ drvne mase, što je jasno ukazuje da u sistemu nešto ne funkcioniše. Kada je u pitanju HNK, situacija i u ovom segmentu je posebno dramatična. Tokom cijele 2022. Kantonalna uprava za šumarstvo u ovom kantonu evidentirala je ukupno 149  m³ nelegalne posječene drvne mase. Odgovorno tvrdimo, na osnovu terenskih saznanja, da se navedena količina drvne mase samo u Jablanici i Konjicu posiječe za manje od sedmice“, naglašava Lejla Kusturica.

Dodala je da sličnih primjera, odnosno tek nešto manje lošijih imamo i u brojnim drugim dijelovima države, ali je entitet FBiH problematičniji zato što već gotovo 15 godina nema važeći Zakon o šumama FBiH, koji je proglašen neustavnim 2009. i do današnjeg dana nije usvojen novi.

Lejla Kusturica kaže da u entitetu RS postoji važeći entitetski Zakon o šumama, ali da smo svjedoci da su mnoge njegove odredbe, kada je u pitanju praksa, tek mrtvo slovo na papiru.

Kantoni, osim HNK, u međuvremenu su usvojili kantonalne propise za sektor šumarstva, koji nisu harmonizovani.

KATASTROFA U JABLANICI

Podsjetimo na katastrofu u Jablanici koja je odnijela 19 života. Aktivisti navode da je katastrofi uveliko doprinio nelegalni kamenolom, ali i nelegalna sječa šume. Iz Fondacije navode da će stručnjaci i naučnici tek utvrditi sve uzroke koji su doveli do poplava i klizišta s katastrofalnim posljedicama u nekoliko lokalnih zajednica, ali da su poprilično sigurni da je nekontrolisana sječa šume jedan od faktora koji su kumovali i(li) pojačali razornu moć ovih katastrofa.

„”Skladišteći” ogromne količine vode u korijenovim sistemima, drveće smanjuje zadržavanje vode na i u zemljištu, što posljedično smanjuje i mogućnost nastanka klizišta. U to smo se uvjerili tokom boravka u blizini Buturović-Polja kod Konjica, gdje su brojna manja klizišta “stala” upravo nailazeći na grupe većeg broja visokih stabala. Spomenute ilegalne aktivnosti u sektoru šumarstva, koje najčešće prati jaka sprega političkih elita, korumpiranih čuvara šuma i “velikih” šumokradica, nanose ogromne štete bh. šumama. Ovakve i slične katastrofe su lekcija koju nam šalje priroda i najjasniji signal da moramo promijeniti naš odnos prema šumama kao najsloženijim i najdominantnijim ekosistemima na planeti Zemlji“, zaključuje naša sagovornica.

Ekološki aktivista Safet Kubat, također, tvrdi da je slučaj Jablanice upravo na struci, inspekciji i tužilaštvu da istraže.

„Ali, kada govorimo generalno, jasno je i ptici na grani da se siječe grana na kojoj sjediš. Nije Jablanica prvi slučaj, imali smo prije desetak godina na području Nemile ( Zenica), te na području Željeznog polja ( Žepče) slične scenarije, samo bez ljudskih stradanja“, posjeća Kubat.

Prema njegovim riječima, nelegalna i neplanska sječa šume se sigurno mogu dovesti u vezu s klizištima.

„Kao što reče jedan od preživjelih u selu Zlate, moj Safete, nisu džaba stari ljudi upozoravali da se iznad sela ne siječe šuma. To je kombinacija vremenskih neprilika, sječe šume i nestručnog uspravljanja šumama. Većina naučnika se slaže da se hidrologija jednog područja mijenja nakon uklanjanja šumskog pokrivača ali svakako treba ostaviti državi da istraži. Šume, između ostalog, djeluju na principu spužve i upijanja voda. Nakon što uklonimo drveće, tlo se natopi vodom i eto klizišta (pogotovo kada su padavine veće od očekivanih )“, kaže Kubat.

DEVASTACIJA BH. PLANINA

Azra Šehić-Kustura naglašava da nekontrolisana i nelegalna sječa šuma na područjima kao što su Bjelašnica, Jahorina, Trebević, ali i širom BiH, može dovesti do ozbiljnih ekoloških, klimatskih i socio-ekonomskih posljedica.

„Gubitak šuma doprinosi eroziji tla, klizištima, smanjenju bioraznolikosti, te negativno utječe na vodne resurse i klimu. Deforestacija također može uzrokovati veće emisije ugljen-dioksida, što doprinosi globalnom zagrijavanju. Na duge staze, ovi negativni utjecaji mogu smanjiti kvalitet života lokalnih zajednica, smanjiti turistički potencijal tih područja, i utjecati na zdravlje ekosistema koji zavise od zdravih šuma“, kaže naša sagovornica.

Žurnal je ranije u seriji tekstova upozoravao na devastaciju šume na pojedinim bh. planinama. Na Bjelašnici je šuma raskrčena i uništena radi izgradnje apartmana zbog čega se vodi i istraga u Tužilaštvu KS protiv načelnika Općine Trnovo Ibre Berila i još nekoliko osoba koji su uhapšeni u augustu ove godine. Između ostalog, osumnjičeni su za dugogodišnju otimačinu državnog zemljišta i bespravne sječe šume na području Bjelašnice. Kako smo ranije u nekoliko navrata pisali, nezakonito krčenje šume, izdavanje nelegalnih građevinskih dozvola, izbjegavanje dobijanja dozvola od nadležnih kantonalnih ministarstava, odnosno otimačina državne imovine na Bjelašnici traje još od 2013. godine.

Pisali smo i da se na Jahorini planira gradnja novih zgrada, stambeno-poslovnih i ugostiteljskih objekata, do deset etaža, zbog kojih je već ili će tek biti posječena i velika količina šuma. Žurnal je pratio usvajanje novog, revidiranog Regulacionog plana SRP Jahorina na teritoriji opštine Trnovo. U ovom slučaju prekršen je Zakon o zaštiti životne sredine Republike Srpske, koji precizira da se za planove, programe i osnove u oblasti prostornog i urbanističkog planiranja… treba uraditi strateška procjena uticaja na životnu sredinu. Tu odluku donosi nadležni organ, u ovom slučaju Opština Trnovo i delegira je stručnoj kući – Unis institutu. Ali Opština Trnovo zadovoljila se obrazloženjem Unis instituta da neće biti značajnih uticaja na okolinu i da studiju nije potrebno uraditi. 

A nacrtom plana predstavljenog prošle godine na Jahorini se planira gradnja novih zgrada, stambeno-poslovnih i ugostiteljskih objekata, do deset etaža, zbog kojih je već ili će tek biti posječena i velika količina šume.

Žurnal je pisao i o užurbanoj gradnji na Trebeviću, te da se i zgrade bez legalne dozvolje nastavljaju zidati bez ikakvih prepreka. Aktivisti već odavno upozoravaju da Trebeviću prijeti uništenje. Kako smo ranije objavili, vizija Trebevića koju ima Opština Istočni Stari Grad je izgradnja smještajnih I hotelskih kapaciteta na Brusu, gondola od Brusa do Dobrih Voda, zatim Dobrih Voda do vrha planine, trotoari, šetnica do Roof Gardensa. Istovremeno, kantonalne vlasti planiraju izgradnju kanalizacije, za koju negiraju da je pogodovanje investitorima, te zatvaraju oči na činjenicu da će izgradnja na Trebeviću uticati na Kanton Sarajevo. Takva je izgradnja Trebević Hillsa, za koji nikada nije javno objavljeno niti je na traženje dostupno da li je i ko sačino studiju uticaja na okoliš, pod kojim okolnostima je Opština istočni satri Grad izdala građevinsku dozvolu, te ko je stvarni vlasnik koji se skriva iza kompanije koja je bila registrovane u Doveru, SAD, a zatim u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

SLUČAJ KONJUH

Nakon 14 godina eksploatacije šume na planini Konjuh konačno će se početi poštovati zakon. Sve zahvaljujući borbi aktivista pokreta „Karton revolucija“, ali i građana koji su potpisivali njihove peticije. Nakon dugogodišnje borbe, koja je djelovala kao još jedna uzaludna borba s vjetrenjačama, vlada Tuzlanskog kantona je konačno poduzela konkretne korake.

Adi Selman iz pokreta „Karton revolucija“ podsjeća da je 2009. uspostavljen Zaštićeni pejzaž Konjuh, ali da se u jednom dijelu zakona stavilo da je u B zoni, koja predstavlja više od 75 posto zaštićenog pejzaža dozvoljena šumsko-privredna sjeća.

„U prevodu, šume TK su u tom momentu bez ikakve konsultacije sa Zaštićenim pejzašom ili sa opštinama Banovići i Kladanj, napravile šumsko-privrednu osnovu gdje su u 10 godina mogli da rade šta žele u Zaštićenom pejzažu. U prevodu, dobili smo Zaštićeni pejzaš Konjuh u kojem je dozvoljena sječa šume i devastacija, a da  Zaštićeni pejzaš nije sprovodio nikakve aktivnosti, čak, ni one zakonom obavezne, kao npr. da na strani Kladnja evidentiraju posječenu šumu, da vrše kontrolu da li se to radi u skladu sa sa šumskom osnovnom i slično“, kaže Selman za Žurnal.

Pokret „Karton revolucija“ pokrenuo je borbu i rezultat je da će 15-tu godinu od uspostavljanja Zaštićenog pejzaža Konjuh prvi put biti postavljen video-nadzor i fizička barijera da bi se spriječilo nelegalno izvlačenje šumskih sirovina i uspostavila kontrola izvoza šumskih resursa.

„Važno je naglasiti da se zadnjih pet godina na strani Banovića radila ta kontrola, a na strani Kladnja nije, što je još jedan dokaz koliko su se šume izvozile i koje su se nelegalne radnje dešavale na strani Kladnja. Sada je Vlada TK na potezu, treba da se proširi zona A, koja je trenutno 15 posto, na najznačajnije dijelove zone B i na taj način bi se proširila zaštita planine Konjuh“, kaže Selman.

On podsjeća da je izvezeno na desetine kubika hiljada šume, da je svaki kamion bio pretovaren, nije bilo inspekcijskog nadzora i sve ono što su prijavljivali nije se sprovodilo.

„Mi smo prijavljivali inspekcijama da se poslije 16 sati izvozi šuma iz Konjuha, na svaki smo dobili da inspekcije nisu u mogućnosti da to utvrde i provjere. Veliki izazov i veliki problem je što ne postoji sistem zaštite, odnosno sistem kontrole“, kaže Selman.

SLUČAJ ZAVIDOVIĆI

Grupa novinara i novinarki iz BiH, Holandije i Francuske radila je priču o nelegalnoj sječi šuma i izvozi drveta iz BiH u zemlje EU. Priča „Prevare iz mračne šume: Umjesto mina, „uklonili“ 10.000 kubnih metara drveta“, autorica Alene Beširević i Ingrid Gercama jedna je od onih koje je nagradio Centar za razvoj medija i analize ove godine.

Beširević za Žurnal kaže da su ona i kolegica Ingrid Gercama tokom istraživanja ustanovile da je na ovom području posječeno skoro 10.000 m3 drveta, vrijednog oko 800.000 KM. Područje koje se prostire na 70 hektara, što je približno veličini 130 stadiona navodno je bilo minirano, zbog čega je javno preduzeće koje gospodari ovom šumom “ŠPD-ZDK” d.o.o. Zavidovići raspisalo tender za sječu drveta i deminiranje ovog područja.

„Na tender se prijavila kompanija Bučje d.o.o (kasnije MR Wood) koja je za drvo vrijedno 800.000 KM platila tek 70.000 KM zbog navodnih troškova deminiranja. Istraživanjem smo dokazali da, suprotno tvrdnjama iz tendera, ovo područje nije bilo minirano, te da je opasnost od mina ustvari postojala i još postoji samo na jednom malom području oko dva hektara. Osim toga, ugovor o sječi početnih 2.500 m3 drveta sa navodno miniranog područja dobio je još 4 aneksa, pa je ispalo da je kompanija MR Wood 4 puta deminirala jedno te isto područje odakle je na kraju izvukla 10.000 m3 drveta po nerealno niskoj cijeni u koju su bili uključeni nepostojeći troškovi deminiranja“, podsjeća Beširević.

Tokom istraživanja su doznali da se ovim slučajem po prijavi Federalne inspekcije bavilo Tužilaštvo ZDK ali je donesena naredba o neprovođenju istrage.

„Iako smo u tekstu iznijeli niz dokaza koji ukazuju na višestruke povrede zakona, a što su prepoznali i federalni inspektori koji su slučaj i uputili na Tužilaštvo ZDK, prema našim saznanjima, naknadna istraga nikada nije pokrenuta, niti je iko ikada odgovarao za ova djela“, dodala je Beširević.

LANAC ODGOVORNOSTI OD VLASTI DO PRAVOSUĐA

Na pitanje ko je najodgovorniji za trenutno stanje, Lejla Kusturica odgovara da su to vlasti na različitim nivoima koje ne žele pripremiti i usvojiti sveobuhvatna, usaglašena, pravedna i moderna zakonska rješenja za sektor šumarstva.

Što se tiče nelegalne gradnje, Safet Kubat smatra da treba nad investitorima povećati nadzor povećati kao i na donosiocima odluka, u smislu većeg javnog monitoringa i razotkrivanja. Uraditi reviziju izdatih dozvola, te konstantno osvještavati da su šume državna imovina i da podliježu posebnim regulacijama. Nužno je, dodao je, kontrolisati i prenamjenu zemljišta iz šumskog u građevinsko, što je posebna problematika o kojoj je Žurnal također ranije pisao kada je riječ o Bjelašnici.

Safet Kubat podsjeća da direktore ŠPD društava postavlja politika i uglavnom ista preduzeća su na nivou kantona. Dalje navodi da postoje i šumarske Kantonalne uprave koje vrše nadzor nad šumama, a nerijetko se upravo i tim šumarskim društvima, kao što je slučaj s Tajanom u Zavidovićima, da na upravljanje i zaštićenim područjem.

„Naravno to je sistem spojenih posuda, od prostornih planova – Ko kreira prostorne planove? Do investitora ? Ko investitorima kaže AMIN ? – Jedini su koji ispaštaju građani“, kaže Kubat.

Azra Šehić-Kustura smatra da odgovornost za ovakvo stanje leži na nekoliko strana.

„Prvo, tu su lokalne i entitetske vlasti koje su odgovorne za provođenje zakona i nadzor nad šumskim resursima, ali koje često ne posjeduju dovoljne kapacitete ili ne pokazuju dovoljno političke volje da efikasno rješavaju problem. Drugo, pravosudne institucije često ne procesuiraju slučajeve nelegalne sječe na adekvatan način, što stvara prostor za nastavak takvih praksi. Tu su i privatni investitori i građevinske kompanije koji, nerijetko uz korumpirane dozvole i dokumentaciju, grade apartmanska naselja i druge projekte na zaštićenim i šumovitim područjima“, kaže.

Ističe još da građani igraju ključnu ulogu u očuvanju šuma jer su oni pokretačka snaga promjena.

„Kada se lokalne zajednice i građani aktivno angažuju kroz proteste, inicijative i pravne akcije, mogu izvršiti pritisak na vlasti i natjerati ih da preuzmu odgovornost za kršenje zakona. Njihov glas, aktivizam i saradnja s ekološkim organizacijama mogu zaista napraviti razliku u očuvanju naših šuma i zaštiti prirodnih resursa“, zaključuje naša sagovornica.

KAKO ZAŠTITITI ŠUME

Lejla Kusturica smatra da su osim dugoročnih planskih dokumenata – strategija, potrebni su nam okvirni Zakon o šumama BIH, koji bi dao smjernice za gospodarenje šumama i sinhronizovani entitetski zakoni, čime bismo zaokružili zakonodavni okvir i stvorili pretpostavke za  održivo gospodarenje šumama.

„Mi u Fondaciji Atelje za društvene promjene – ACT želimo da se generalno bavimo uzrocima problema, a u konkretnom slučaju je to u nepostojanju zakonskih propisa koji bi uredili i unaprijedili ovu zapuštenu privrednu granu“, navodi Kusturica.

Iz Aarhaus centra, također, podsjećaju da Zakon o šumama nije donesen već 15 godina. U tom razdoblju, situacija se pogoršala, a našim šumama prijete brojne opasnosti.

„Ključno je pojačati nadzor i monitoring, uz bolju opremljenost lokalnih šumarskih inspekcija, kako bismo spriječili nelegalnu sječu. Također, neophodan je efikasniji pravosudni sistem koji će sankcionirati prekršitelje. Jača implementacija postojećih zakona i donošenje novog Zakona o šumama su od presudne važnosti za zaštitu naših šumskih resursa. Također, podizanje svijesti među građanima i privatnim sektorom o ekološkoj važnosti šuma, uz razvoj održivih planova upravljanja, može značajno doprinijeti očuvanju ovih dragocjenih ekosistema“, kaže Šehić-Kustura.

Iz Fondacije Atelje za društvene promjene apeluju u prvom redu na Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i Vladu FBiH da u parlamentarnu proceduru upute Nacrt Zakona o šumama FBiH koji će biti sveobuhvatan, usaglašen među svim relevantnim akterima, pravedan i moderan.

Safet Kubat kaže da prvo treba što veći dio šuma zaštiti, proglasiti što veći procenat zaštićenog područja- sada i odmah, uz podsjećanje da se BiH obvezala da će zaštiti 17, 1% Sofijskom deklaracijom, a EU prosjek je 33 %, što bi trebalo predstavljati stremljenje i BiH.

„Strožiji zakoni i uključenost što više javnosti prilikom donošenja odluka, provesti širu društvenu raspravu. Osnažiti Šumarske inspekcije i povećati nadzor nad radom ŠPD društava. Pojednostavljeno kazano: veće kaznene odredbe, veći monitoring i nad inspekcijom, bolja regulacija i drugačije forme upravljanja. Za početak kada je krađa šume posrijedi, sa inspektorima na teren da izlazi policija, jer se nerijetko dešavaju i smrtni ishodi, i sječa se zna dešavati kasno u noć , čak i tri sata poslije ponoći“, navodi Kubat.

MILIJARDE DOLARA ŠTETE 

Globalni trošak ilegalne sječe, ribolova i trgovine divljim životinjama procjenjuje se na 1 do 2 milijarde dolara godišnje, pokazuje istraživanje Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. GiTOC će uskoro objaviti i regionalni izvještaj za Zapadni Balkan na temu ekološkog kriminala.

Anesa Agović, koordinatorica Globalne inicijative za BiH, kaže da su uvidjeli da su na čitavom Zapadnom Balkanu, pa tako i u BiH, prisutni različiti oblici ekološkog kriminala, od ilegalne sječe, zagađenja i neadekvatnog upravljana otpadom, krijumčarenja životinja i ugroženih vrsta, krivolova. Istraživanja su pokazala da institucionalni kapaciteti i vladavina prava na Zapadnom Balkanu nisu na zadovoljavajućem nivou, ali i da je svijest građana o ekološkom kriminalu na niskom nivou izuzev onih koji su direktno ugroženi posljedicama ekološkog kriminala. 

„Jedan od uočenih izazova u procesuiranju ekološkog kriminala je taj što neka krivična djela ostavljaju malo ili nimalo tragova, prikrivaju se ili su namjerno zataškana, uz upotrebu, na primjer podmetanja požara“, kaže Agović.

Prema njenim riječima, iako se sam ekološki kriminal u očima javnosti često percipira kao „bez žrtava“, nije uloženo dovoljno sredstava da se procijeni njegova prava rasprostranjenost i uticaj. Budući da je ekološki kriminal visoko profitabilna i brzo rastuća međunarodna kriminalna aktivnost, složenost viktimizacije – kroz vrijeme, prostor i pogođene strane – otežava nadležnim policijskim agencijama da efikasno odgovore.

„Prema određenim saznanjima sa terena u BiH nelegalna sječa se u posljednje vrijeme vrši u dubokim šumama, daleko od vidokruga, u koordinaciji sa korumpiranim lokalnim vlastima i inspekcijom. Zanimljivo je da je na području planina Jahorine, Bjelašnice i Visočice, tokom vikenda, najčešće nedjeljom, veoma zastupljena bespravna sječa. Prema interjvuima koje smo sprovodili, ilegalna sječa se direktno povezuje sa nelegalnom gradnjom u ovim planinskim predjelima kao i sa pranjem novca kroz izgradnju“, ističe Agović.

GDJE ODLAZE MILIONI NAMIJENJENI ZA POŠUMLJAVANJE?

Što se tiče pošumljavanja šuma, Safet Kubat kaže da je on lično zadovoljan, ali da uvijek može više. On podsjeća da se svake godine izdvajaju milioni za pošumljavanja, koja su u obavezi Šumarskih društava. Međutim, u ZDK na primjer godinama nisu trošena (ili je to bilo minamalno) za tu namjenu.

Kubat pojašnjava da se pošumljavanja trenutno finansiraju iz prihoda koje korisnici državnih šuma (šumskoprivredne društva – ŠPD) ostvare prodajom šumskih drvnih proizvoda i prodajom ostalih proizvoda šuma. Finansiraju se i iz namjenskih sredstava koja se na posebne račune kantonalnih budžeta prikupljaju po osnovu uplate raznih naknada definiranih važećim kantonalnim zakonima o šumama.

„Smatram da je nužno veću kontrolu vršiti utroška namjenski sredstava, tako da bi sječa šume i pošumljavanje bili u jednakom omjeru (u najgorem slučaju). A što sada u BiH nije slučaj. Ovo je, također, ogroman problem i smatram da bi trebalo vratiti radničke akcije pošumljavanja, školske sekcije i za svako posječeno stablo ( kao sanitarna sječa) zasaditi minimalno dva. Europska praksa je koliko objekata, toliko sjene ( hlada ) od drveća. A sjeća drveća u gradskim urbanim zonama je posebno problematična, jer u gradovima je doslovno svako drvo život. Npr. trenutno imamo situaciju u Zenici, Trg Rudara – i problem im predstavlja izmještanje postojećih stabala, kojima je trebalo i do 100 godina da porastu, a što je posebno važno u gradovima s visokim zagađenjem zraka“, zaključuje Kubat.