Piše: Josip Šimić-Đinđić, teolog

Danas su u zgradi SDP-a BiH tzv. predstavnici Trojke Elmedin Dino Konaković, Nermin Nikšić i Edin Forto, koji je s vremenom izjavio, da „nije Bošnjak, ali da se ne stidi bošnjaštva“, održali press konferenciju za medije, no glavnu riječ vodio je, kao i uvijek nadobudni i uvijek bahati Elmedin Dino Konaković, ministar vanjskih poslova BiH i lider NiP-a.

Kao i obično, Konaković je po uzoru na svoga šefa Milorada Dodika, kojemu su predstavnici Trojke sve bitne državne institucije isporučili, nastavio sa svojim skandaloznim press konferencijama, i to ni manje – ni više arlaučući na novinare, posebno na novinare sa Hayat televizije. Baš onako kako radi Milorad Dodik prilikom svojih press konferencija, koje iskoristi da se obračuna sa novinarima BN televizije. Konaković je napadajući novinarku Hayat televizije samo kopirao Dodika.

Ponovo je, dakle, glavnu riječ vodio predsjednik NIP-a i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, ali kada je završio izlaganje i kada su počela pitanja novinara unervozio se. Nisu mu se dopala pitanja novinarke Hayata Dženete Sarić-Kozić o evropskim zakonima, ali i o zgradi Uprave za indirektno pitanje odnosno da li su evropski zakoni zaista evropski te zbog čega se SNSD-u prepustila i UIO iako je SDP insistirao na tome da će oni postaviti svog direktora.

Umjesto odgovora krenuo je s napadima.

Kakav “prehrabri” silnik.

Konaković je pred Draganom Čovićem ponizan, ispred Milorada Dodika, uz grb RS-a, manji od makova zrna, dok mu Dodik u Konjicu psuje Genocid u Srebrenici, šuti sav crven, ali zato urliče, napada, kipti od mržnje, vrijeđa ženu, novinarku Hayata, dijete šehida.

Da sram osjeća, poručili bismo mu i mi da se srami.

Danas je Konaković poput grizlija urlao na novinarku Hayata Dženetu Sarić-Kozić, jer mu se ne dopadaju njena pitanja. To isto rade i njegovi priprosti i svađalački ministri, koji ne podnose kritiku svojih glupih poteza. Njegovi stranački funkcioneri i zastupnici šamaraju političke protivnike. Prije 31 godinu zapaljena je Vijećnica, simbol bosanske kulturne tradicije. Danas bh. društvu prijeti razorni plamen koji je podmetnula primitivna mahalska hajdučija. Neotesani nevaljalac s kravatom Konaković obećavao je renesansu, a dovukao nam je izdajničku zarazu od koje strahujemo. Deri se kad dođeš kući, lažljivi psihopato!

Konaković je loša politička pojava za slobodu naroda i države. On je opasan po okolinu. Agresivan, naoružan, impulsivan, nekontrolisan… Napada uglavnom na žene, nad njima se osjeća superiornijim. Hoćemo li reagovati dok nije kasno?! Je li treba još neka Nizama da se desi?

Gotovo svim psihopatima zajedničke su ove karakteristike, tvrde stručnjaci:

PSIHOPATE nije nimalo jednostavno prepoznati. S obzirom na to da se vrlo lako uklapaju u društvo, mnogi nikada ne bi pomislili da se zapravo radi o ljudima s poremećajem osobnosti. Kako prenosi Psychology Today, psihopati su ambiciozni i u velikoj većini slučajeva nalaze se na visokim pozicijama na poslu. Utjecajni su, a ujedno izgledaju kao da nikada ne bi bili sposobni iskorištavati ili zlostavljati druge. Istina je, ipak, potpuno drugačija.

No kako zapravo znati da je netko psihopat? Psiholozi objašnjavaju kako su određene karakteristike zajedničke gotovo svim ljudima koji boluju od ovakvog poremećaja osobnosti, ali ih nije uvijek najjednostavnije prepoznati. Te osobine podrazumijevaju sljedeće:

• patološko laganje i manipulacija
• nedostatak morala
• sklonost kršenju pravila
• nedostatak empatije i hladnokrvnost
• narcizam i kompleks lažne superiornosti
• sklonost fizičkom i emocionalnom zlostavljanju
• nedostatak kajanja zbog loših postupaka.

Takve osobe dosljedno ne razlikuju dobro i zlo, a također zanemaruju prava i osjećaje drugih. Pojedinci s ovim poremećajem osobnosti imaju tendenciju manipulirati ili postupati s drugima grubo ili bezosjećajno. Isto tako, nikada ne pokazuju krivnju ili grižnju savjesti za svoje ponašanje.

I papa Franjo u svojoj knjizi „Korupcija – Zlo našega vremena“ navodi, da je „jedna od osobina korumpirana čovjeka, jest da se na svaku kritiku vrijeđa“.

Psihopata Konaković u svome patopsihološkom izdanju!