Federalno ministarstvo okoliša i turizma dokazalo je i u potpunosti se složilo s obrazloženjem zastupnika Slavena Raguža o utjecaju HE Ulog na okoliš i na naselja nizvodno, kao i na prirodu u gornjem toku rijeke Neretve. Činjenica, kako su se institucije FBiH u cijeli proces uključila nakon što su prošli svi rokovi žalbi i prigovora, govori u prilog tezi pogodovanja tajkunima koji stoje iza vladajućih politika. Drugim riječima, politički, iza projekta stoji Milorad Dodik, a ništa ne bi mogao uraditi bez pomoći tadašnjih političkih partnera Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića. Dakle, dok nam se medijski guraju svađe, prepucavanja i prepirke, iza leđa javnosti se dogovaraju višemilijunski poslovi.

Raguž je u Parlamentarnu proceduru uputio inicijativu poduzimanja radnji u cilju zaustavljanja izgradnje i poništavanja dozvola za izgradnju HE Ulog, koja dovodi u opasnost ne samo rijeku Neretvu, nego i naselja nizvodno. Uz to, tražio je brisanje iz Odluke o javnom interesu izgradnje elektroenergetskih objekata HE Glavatičevo, HE Bjelimići i PHE Bjelimići.

U obrazloženju inicijative elaborirano je kako izgradnja spomenutih hidroelektrana nije rezultat strateških potreba za električnom energijom, nego primarno zadovoljenje privatnih investitora bliskih vladajućim strukturama. Sramotna je činjenica da se zbog toga ide u uništavanje jednog od najljepših krajeva ne samo BiH, nego i Europe.

Ono što je fascinantno, unatoč potencijalno katastrofalnom utjecaju na okoliš i opasnosti po sva naselja koja se nalaze nizvodno (Glavatičevo, Konjic, Jablanica, Mostar), po informacijama kolega iz RS-a iz Federacije nitko nije tražio neka pojašnjenja i/ili uložio prigovore. Tek nakon što su svi rokovi istekli, iz Federacije su reagirali nikome i ničemu obvezujućim zaključkom. Znajući da, tada, sve resorne institucije su političkim plijenom u Federaciji bile raspoređene između HDZ-a i SDA, a da iza projekta u RS-u stoji struktura SNSD-a, činjenica je kako se sve namjerno odugovlačilo, kako bi došlo do realizacije projekta. Projekta od kojeg će isključivu materijalnu korist imati koncesionar, koji je koncesiju dobio na 30 godina.

Ako se uzme u obzir činjenica da jedna Slovenija od ribolovnog turizma godišnje uprihodi i do 300 milijuna eura, postavlja se pitanje zašto ne zaštitimo ovo endemsko područje, itekako popularno među svjetskim ribolovcima, te od čistoće i ekosustava napravimo nepresušan gospodarski resurs. Mi ćemo ga uništiti kako bi sljedećih 30 godina tajkuni i par političkih vođa mogli zaraditi masne pare.

Ministarstvo okoliša i turizma je u potpunosti se složilo i potvrdilo ono što je zastupnik Raguž obrazložio te ovim putem pozdravljamo nastojanja aktualne ministrice u cilju očuvanja ove netaknute prirode. Ministarstvo smatra kako je potrebno donošenje Prostornog plana područja posebnih obilježja za sliv rijeke Neretve sa Strateškom procjenom utjecaja na okoliš kao neki prvi korak u tome. Nadamo se da nije kasno, ali ono što je sigurno, nećemo odustati!