Rad Policijske stanice Modriča je već duži vremenski period za rubriku ,,Vjerovali ili ne”, ali najnovija novembarska dešavanja nam pokazuju da su potpuno izgubili kompas i više ne znaju na čijoj strani rade, za koga i čije interese treba da štite.

Početkom mjeseca novembra bili smo svjedoci specijalnog obezbjeđenja reketaša i dilera iz Beograda, ispred suda u centru grada, nedugo pošto su isti sijali strah po Modriči i otvoreno nam pokazali ko je glavni i dokle smo stigli. Javna pogovaranja kažu da za modričku policiju u njihovom ponašanju nije bilo nedozvoljenih radnji, jer niko od građana nije prijavio da je uznemiren. Neuki, ili je nešto drugo u pitanju?

Modriča je nekada bila mirna sredina, gdje su naša djeca imala bezbrižno djetinjstvo, mogli smo ih mirno poslati u školu, bez bojazni da će tamo imati priliku da dođu u kontakt sa drogom. Sta se desilo u međuvremenu? Gdje smo zakazali kao lokalna zajednica, kao društvo u cjelini? Zašto niko ne želi da pogleda problemu u oči u Modriči, te sve ostaje na nivou javnih pogovaranja? Kome odgovara stanje u kome je droga ,,ušla” u osnovne škole? Zašto neke više instance ne žele da imenuju profitere, koji zarađuju trujući našu djecu i uništavaju naše porodice? Da li se osjećate bezbjedno i mislite da će vam modrička policija pružiti pomoć i podršku, ako se kojim slučajem nađete u problemu? Javna pogovaranja kažu da ipak neće, a to na žalost dokazuje i skorašnji događaj jedne modričke porodice, koji još uvijek nije dobio epilog.

Jedna supruga i majka dvoje djece je duži vremenski period trpila psihičko i ekonomsko nasilje od supruga, koji je spletom nesretnih okolnosti postao ovisnik o narkoticima. Trpila, jer ga voli i na sve načine je pokušavala da ga privoli da se ide liječiti, kako bi očuvali porodicu. Nedavno je situacija eskalirala, te je u stanju nervnog rastrojstva prijetio da će da ubije njihovu djecu, nju, te da će da izvrši samoubistvo. Uspijevaju pobjeći od razjarenog, njima neprepoznatljivog oca i supruga, te se sakriti na bezbjednu lokaciju. Pravno neuka supruga se obraća za savjet jednom modričkom inspektoru kriminalističke policije i pita šta da radi u ovakvoj situaciji, jer se plaši za sigurnost svoje djece, ali da želi nekako i njemu da pomogne, jer je totalno skrenuo sa puta. On joj savjetuje da ne prijavljuje ništa u policijskoj stanici, te da se sakrije i čeka da kriza prođe, pa da onda to probaju riješiti mirnim putem, jer joj oni ne mogu pomoći da ga pošalju na liječenje, pošto država neće takve ,,na grbači”. Neuk, ili je nešto drugo u pitanju?

Pod uticajem narkotika i povrijeđen što je ostao sam, nastavlja upućivati prijetnje putem poruka, zbog čega sa djecom bježi na drugu lokaciju, te naredno veče sa djecom izbezumljena odlazi u policijsku stanicu Modriča, u nadi da će ih oni zastititi. Prvi problem je bio što je došla subotom, iako zna za problem duže i trpi nasilje, te je po njihovom trebala da se strpi do ponedeljka. Javna pogovaranja kažu da o slučaju uopšte nisu obavijestili tužioca, ili mu bar nisu prenjeli stvarno činjenično stanje, iako su se u ozbiljnost upućenih prijetnji uvjerili uvidom u poruke na telefonu. Prijavu nisu zaprimili, jer neuka stranka nije znala decidno da se izjasni šta prijavljuje, precizno koje krivično djelo, htjela je samo da zaštite nju i djecu i da pomognu njemu, jer je po svemu sudeći imao nervni slom i iz poruka se vidi da želi sebi oduzeti život. Njena kardinalna greška je bila što je izustila da želi i njemu da pomognu, jer ta riječ ne postoji u njihovom protokolu postupanja.

Savjetuju joj da se sakrije sa djecom, a njega navodno odvode u Dom zdravlja u Modriči. Niko ga ne testira na narkotike, on ne biva nasilan i sarađuje sa policijom, te odbija hospitalizaciju, zbog čega ga vraćaju kući. Agonija se nastavlja nekoliko narednih dana, a onda je sve ukazivalo na to da je izvršio samoubistvo. Supruga poziva policiju i zajedno odlaze do njihove porodične kuće, ali on u rastrojstvu bježi kroz prozor. Ubrzo je poziva na telefon i patrola policije preko uključenog zvučnika čuje prijetnje koje joj upućuje, a u kojima nekoliko puta kaže da će je ubiti kada se vrati, jer je dovela policiju. Za policajce policijske stanice Modriča ni to nije bilo dovoljno da ga pokušaju naći, lišiti slobode i sprovesti na Neuropsihijatriju, kako bi spriječili nastupanje eventualnih posljedica po život najmanje četiri osobe. Majka se izbezumljena vraća djeci i razmišlja da napusti državu.

Javna pogovaranja kažu da je urgirala dobojska policija i da je sproveden na Neuropsihijatruju, odakle ne nasilno pobjegao i gubi mu se svaki trag. Majka sa djecom ponovo dolazi u policijsku stanicu Modriča i moli da je smjeste u Sigurnu kuću, jer se više nigdje ne osjeće bezbjedno. Modrički policajci joj objašnjavaju da nema osnova da ide sa djocom u Sigurnu kuću, jer nema elemenata krivičnog djela Nasilje u porodici. Neuki, ili je nešto drugo u pitanju? Sta je za modričku policiju nasilje u porodici? Po kojim zakonima oni rade? Sa druge strane joj otvoreno govore da nije bezbjedna, te joj savjetuju da opet promjeni lokaciju stanovanja. Ona uzima ,,Stan na dan” i sa djecom odlazi na područje druge opštine. Neki bi rekli da su protjerali iz Modriče majku sa dvoje djece, žrtve više krivičnih dijela, te nisu pružili adekvatnu pomoć osobi kojoj je očigledno trebala psihijatrijska podrška.

Javna pogovaranja kažu da je on još u bjekstvu i da se ne zna da li je uopšte živ, ali niko ga i ne traži, niti je evidetniran eventualno kao nestala osoba, jer slučaj je riješen. Žrtve više nisu na području opštine Modriča, a jedan mladi život uništen narkoticima, za modričku policiju nije bitan. Postoji li u pozadini razlog ovakvog postupanja modričke policije?

Još u decembru prošle godine je načelnik opštine Modriča, Jovica Radulović, javno, na zasjedanju skupštine Modriča, rekao da se u Modriči, prema opet javnim pogovaranjima, lakše može doći do 1.gr heroina ili kokaina, nego do 100gr kafe. Takođe, zadnje akcije koje su vođene od strane Ministarstva ili SIPA, na suzbijanju proizvodnje i prometa opojnih droga, preduzimane su bez znanja policijske stanice Modriča. Znači nisu samo po srijedi jvna pogovaranja zabrinutih građana, ali očigledno nema volje da se očiste modrički prljavi policijski redovi. Nisu svi prljavi, ali njihov glas se ne čuje.

Zašto, kome odgovara ovakvo stanje? Je li cijeli sistem truo? Ja se još uvijek nadam da ovo društvo ima snage da krene u borbu za opstanak naših porodica.