BH tužioci i suci su neukroćeni divlji konji. Imaju ovlaštenja ogromna, a odgovornost nikakvu! Ne bore se protiv kriminala i korupcije, a imaju veću plaću nego šefovi okolnih država.

Prema Zakonu o krivičnom postupku Federacije BiH i Bosne i Hercegovine, u članu 45. ZKP-a F BiH, odnosno članu 35. i 36. ZKP-a BiH, taksativno su navedena ovlaštenja i prava bh. tužioca, koje preduzima po Zakonu o krivičnom postupku, bilo Federacije ili Bosne i Hercegovine.

Osnovno pravo i osnovna dužnost Tužioca je otkrivanje i gonjenje počinilaca krivičnih djela koja su u nadležnosti Suda. Tužilac ima pravo i dužan je da: odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlašćenih službenih lica vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza, sprovede istragu u skladu s ovim zakonom, daje imunitet u skladu s članom 84. ovog zakona, zahtijeva dostavljanje informacija od strane državnih organa, preduzeća, pravnih i fizičkih lica u Bosni i Hercegovini, izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu s ovim zakonom, naredi ovlašćenom službenom licu da izvrši naredbu izdatu od strane Suda u skladu s ovim zakonom, utvrđuje činjenice potrebne za odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu u skladu sa članom 197. ovog zakona i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom u skladu sa članom 392. ovog zakona, predlaže izdavanje kaznenog naloga u skladu s članom 334. ovog zakona, podiže i zastupa optužnicu pred Sudom, podnosi pravne lijekove, obavlja i druge poslove određene zakonom, svi organi koji učestvuju u istrazi dužni su da o svakoj preduzetoj radnji obavijeste Tužioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu.

Međutim, nasuprot tužilačkim ovlaštenjima, koje su pozvani da vrše u skladu sa Zakonom i Ustavom, kao najvišim pravnim aktom, svjedočimo i tužilačkim zloupotrebama.

Već duži niz godina upozoravam na korupciju u trećem stupu pravosudne vlasti u državi Bosni i Hercegovini, koja je, podjelom na dva entiteta učinjena funkcionalno-invalidnom, te stoga malo što funkcionira u skladu sa europskim civilizacijskim standardima. Nevjerojatna količina političke i pravosudne bahatosti, montiranih istraga i optužnica i prezira prema građanima ove zemlje kontinuirano upropaštava ovu zemlju strovaljujući ju na civilizacijsko dno.

Tužilačka ovlaštenja ogromna, a odgovornost nikakva!

To znači, da tužilac, kad mu se, bosanski rečeno „ćefne“, može otvoriti istragu protiv vas, voditi istragu godinama, kad poželi može vas uhapsiti, podići optužnicu protiv vas, i da je pravomoćno izgubi na sudu, a račun za nastalu štetu ne podnosi nikome. Ako budete pred sudom pravomoćno oslobođeni od optužbe tužioca, troškovi postupka padaju na teret budžeta. I opet nikome ništa!

Sarajevska odvjetnica Senka Nožica je gostujući na jednoj televiziji, a koje gostovanje sam pratio je kazala: „U Titovo vrijeme, vrijeme one vlasti, i onoga sistema, tužilac koji bi na sudu izgubio optužnicu bi ostavku podnosio“! Međutim, ovoga danas nemamo.

Danas su tužioci postali „neukroćeni divlji konji“! Neukroćen znači neobuzdan, netko tko je bez kontrole, i nikome račun ne polaže. Zbog toga sam i kazao, da su kao neukroćeni divlji konji: imaju ogromnu snagu, vlast i moć, koju ostvaruju preko policije i nikome ne podnose račun. Tužioce je potrebno ukrotiti, kao što se konj kroti stavljanjem u usta đema (uzde sa metalnim dijelom) kako bi se sa njim upravljalo. To bi trebao uraditi regulatorni organ pravosuđa – VSTV BiH, što za sada ne čine.

Jedan od ekletantnih primjera jest slijedeći:

Prije dvije do tri godine, Kantonalni sud u Sarajevu, pod predsjedanjem časne sudije Adise Zahiragić, u krivičnom predmetu, broj: 65 0 K 402075 20 Kž, protiv Živka Budimira, kojeg brani advokat Ragib Hadžić, a odlučujući o žalbi kantonalnog tužitelja Sanina Bogunića izjavljenu protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu, broj: 65 0 K 402075 15 K od 10. 07. 2019. godine, a na osnovu člana 325. stav 1. ZKP-a F BiH i člana 328. ZKP-a F BiH donio je Presudu kojom se žalba Kantonalnog tužitelja odbija kao neosnovana i potvrđuje Presuda Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 K 402075 15 K od 10. 07. 2019. godine, kojom je Živko Budimir oslobođen svih optužbi.

Podsjećanja radi, prvostepenom presudom Općinskog suda u Sarajevu, bivši predsjednik FBiH Živko Budimir oslobođen je svih optužbi za zloupotrebu položaja, primanje dara i protuzakonito posredovanje pri zapošljavanju. Općinski sud u Sarajevu je dana 10. 07. 2019. godine, prvostepenom presudom oslobodio Živka Budimira optužbi da je zloupotrijebio položaj predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH). On je bio optužen da je od 2011. do 2013. godine sebi i drugima pribavio korist, da je primio dar i protuzakonito posredovao u zapošljavanju.

Prije podizanja optužnice protiv Živka Budimira, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, najviša pravosudna instanca, dana 24. 05. 2013. godine, usvaja apelaciju Budimirovih odvjetnika, te u Apelaciji, broj: AP-1885/13 navodi: „Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.c. Evropske konvencije, kada je Sud BiH apelantu odredio pritvor iako iz osporenih rješenja proizlazi da za to nije bio ispunjen osnovni zakonski uvjet, a to je da postoji osnovana sumnja da je apelant učinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret, jer se iz obrazloženja osporenih odluka ne može zaključiti da je zadovoljen standard postojanja „osnovane sumnje“, kako je to definirano članom 20. ZKP BiH, niti da postoje „činjenice ili informacije na osnovu kojih će objektivni posmatrač zaključiti da je osoba u pitanju mogla počiniti krivično djelo za koje se tereti“, kako to zahtijevaju standardi člana 5. stav 1. tačka c. Evropske konvencije“.

Dakle, Ustavni sud BiH konkretno zaključuje, da nema ni osnovane sumnje, da je Živko Budimir tada u svojstvu Predsjednika F BiH počinio bilo kakvo kazneno djelo, dok je odredbom ZKP-a propisano, da je zakonski standard za lišavanje slobode i određivanje pritvora, i podizanje optužnice „osnovana sumnja“, iako smo tada svjedočili skandaloznom i kriminalnom podmetanju dokaza Budimiru, koji bi tužiteljstvu bio krunski dokaz za „Budimirovu korupciju“! Sve su to snimile nadzorne kamere, a potom emitirala Federalna televizija. Sramotno je, da se na ovakvo podmetanje dokaza Živku Budimiru u Tužiteljstvu BiH na to nitko nije ni osvrtao, nitko iz vlasti nije pozvao na odgovornost odgovorne na takvo montiranje, nego je Tužiteljstvo BiH, štoviše, po isteku jednomjesečnog pritvora zatražilo još dva mjeseca.Tada entitetski predsjednik Milorad Dodik je na televiziji prije donošenja sudskog rješenja izjavio da će “Budimiru biti produžen pritvor”, čime je otvoreno poručio, da se odluke sudova nadziru iz središta političke moći! Međutim, preduhitrio ih je Ustavni sud BiH, najviša pravosudna instanca, uvaživši apelaciju Budimirovih odvjetnika i ocijenivši pritom “da su izjave na koje se Sud BiH pozvao uopćene i da spadaju u kategoriju “rekla-kazala” dokaza”

Iako je Ustavni sud BiH zaključio, da nema ni „osnovane sumnje, da je Živko Budimir počinio bilo kakvo krivično djelo“, tužilac Kantonalnog tužilaštva Sarajevo Sanin Bogunić ipak je podigao optužnicu, svjesno zanemarivši odluku Ustavnog suda BiH, namjerno prouzročivši štetu i Budimiru i budžetu, jer je redovni sud donio presudu, da na osnovu člana 203. ZKP F BiH, usljed pravomoćno oslobađajuće presude za Budimira, troškovi krivičnog postupka u predmetu “Živka Budimira” padaju na teret budžetskih sredstava.

Zbog neosnovanog hapšenja, pritvora i sudskog progona, Budimir je tužio državu BiH i entitet Federaciju BiH pred Sudom Bosne i Hercegovine, dobivši odštetni zahtjev u visini 60.000,00 KM, a podnio je i krivične prijave protiv aktera ove montirane optužnice.

Uspostava vladavine zakona temeljni je dio mirovnoga procesa u Bosni i Hercegovini, da vladavina zakona zahtijeva da se pravda mora ne samo provesti, nego i da su razultati provedbe očiti; ovo zahtijeva povjerenje javnosti u pravičnost, nepristranost, iskrenost, integritet i nepotkupljivost sudstva, te da se slični standardi primjenjuju i na tužitelje; Ovakvi standardi za bh. pravosuđe i VSTV BiH su odavno potkopani, što će vremenom pokazati i Izvještaj suca Priebea.

Program pravosuđa u Bosni i Hercegovini, a koji uključuje Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće Bosne i Hercegovine, koje je uspostavljeno, da osigura uspostavu i održavanje najviših profesionalnih normi među sucima i tužiteljima kroz učinkovite i funkcionalne procese disciplinskog kažnjavanja i smjenjivanja s funkcije, između ostalog, dakle ovakvi potezi od strane VSTV-a su izostali, a u međuvremenu institucija i članovi VSTV-a BiH postali su, „ne dio rješenja, nego dio problema“ – ukazat će u svome Izvještaju sudac Priebe.

Viši nezavisni pravni stručnjak Evropske unije (EU) Reinhard Priebe predstavio je početkom prosinca 2019. godine, Evropskoj komisiji, državama članicama EU i vlastima Bosne i Hercegovine glavne nalaze Izvještaja nezavisnih viših eksperata o pitanjima vladavine prava u našoj zemlji, kojima je ukazano na niz zabrinjavajućih nedostataka u vladavini prava u Bosni i Hercegovini.

„Pored toga pravosudni sistem u BiH ne uspijeva se obračunati sa ozbiljnim kriminalom i korupcijom“, navodi Priebe, te nadodaje, da „Reformu mora proći i Visoko sudsko i tužilačko vijeće, ali i promjenu ponašanja. U tom kontekstu mora se osigurati integritet nosilaca pravosudnih funkcija“.

Objašnjavajući široke ovlasti Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) izvještaj navodi da je “tokom proteklih godina VSTV sam postao dio problema, i da je propustio priliku da uspostavi integritet. Ozbiljni propusti pravde su postali vidljivi zbog nedostatka liderskih sposobnosti, navoda politizacije i sukoba interesa, neefikasne organizacije, otvorenosti i transparentnosti i konačno, nesposobnosti da provede reforme”, navodi se u izvještaju. Izvještaj također navodi da je „VSTV nakon niza afera u medijima izgubio svoj integritet“, misleći na tadašnju aferu „Potkivanje 1 i 2“ u kojem je glavni akter te afere bio Milan Tegeltija, tadašnji čelnik VSTV-a BiH, koji je podnio ostavku i završio na američkoj crnoj listi, zbog korupcije.

Sudije i tužitelji u BiH imaju mjesečno veća primanja od šefova država ili premijera, ali se ipak ne bore protiv ozbiljnog kriminala i korupcije.

No, svoj očigledni (ne)rad suci i tužitelji u Bosni i Hercegovini, koji se ne uspijevaju obračunati sa organiziranim kriminalom i korupcijom u BiH, dobro naplate. Tako je BiH u svijetu možda jedina država u kojoj sudije ili tužitelji imaju mjesečna primanja više nego predsjednici ili premijeri država i vlada.

Plaća predsjednika Slovenije na mjesečnom nivou, kako se navodi u njegovoj imovinskoj kartici, iznosi 3.322 eura. S druge strane, njegov srpski kolega Aleksandar Vučić mjesečno prima čak tri puta manje. Vučić u ime obavljanja funkcije šefa države na mjesečnom nivou zarađuje 1.083 eura, što je najmanja predsjednička plaća u regiji. Manje od 2.000 eura na mjesečnom nivou zarađuju predsjednik Albanije, čija plaća iznosi 1.425 eura i Makedonije koji zarađuje 1.250 eura.

Prema Zakonu o plaćama i naknadama sudija i tužitelja u Republici Srpskoj (Službeni glasnik Republike Srpske broj: 66/18 od 24.07.2018. godine)utvrđene su plate, naknade i određena materijalna prava sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj.

Osnovna mjesečna plaća sudija je plata u kojoj je sadržan porez na dohodak i iznosi:

1) za sudije osnovnih sudova i okružnih privrednih sudova 2.704 KM,

2) za šefove odjeljenja osnovnih sudova i okružnih privrednih sudova 2.932 KM,

3) za predsjednike osnovnih sudova i okružnih privrednih sudova 3.159 KM,

4) za predsjednike osnovnih sudova sa 30 ili više sudija 3.613 KM,

5) za predsjednike osnovnih sudova sa 60 ili više sudija 4.068 KM,

6) za sudije okružnih sudova i Višeg privrednog suda 3.387 KM,

7) za šefove odjeljenja okružnih sudova 3.613 KM,

8) za predsjednike okružnih sudova i Višeg privrednog suda 3.841 KM,

9) za sudije Vrhovnog suda Republike Srpske 4.296 KM,

10) za šefove odjeljenja Vrhovnog suda Republike Srpske 4.522 KM,

11) za predsjednika Vrhovnog suda Republike Srpske 4.977 KM.

Osnovna mjesečna plata javnih tužilaca je plata u kojoj je sadržan porez na dohodak i iznosi:

1) za javne tužioce okružnih javnih tužilaštava 2.704 KM,

2) za šefove odsjeka okružnih javnih tužilaštava 2.932 KM,

3) za zamjenike glavnog tužioca okružnih javnih tužilaštava 3.387 KM,

4) za glavne okružne javne tužioce okružnih javnih tužilaštava 3.841,10 KM,

5) za republičke javne tužioce 4.296 KM,

6) za zamjenike glavnog republičkog javnog tužioca 4.522 KM,

7) za glavnog republičkog javnog tužioca 4.977 KM.

Prema Zakonu o plaćama i drugim naknadama sudija i tužitelja u Federaciji Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH, broj 72/05, 22/09 i 55/13. Tekst koji je italic su izmjene i dopune objavljene u „Službenom glasniku BiH“, broj 55/13), utvrđene su plaće, naknade i druga materijalna prava sudija, tužilaca i stručnih saradnika u Federaciji Bosne i Hercegovine.

U tome zakonu je navedeno, da osnovna mjesečna plaća sudija na Federalnoj razini iznosi:

Za sudije općinskih sudova: 1.) 2.400 KM. 2.) Za šefove odjeljenja općinskih sudova: 2.600 KM. 3.) Za predsjednike osnovnih sudova: 2.800 KM. 4.) Za predsjednike općinskih sudova sa 30 ili više sudija: 3.200 KM. 5.) Za predsjednike općinskih sudova sa 60 ili više sudija: 3.600 KM.

Za sudije kantonalnih sudova: 1.) 3.000 KM. 2.) Za šefove odjeljenja kantonalnih sudova: 3.200 KM. 3.) Za predsjednike kantonalnih sudova: 3.400 KM.

Za sudije Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i sudije Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine: 3.800 KM.

Za šefove odjeljenja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine: 4.000 KM.

Za predsjednike Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine: 4.400 KM.

Osnovna mjesečna plaća tužilaca na federalnoj razini iznosi:

1.) Za tužioce kantonalnih tužilaštava: 2.400 KM.

2.) Za šefove odsjeka kantonalnih tužilaštava: 2.600 KM.

3.) Za zamjenike glavnog tužioca kantonalnih tužilaštava: 3.000 KM.

4.) Za glavne tužioce kantonalnih tužilaštava: 3.400 KM.

5.) Za tužioce Tužilaštava Federacije Bosne i Hercegovine: 3.800 KM.

6.) Za zamjenike glavnog tužioca Tužilaštava Federacije Bosne i Hercegovine: 4.000 KM.

7.) Za glavnog tužioca Tužilaštava Federacije Bosne i Hercegovine: 4.400 KM.

Prema Zakonu o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine (Integralni tekst Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 90/05 (Visoki predstavnik) i 32/07.), utvrđene su plaće, naknade i određena materijalna prava sudija i tužilaca i određenih kategorija stručnog osoblja u pravosudnim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine.

Osnovna mjesečna plaća sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine: