Dugogodišnji mandat bivšeg rektora Univerziteta u Sarajevu (UNSA) Rifata Škrijelja u javnosti se već odavno ne analizira kroz prizmu naučnih radova ili napretka na svjetskim rang-listama. Ono o čemu je portal Podlupombih.ba godinama neumoljivo pisao i na šta je upozoravao, danas dobiva svoj konačni epilog kroz sudske zapisnike, policijske izvještaje i aktivne istrage pravosudnih organa. Kada se podvuče crta ispod ove ere sarajevske akademije, pred nama se ukazuje sistem u kojem su lične ambicije, stranačke trgovine i institucionalno nasilje nadvladali autonomiju nauke i srozali dignitet najstarije visokoškolske ustanove u Bosni i Hercegovini na najniže grane od njenog osnivanja.

OGLAS

1. Gaženje pravosudnih nalaza, uloga komisije i otpor unutar Senata UNSA-e

Jedan od najeksponiranijih i pravno najspornijih poteza bivšeg rukovodstva UNSA-e, o kojem je portal Podlupombih.ba detaljno izvještavao, odnosi se na proces provjere i kasnijeg poništavanja akademskih zvanja prof. dr. Sebije Izetbegović. Javnost je u ovom slučaju svjedočila opasnom presedanu gdje su odluke akademskih tijela direktno pogazile vrhunske pravne nalaze i službene odluke pravosudnih institucija.

Naime, Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo je, nakon višemjesečne detaljne istrage, zvanično utvrdilo da je diploma i prateća dokumentacija prof. dr. Sebije Izetbegović autentična i legalna. Umjesto da javna ustanova poput Univerziteta uvaži službenu i konačnu odluku tužilačkog organa kao najviši pravni autoritet, bivši rektor Rifat Škrijelj je odlučio ignorisati ove pravosudne zaključke.

Međutim, ti administrativni manevri i pritisci u Rektoratu nisu prošli bez otvorenog otpora uglednih članova akademske zajednice, kako unutar same Stručne komisije koja je formirana za analizu dokumentacije, tako i na sjednicama Senata.

Ključni trenutak institucionalnog otpora dogodio se unutar same Komisije, gdje se mons. prof. dr. Darko Tomašević (dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta) otvoreno usprotivio politički motivisanim zaključcima. Profesor Tomašević je, odbijajući da učestvuje u pravno neutemeljenom procesu, zvanično podnio izdvojeno mišljenje. On je u svom aktu jasno ukazao na činjenicu da Komisija nema zakonska ovlaštenja niti dokaze da poništava ranije akte Medicinskog fakulteta, te da se odluke moraju temeljiti na pravu, a ne na političkim pritiscima Rektorata.

Tokom dramatičnih sjednica Senata, ovaj principijelan stav podržali su i drugi ugledni članovi koji su odbili glasati za pravno nasilje i politički diktat, među kojima su bili:

• Prof. dr. Enra Suljić-Mehmedika, predstavnica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) u Senatu.
• Prof. dr. Amina Valjevac, dekanesa Medicinskog fakulteta u Sarajevu.
• Prof. dr. Zinka Grbo, dekanesa Pravnog fakulteta u Sarajevu, koja je kao vrhunski pravni stručnjak prepoznala proceduralne anomalije i nezakonitost ovakvog postupka.

Izdvojeno mišljenje prof. dr. Darka Tomaševića i glasanje ovih članova Senata, uz podršku dijela predstavnika studenata, jasno je ogolilo činjenicu da unutar same akademske zajednice nije postojao stručni konsenzus, već da su odluke donesene preglasavanjem i pod očiglednim političkim pokroviteljstvom.

2. Od političkog savezništva do pravosudne izdaje: Slučaj “Koverta” i pakt s istražiteljima

Drugi mračni aspekt ovog mandata ogleda se u načinu na koji su se privatna i politička savezništva u Sarajevu raspadala onog trenutka kada je na vrata Rektorata pokucalo pravosuđe. Medijski izvještaji i insajderski podaci iz istraga jasno ukazuju na to da je bivši rektor održavao bliske političke i interesne veze s ključnim figurama sarajevske vlasti, uključujući i istaknute funkcionere SDP-a i Trojke, među kojima se posebno isticao Igor Stojanović. Ta osovina akademije i politike funkcionisala je besprijekorno sve dok zakon nije počeo stezati obruč oko Rektorata.

Pravo lice tih odnosa ogoljeno je kroz detalje visokoprofilne afere “Koverta”, u kojoj je pokrenuta istraga protiv više osoba iz akademskog i političkog vrha zbog teških oblika sistemske korupcije, pranja novca i zloupotrebe položaja. Umjesto da preuzme menadžersku i moralnu odgovornost za odluke donesene pod njegovim okriljem, bivši rektor Rifat Škrijelj je napravio radikalan zaokret. Prema dokumentiranim izvještajima iz istrage, on je, u paničnom pokušaju da osigura vlastitu pravnu amnestiju i izbjegne optuženičku klupu, odlučio “progovoriti” i postati ključni svjedok optužbe protiv svojih dotadašnjih najbližih saradnika, prijatelja i političkih mentora. Takva praksa žrtvovanja drugih radi spasa vlastite fotelje ne samo da je uništila političko povjerenje, već je pokazala potpuni slom etike onih koji su trebali biti moralni uzor studentima.

3. Dosje u Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo: Teške optužbe pod lupom pravosuđa

Međutim, taktika prebacivanja krivice i saradnje s istražiteljima u jednom predmetu nije mogla sakriti duboke pravne nepravilnosti koje su se godinama taložile u Rektoratu UNSA-e. Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo trenutno vodi i provjerava navode iz nekoliko formiranih predmeta protiv Rifata Škrijelja, a optužbe s kojima se suočava direktno udaraju u temelje zakonitosti obrazovnog sistema:

• Nezakonita akademska napredovanja i falsifikovanje uslova: Istrage sugerišu da je bivši rektor godinama koristio svoju poziciju kako bi omogućio nezakonita napredovanja u viša akademska zvanja za podobne profesore i asistente koji nisu ispunjavali zakonske uslove. Ono što je još skandaloznije jesu provjere koje ukazuju na to da je i sam rektor napredovao u zvanje vanrednog profesora bez adekvatnog broja naučnih radova i zakonski propisanih mentorstava.
• Svjedočenja o institucionalnom teroru i ucjenama: Posebnu težinu u tužilačkim dosjeima imaju zvanični iskazi bivših prorektorica i članova Senata UNSA-e. Oni su pred tužiocima detaljno opisali atmosferu pritisaka, verbalnih prijetnji smjenama, šikaniranja i otvorenog institucionalnog nasilja kojem su bili izloženi ako bi odbili glasati za montirane i pravno neodržive odluke koje je diktirao vrh Rektorata.
• Prikrivanje neregularnih diploma za političke moćnike: Predmetom istraga su i sumnje da je Rektorat pod njegovim vodstvom svjesno izdavao lažne potvrde i ekvivalencije diploma s ciljem prikrivanja neregularnog školovanja pojedinih političkih lidera, čime je Univerzitet direktno stavljen u funkciju zaštite stranačkih centrala.

4. Finansijska netransparentnost i revizorske opomene

Pored krivičnih prijava, kritika rada bivšeg rukovodstva crpi argumente i iz zvaničnih ekonomskih analiza. Izvještaji Ureda za reviziju institucija u FBiH u više navrata su Rektoratu UNSA-e dodijelili mišljenja s rezervom, ukazujući na ozbiljne manjkavosti u sistemu unutrašnjih kontrola.

Javnost je kroz ove izvještaje saznala za netransparentno provođenje milionskih javnih nabavki, sporne IT tendere i neobjašnjivo visoke troškove reprezentacije i službenih putovanja. Dok su se fakulteti borili s nedostatkom osnovnih sredstava za rad i grijanje, finansijska moć se centralizovala u rukama Rektorata, što je dovelo do otvorenog bunta unutar same akademske zajednice i optužbi za netransparentno trošenje novca građana.

5. Slom odgovornosti kao trajna opomena za akademiju i politiku

Pitanje zašto pojedinci s ovakvim političkim i pravosudnim prtljagom gube svaki kredibilitet za daljnje djelovanje u obrazovnom sistemu i javnom prostoru ne zahtijeva složene pravne analize – ono je stvar elementarne društvene etike.

Akademska zajednica i politika ne bi smjele biti utočište za one koji su pokazali spremnost da:

• Pogaze autoritet pravosuđa i ignorišu službene nalaze Tužilaštva kako bi provodili politički motivisane procese i lične obračune.
• Ignorišu struku i moralne autoritete, odbacujući principijelna i izdvojena mišljenja vrhunskih intelektualaca i dekana poput mons. prof. dr. Darka Tomaševića i prof. dr. Zinke Grbo.
• Trguju dugogodišnjim savezništvima i u aferama poput “Koverta” biraju ulogu svjedoka optužbe protiv dojučerašnjih prijatelja i saradnika, isključivo radi spašavanja vlastite fotelje i izbjegavanja krivične odgovornosti.
• Upravljaju javnim resursima pod sumnjom korupcije, ostavljajući iza sebe nalaze revizora o finansijskoj netransparentnosti i aktivne tužilačke istrage za zloupotrebu položaja i nezakonita napredovanja.

Univerzitet koji obrazuje buduće pravnike, ljekare i profesore mora biti vođen ljudima besprijekornog moralnog integriteta, a ne onima pod čijim su okriljem asocijacija na Rektorat postali policijski uviđaji, ucjene i institucionalni teror. Još je opasnija intencija da se s takvim teretom i kompromitirajućom prošlošću traži povjerenje građana na političkim listama. Društvo koje teži vladavini prava i ozdravljenju institucija mora jasno poručiti: oni koji su srozali dostojanstvo akademije i podredili je stranačkim centralama nemaju pravo krojiti zakone niti predstavljati narod u politici. Vrijeme je da se kroz sudske epiloge utvrdi puna odgovornost, a javni prostor trajno distancira od praksi koje su obezvrijedile znanje i etiku.

VEZANI TEKSTOVI:

Ovo je Podlupombih.ba. HOMEPAGE NACIJE!

OGLAS