Možda bi bilo poštenije da se Denis Zvizdić preseli u Beograd. Njegova politička retorika, javni istupi i diplomatski nastupi često djeluju bliži interesima Srbije nego države čiji pasoš nosi već decenijama.
Nije problem voljeti druge narode, sarađivati u regiji ili graditi mostove – ali jeste problem kad predstavnik Bosne i Hercegovine sistematski izbjegava braniti njene interese. Zvizdićeva politička „ravnoteža“ vrlo je jednostrana: kritika domaćih snaga koje brane suverenitet BiH, a razumijevanje za susjede koji taj suverenitet osporavaju.
🔹 Kada Dodik negira genocid – Zvizdić šuti.
🔹 Kada Vučić prijeti preko granice – Zvizdić šuti.
🔹 Kada se traži konkretna zaštita institucija BiH – Zvizdić poziva na „dijalog“. Ali kada treba prozvati domaće bošnjačke lidere, tada je najglasniji.
Zvizdić često govori o „modernoj, otvorenoj BiH“, ali nikada ne iznosi jasan stav o agresivnoj politici Beograda prema Sarajevu. Vučić je za njega „lider s vizijom“, dok su domaće patriotske snage „opasni populisti“. Takav dvostruki aršin nije politika – to je kalkulacija.
Zašto Denis Zvizdić toliko često ide linijom manjeg otpora?
Možda zato što je izgubio političku relevantnost na domaćem terenu.
Možda zato što računa na regionalne političke saveze nakon što iscrpi kredite u Sarajevu.
A možda jednostavno zato što ne vjeruje u ono što bi politički trebao predstavljati – Bosnu i Hercegovinu kao cjelovitu, nezavisnu i dostojanstvenu državu.
U narodu se sve češće šapuće ono što više nije ni šala ni slučajnost – Denis Zvizdić kao da više voli Srbiju nego Bosnu i Hercegovinu. A to nije pitanje patriotizma, već pitanje odgovornosti. Ako već ne želiš da se zalažeš za svoju zemlju – barem nemoj raditi protiv nje.
📌 Politička pasivnost u vremenu krize nije neutralnost – to je saučesništvo.
📌 Zvizdićeva tišina prema Beogradu glasnija je od bilo koje njegove izjave.
Ovo je Podlupombih.ba. HOMEPAGE NACIJE!
