U vremenu kada većina političara u Bosni i Hercegovini pažljivo vaga svaku riječ da se ne zamjeri “koalicionim partnerima”, gledajući što će ko reći, i da ne uzdrma krhki mir na političkoj sceni, prof. dr. Sebija Izetbegović, bivša dugogodišnja generalna direktorica KCUS-a, ostaje jedna od rijetkih figura koja govori bez pretvaranja, licemjerja i kalkulacija…
Njene izjave, ma koliko izazvale talas reakcija, uvijek imaju zajednički imenitelj – dosljednost, znanje i spremnost da se suprotstavi površnosti i politikanstvu koje dominira javnim prostorom, pa makar te izjave bile katkada i pretjerane. Njezin “grijeh” je što svaku stvar nazove pravim imenom.
Njen posljednji istup, kojim je reagovala na izjavu Redže Lemezana, samo je potvrdio ono što mnogi zaboravljaju: Sebija Izetbegović ne šuti kada vidi nepravdu, pogotovo kada se ta nepravda pokušava upakovati u formu “napredne retorike i kulture koju trebaju svi da prihvate”.
Ono što posebno izdvaja prof. dr. Sebiju Izetbegović jeste njena sposobnost da kombinuje političku snagu s emocionalnom inteligencijom. Kada govori o ženama u politici, ne govori iz pozicije statistike, već iz iskustva. Sebija je prošla put od univerzitetske profesorice i direktorice jedne od najvažnijih zdravstvenih institucija u zemlji do zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo – i to uvijek s jasnim stavom, bez potrebe da se prilagođava tuđim očekivanjima, bez potrebe da samo govori ono što drugi žele da čuju.
I da, ne bih se složio sa Avdom Avdićem, da prof. dr. Sebija Izetbegović “svojim izjavama pomaže Trojki”. Treba stvari nazvati njezinim pravim imenom: ona je svojim izjavama najveći pencilin Trojki. Njezine izjave su toliko jasne, decidne i u “sridu”, da nakon njezinih izjava zasjedaju glavni odbori stranaka.
Njen angažman u politici često prate pokušaji diskreditacije, ali ono što se uporno zanemaruje jeste da je ona jedna od rijetkih žena koja se, u sistemu prepunom predrasuda i muških ego-tripa, uspjela nametnuti isključivo svojim radom i autoritetom. Kada Sebija Izetbegović govori, govori osoba koja poznaje i politiku i strukture sistema – neko ko zna kako funkcionišu i vlast i odgovornost.
U reakcijama na društvenim mrežama koje su uslijedile nakon njene objave, moglo se vidjeti da javnost, bez obzira na političke afinitete, prepoznaje njenu dosljednost.
“Sviđa mi se što barem neko ima hrabrosti da kaže stvari onakve kakve jesu”, napisala je jedna komentatorica.
Drugi su istakli da “Sebija Izetbegović ne pokušava biti popularna – ona pokušava biti ispravna”.
Sebija je u ovom slučaju svidjelo se to nekom ili ne, uradila ono što bi svaki ozbiljan političar trebao – ukazala na činjenice, razotkrila licemjerje i podsjetila da poštovanje među koalicionim partnerima ne znači klimanje glavom, već međusobno priznanje i korekciju kada se pređe granica.
U vremenu kada politika postaje pozorište populizma, Sebija Izetbegović ostaje glas koji se ne uklapa u scenarij. Njene riječi možda ne miluju uši, ali donose ono što je rijetkost – autentičnost i istinu. Bez filtera. Prof. dr. Sebija Izetbegović – Glas je žene koja se ne povlači pred političkim licemjerjem.
I dok mnogi biraju šutnju da bi sačuvali fotelju, Sebija Izetbegović bira da govori – i zato ostaje figura koja, sviđalo se to kome ili ne, ne može biti ignorisana.
Ona ne traži odobravanje. Ona traži istinu. I u vremenu lažnih moralista i proračunatih izjava, upravo to je ono što je čini drugačijom.
Ovo je Podlupombih.ba. HOMEPAGE NACIJE!
