Dok pravosudni organi u Sarajevu polako slažu mozaik jedne od najvećih akademsko-političkih afera u postratnoj Bosni i Hercegovini, javnost svjedoči dramatičnom preokretu u slučaju prof. dr. Sebije Izetbegović.
Ono što je godinama predstavljano kao “borba za dignitet nauke”, danas, prema navodima iz istrage i eksploatisanim komunikacijama, liči na precizno montiranu hajku s potpisom interesnih grupa i političkih moćnika.
U sjeni ovih hapšenja ostaje i uloga Erduana Kafedžića i Ureda za borbu protiv korupcije, čija se nepristrasnost našla pod teškom lupom nakon otkrića o porodičnim vezama i imenovanjima unutar akademske zajednice koja su prethodila krivičnim prijavama protiv prof. Izetbegović.
Danas, nakon što je Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu i zvanično potvrdilo da je njena dokumentacija autentična i vjerodostojna, o danima kada su se odluke o njenoj karijeri donosile u kafanama, o pritiscima na kolege koji su odbijali poslušnost, te o licima koja su, krijući se iza institucija, pokušala izbrisati decenije njenog stručnog i naučnog rada.
Rečenica koja najbolje oslikava duh tog vremena: „Ti meni završi nju, ja ću tebi ovo…“, nije izvučena iz kriminalističkog romana, već je, prema dokazima Tužilaštva, dio Viber prepiske između tadašnjeg rektora Rifata Škrijelja i dekana Muhameda Ajanovića. Dok Ajanović danas boravi u pritvoru KPZ Igman, a ključni akteri poput prosvjetne inspektorice Dalile Hakalović „propjevavaju“ pred istražiteljima, maske o navodno spornom akademskom putu bivše direktorice KCUS-a definitivno padaju.
Tim povodom, ponovno se danas, 07.03.2026. godine na svome zvaničnom Facebook profilu oglasila prof. dr. Sebija Izetbegović, bivša dugogodišnja generalna direktorica KCUS-a i aktuelna zastupnica u Skupštini KS, a čije saopćenje prenosimo u cijelosti:
Jučer je sjednica Skupštine KS potrajala. Ramazan je pa je nešto teže nego inače, nedostaje voda kad se mora govoriti, bez hrane je puno lakše, to se i ne osjeti.
Pred sami iftar smo dobili pauzu i nismo znali gdje ćemo iftariti. Prvi put u životu sam se omrsila na cesti a, i svi ostali. Zaključili smo da je to divan osjećaj zajedništva i ponosa.
Imala sam jednu hurmu u tašni, srećom ponijeli smo po flašicu vode.
Kolegi je kćerkica Halima spakovala nekoliko hurmi sa čokoladom pa je ona, posredno, “spasila” ostale. Jedva smo našli mjesto u restoranu, svi su bili divni i ljubazni s obzirom na gužvu i da nismo najavljeni.
Na ulazu u restoran me zaustavi žena, pred svima, i reče: ” profesorice, znam da ste s pravom ljuti na mene, znam šta sam uradila, morala sam, morala sam, oprostite”.
Tek tada prepoznah nekada dragu Enitu Nakaš. Ona je glasala, kao Škrijeljova prorektorica, za oduzimanje mojih titula i nepravdu koja mi je učinjena.
Njen rahmetli muž bio je moj student, bila sam mu i asistent i profesor, lijepo smo saradjivali. Sa mnom je iz OB prešao u KCUS. Bio mi je jako drag, mladi osobenjak, vrijedan i talentovan ginekolog.
Helem, Enita Nakaš je glasala protiv mene a, znala je da to nije ispravno. Rekla je to pred mojim kolegama. Svi su čuli.
Bilo je jako mučno. Bilo je čak odvratno, jer je pokušala biti simpatična i nasmijana, kao da je smiješno nanijeti nekome takvo zlo i nepravdu. Nevjerovatno mučno.
Ja to nikad ne bih mogla nekome uraditi.
Nakon svega je trebalo da prodje, da mi se i ne javi. Bilo bi mi draže i lakše.
Ovako sam joj morala reći ono što sam.
U konačnici je svakako ona na gubitku.
Ovo je Podlupombih.ba. HOMEPAGE NACIJE!
